REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6919/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Blauhorn, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika UF, odvjetničkog vježbenika, 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. isplatiti tužitelju ĐF iznos od 8.571,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 5,01 EUR od 14.10.2008. do isplate,

- na iznos od 21,57 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od 16,75 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 35,24 EUR od 12.01.2009. do isplate,

- na iznos od 40,03 EUR od 10.02.2009. do isplate,

- na iznos od 42,21 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od 36,75 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 33,94 EUR od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od 29,05 EUR od 10.06.2009. do isplate,

- na iznos od 25,20 EUR od 10.07.2009. do isplate,

- na iznos od 25,22 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- na iznos od 29,35 EUR od 10.09.2009. do isplate,

- na iznos od 26,90 EUR od 12.10.2009. do isplate,

- na iznos od 26,76 EUR od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 28,97 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 33,40 EUR od 11.01.2010. do isplate,

- na iznos od 37,08 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 37,40 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 49,01 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 43,92 EUR od 10.05.2010. do isplate,

- na iznos od 48,84 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 67,51 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od 61,01 EUR od 10.08.2010. do isplate,

- na iznos od 82,09 EUR od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 72,79 EUR od 11.10.2010. do isplate,

- na iznos od 65,23 EUR od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos od 87,53 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 108,59 EUR od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 93,85 EUR od 10.02.2011. do isplate,

- na iznos od 99,51 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- na iznos od 85,59 EUR od 11.04.2011. do isplate,

- na iznos od 93,70 EUR od 10.05.2011. do isplate,

- na iznos od 123,54 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 114,02 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- na iznos od 169,32 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 179,86 EUR od 06.09.2011. do isplate,

- na iznos od 122,94 EUR od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 127,65 EUR od 03.11.2011. do isplate,

- na iznos od 125,37 EUR od 02.12.2011. do isplate,

- na iznos od 131,17 EUR od 05.01.2012. do isplate,

- na iznos od 137,82 EUR od 06.02.2012. do isplate,

- na iznos od 136,03 EUR od 06.03.2012. do isplate,

- na iznos od 132,94 EUR od 04.04.2012. do isplate,

- na iznos od 134,15 EUR od 03.05.2012. do isplate,

- na iznos od 137,40 EUR od 05.06.2012. do isplate,

- na iznos od 134,92 EUR od 03.07.2012. do isplate,

- na iznos od 135,54 EUR od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 131,65 EUR od 03.09.2012. do isplate,

- na iznos od 128,93 EUR od 09.10.2012. do isplate,

- na iznos od 133,73 EUR od 05.11.2012. do isplate,

- na iznos od 131,07 EUR od 07.12.2012. do isplate,

- na iznos od 134,60 EUR od 04.01.2013. do isplate,

- na iznos od 126,55 EUR od 06.02.2013. do isplate,

- na iznos od 130,02 EUR od 07.03.2013. do isplate,

- na iznos od 132,44 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- na iznos od 130,11 EUR od 03.05.2013. do isplate,

- na iznos od 122,53 EUR od 04.06.2013. do isplate,

- na iznos od 118,64 EUR od 03.07.2013. do isplate,

- na iznos od 123,88 EUR od 02.08.2013. do isplate,

- na iznos od 126,89 EUR od 03.09.2013. do isplate,

- na iznos od 131,67 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 128,85 EUR od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 131,34 EUR od 03.12.2013. do isplate,

- na iznos od 132,70 EUR od 03.01.2014. do isplate,

- na iznos od 136,35 EUR od 06.02.2014. do isplate,

- na iznos od 137,47 EUR od 04.03.2014. do isplate,

- na iznos od 137,00 EUR od 03.04.2014. do isplate,

- na iznos od 133,55 EUR od 06.05.2014. do isplate,

- na iznos od 131,27 EUR od 04.06.2014. do isplate,

- na iznos od 133,98 EUR od 03.07.2014. do isplate,

- na iznos od 136,42 EUR od 06.08.2014. do isplate,

- na iznos od 138,69 EUR od 04.09.2014. do isplate,

- na iznos od 140,28 EUR od 03.10.2014. do isplate,

- na iznos od 142,14 EUR od 06.11.2014. do isplate,

- na iznos od 144,24 EUR od 03.12.2014. do isplate,

- na iznos od 143,42 EUR od 05.01.2015. do isplate,

- na iznos od 136,26 EUR od 06.02.2015. do isplate,

- na iznos od 136,24 EUR od 10.03.2015. do isplate,

- na iznos od 136,26 EUR od 10.04.2015. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 11.05.2015. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 10.06.2015. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 10.07.2015. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 10.08.2015. do isplate,

