REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-28/2025.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NOMEN d.o.o., Bibinje, kao pravne osobe, i ĐEI, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom ("Narodne novine", broj: 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika NOMEN d.o.o., Bibinje, kao pravne osobe, i ĐEI, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Maja Boško iz Zadra, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeće za prekršaje, od 20. studenog 2024.g., Klasa: 413-01/22-26/704, Ur.broj: 513-02-8002/25-24-21, na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NOMEN d.o.o., Bibinje, kao pravne osobe, i ĐEI, kao odgovorne osobe, i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Okrivljenici NOMEN d.o.o., Bibinje, kao pravna osoba, i ĐEI, kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 8 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i, uz
primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: NOMEN d.o.o., Bibinje, kao pravna osoba, u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura), a ĐEI, kao odgovorna osoba, u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog
postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici NOMEN d.o.o.,
Bibinje, kao pravna osoba, i ĐEI, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnome da su dostavili za okrivljenu odgovornu osobu nalaze i mišljenje Opće bolnice Bjelovar i Opće bolnice Zadar da je raspravno nesposobna zbog svog zdravstvenog stanja, te da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno na glavnoj raspravi održanoj dana 23. travnja 2024.g. utvrdilo da je zahtjev za odgodu rasprave odugovlačeći. Ističu da su u svom prigovoru naveli da nije dokazano počinjenje predmetnog prekršaja i predložili su saslušanje odgovorne osobe, svjedoka programera, ĐE i RE. Smatraju da pobijanim rješenjem o prekršaju nije niti obrazloženja njihova krivnja i da ničim nije dokazan činjenični opis djela iz izreke rješenja, pa im je time povrijeđeno Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na pravično suđenje. Navode i da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije pravilno odmjerilo niti obrazložilo izrečene novčane kazne.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu
odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,
temeljem provedenog prekršajnog postupka, odnosno dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, pozivajući se u obrazloženju pobijanog rješenja na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje
ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku, jer je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj na način opisan u izreci pobijanog rješenja, odnosno da nisu u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, uspostavili elektroničku vezu, i dostavili sve izdane račune, sve u smislu članka 21. stavak 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 35. stavak 1. točka 5. i stavak 3. istog Zakona. Dakle, žalbeni navodi okrivljenike ne oslobađaju od prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj jer su bili odgovorni za zakonito obavljanje djelatnosti pravne osobe sukladno odredbi članka 21. stavak 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom kojom je propisano da je "obveznik fiskalizacije, ukoliko dođe do prekida uspostavljene veze izdaje račune sa sadržajem propisanim člankom 9. Zakona bez podataka o Jedinstvenom identifikatoru računa. Obvezan je u roku dva dana računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti sve izdane račune, a u postupku je nesporno utvrđeno da okrivljenici nisu postupili u skladu s navedenim odredbama.
9. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da je im je bilo povrijeđeno Ustavom i
Konvencijom zajamčeno pravo na pravično suđenje, valja navesti da je neosnovan jer su za glavnu raspravu održanu dana 23.10.2024.g., suprotno navodima okrivljenika, bile ispunjene sve zakonske pretpostavke, stoga što su prethodno u dva navrata bile odgađane rasprave iz istog razloga zbog kojeg su tražili i odgodu provedene rasprave, a nisu iskoristili svoje prave na dostavu pisane obrane, pa je glavna rasprava provedena sukladno odredbi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, bez nazočnosti uredno pozvanih okrivljenika, branitelja i tužitelja, budući je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da njihova nazočnost nije bila potrebna u konkretnom slučaju.
10. Nadalje, u pogledu navoda okrivljenika iz kojeg proizlazi da
prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije uvažilo dokazni prijedlog koji su predložili, ovaj sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaz) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku. Slijedom navedenog, iako pravilno ističu žalitelji, da pobijano rješenje ne sadrži razloge zašto Vijeće za prekršaje nije prihvatilo dokazni prijedlog okrivljenika za saslušanjem svjedoka, po ocjeni ovog suda, navedeni nedostatak u konkretnom slučaju nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, u smislu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
11. Isto tako, neosnovano je i isticanje okrivljenika da nije bilo namjere za
počinjenjem prekršaja, a to stoga što Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom za inkriminirani prekršaj, sukladno odredbi članka 25. stavka 2. Prekršajnog zakona, nije propisano kako odgovornost u ovim slučajevima postoji samo za namjeru, te je dovoljno nemarno postupanje okrivljenika.
12. Slijedom navedenog, a kako su, po mišljenju ovog suda, sve odlučne
činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to su okrivljenici osnovano proglašeni krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret. Stoga, za svoju odluku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo valjane razloge, a žalitelji svojim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to pogrešno smatraju žalitelji.
13. Nadalje, prilikom odlučivanja o visini novčane kazne okrivljenicima
prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost i narušeno zdravlje okrivljene odgovorne osobe, pa je za predmetni prekršaj okrivljenoj pravnoj osobi izreklo novčanu kaznu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma, a okrivljenoj odgovornoj osobi bliže zakonom propisanog minimuma za taj prekršaj. Stoga, ovaj sud izrečene novčane kazne okrivljenicima smatra primjerenima počinjenom prekršaju i stupnju odgovornosti okrivljenika, te ne nalazi zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem, odnosno smanjenjem novčanih kazni.
14. Također, ni primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43.
stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.
15. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s
postojećim propisima.
16. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna
odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
17. Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
18. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, VII Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