- na iznos od 136,01 EUR od 04.09.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. II. Ugovora o kreditu broj 02998 od 26. rujna 2008. zaključenog između tužitelja PORSCHE MOBILITI d.o.o. i tuženika ĐF, solemniziranog kod javnog bilježnika Stjepana Volarića pod brojem OV-11458/2008 dana 26. rujna 2008., u dijelu koji glasi: ''Iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u tč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora'', te odredba članka III. istog Ugovora u dijelu koji glasi: ''Troškovi zaključenja Ugovora' (uklj. 22% PDV-a) 1.562,44 CHF''.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. isplatiti tužitelju ĐF iznos od 936,69 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2008. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐF u dijelu koji glasi: ''Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. II toč.) Ugovora o kreditu broj 02998 od dana 25.09.2008.g. zaključenog između PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, u svojstvu davatelja kredita te ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika Stjepana Volarić pod brojem OV-11458/2008 dana 26.09.2008.g., u dijelu u kojem se navodi „IZNOS KREDITA-kunska protuvrijednost iznosa od 36.283,41 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja“, te odredba članka III istog Ugovora u dijelu u kojem se navodi: „Iznos mjesečnog obroka kredita 574,58 CHF, Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 48.264,72 CHF“.''

V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. naknaditi tužitelju ĐF parnični trošak u iznosu od 2.194,63 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika PORSCE MOBILITI d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.875,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24. lipnja 2021. tužitelj navodi kako je 25. rujna 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora 02998, kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 48.264,72 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Predmetni kredit u cijelosti je otplatio. Navodi kako je tuženik kao kreditor u ugovoru o kreditu ugradio odredbu o valutnoj klauzuli, u članku II. i III. Ugovora koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno Zakonu o zaštititi potrošača, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbama Zakona o zaštititi potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U konkretnom slučaju tužitelju je jedino ponuđen kredit u CHF te isti nije imao mogućnosti utjecati niti na samu valutu kredita, niti na bilo koju ugovornu odredbu. Tuženik nije tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za zaključenje predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj nije informiran o mogućim rizicima vezanim uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, kao niti o izglednosti promjene tečaja švicarskog franka prema kuni za vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Sav rizik fluktuacije tečaja prebačen je na potrošača-tužitelja. Iako se presuda donesena u kolektivnom sporu ne odnosi neposredno na tuženika, pravna utvrđenja iz citiranih presuda smatra primjenjivim na tužitelja, jer je činjenično stanje posve identično u odnosu na kredite s valutom CHF odobravane od strane banaka tuženih u kolektivnom sporu. Ističe i kako je temeljem odredbi čl. II. i III. Ugovora o kreditu u kojima se navode „troškovi zaključenja Ugovora“, tužitelj prilikom isplate kredita morao platiti iznos od 7.057,47 kn. Navedene odredbe tuženik je unio u Ugovor bez da su stranke o istima pojedinačno pregovarale, protivno odredbama čl. 95. i 96. Zakona o zaštiti potrošača, što također ima za posljedicu ništetnost ovih odredbi. Niti iz Ugovora, niti iz otplatnog plana nije vidljivo na što se točno odnose ovi troškovi, budući je tuženik kao institucija koja se bavi davanjem kredita imala i ima zaposlenike koji se bave obradom ugovora, i koji su zaposleni u tu svrhu. Navedene odredbe nisu jasne, niti određene, a niti odredive. Radi se o nepoštenim, a samim time i ništetnim odredbama te smatra da je tuženik dužan vratiti plaćeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. svibnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. II. i čl. III. Ugovora o kreditu te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.571,91 EUR i iznos od 936,69 EUR, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Smatra da se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još u rujnu 2015., a tužba je podnesena tek u svibnju 2021., ističe kako je potraživanje tužitelja za sve mjesečne obroke u zastari. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tuženik nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača i nije banka pa se presude iz tog postupka se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Nevezano za bilo koju valutu nudio je jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Karlovcu. Navedeni sud se rješenjem od 1. prosinca 2022. oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

4. Podneskom od 24. svibnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio na ročištu održanom 16. siječnja 2025., sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 prihvaćen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 25. rujna 2008. (list 7-9), Ugovor o kreditu br. 02998 od 25. rujna 2008. (list 10-14), plan otplate (list 1516), knjigovodstvenu karticu (list 17-24), promjene kamatne stope (list 25), izjavu svjedoka MF (list 108-110), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 114-115), financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 119-126).

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF te u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje troškova zaključenja Ugovora te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i po osnovi ništetne odredbe o obvezi plaćanja troškova zaključenja Ugovora o kreditu.

8. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 02998 dana 25. rujna 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini istog dana. Nije sporno da je tuženik na temelju Ugovora o kreditu odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 36.283,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je li stoga takva ugovorna odredba ništetna, kao i pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene te ugovorne odredbe. Sporno je i je li dio ugovornih odredbi čl. II. i III. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje troškova zaključenja Ugovora o kreditu u iznosu od 1.562,44 CHF ništetan te s tim u vezi, sporno je pripada li tužitelju pravo na povrat tih troškova koje je platio tuženiku.

9. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće primijeniti ni odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 96., 97., 100., 101. i 102., te čl. 110. i 111. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 79/07, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost 36.283,41 CHF po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja. U svom iskazu tužitelj navodi kako je Ugovor zaključio radi kupnje motornog vozila 2008. u auto kući Porsche. Nije imao gotovinu pa su razgovarali o kreditu i oni su rekli da oni to mogu riješiti. Dogovorili su cijenu vozila (radilo se o salonskom vozilu), a na tom prvom sastanku nisu razgovarali o valuti ili drugim ugovornim odredbama. Kad je došao drugi put ugovor je već bio spreman. Pročitao je ugovor i ništa mu nije bilo čudno. Djelatnik auto kuće nije mu ništa posebno govorio o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Ta valuta je u to vrijeme bila uobičajena, mislio je da je taj ugovor za njega povoljniji. Djelatnik auto kuće mu nije ništa govorio o troškovima obrade kredita niti su razgovarali o toj ugovornoj odredbi. Tek je kasnije saznao da je platio i trošak obrade kredita. Kupljeno vozilo je koristio u privatne svrhe, kredit je u cijelosti otplatio, a sam ga je otplaćivao.

12. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka. Sud nije posebno cijenio dostavljenu ovjerenu izjavu svjedoka MF jer se tužitelj protivio da se ista koristi kao dokaz, a sve imajući na umu načelo neposrednosti kao jedno od načela parničnog postupka. No, neovisno navedenom, treba reći i to da MF nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu jer nije sudjelovao u sklapanju konkretnog Ugovora o kreditu, niti je o Ugovoru pregovarao s tužiteljem.

13. Na temelju iskaza tužitelja u dijelu u kojem navodi da na prvom razgovoru s djelatnicima auto kuće uopće nije razgovarao o ugovornim odredbama, dok je pri slijedećem dolasku ugovor već bio pripremljen, sud utvrđuje da tužitelj prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te ni na koji način nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

14. Sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem (tužitelj je po zanimanju elektrotehničar) nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

15. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

16. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

17. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegovu financijsku obvezu.

18. Dakle, sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegovu financijsku obvezu.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je novcem kojeg je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojih ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

20. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

21. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imali utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 96. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

24. Stoga je sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita s valutnom klauzulom u CHF. Iako tužitelj u svom tužbenom zahtjevu nije predložio utvrditi ništetnom ovu odredbu, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da upravo navedenu odredbu tužitelj smatra ništetnom, a zbog razloga koji se navode u tužbi. Stoga je sud o ništetnosti navede odredbe odlučio sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a jer odluka o tome je li ništetna odredba čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 8.571,91 EUR.

25. Sud ne nalazi da bi dijelovi odredbi Ugovora o kreditu i to čl. II. (iznos kredita određen kao kunska protuvrijednost na dan isplate kredita) i čl. III. (naznačen iznos mjesečnog obroka i svih mjesečnih obroka), koje tužitelj predlaže utvrditi ništetnima bile ništetne, a iz razloga koje u tužbi navodi tužitelj. Tužitelja je u nepovoljan položaj dovela upravo otplata kredita uz valutnu klauzulu, odnosno okolnost da su se anuiteti plaćali prema tečaju na dan plaćanja (što je ugovoreno u čl. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu), s obzirom da je tečaj rastao u odnosu na početno ugovoreni tečaj, a o čemu tužitelj nije na odgovarajući način bio informiran prilikom zaključenja Ugovora o kreditu.

26. Nadalje, a u pogledu odredbe o obvezi plaćanja troškova zaključenja ugovora valja reći sljedeće. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi obveze plaćanja troškova zaključenja ugovora nije moglo posebno pregovarati, a sporna odredba kojom se tužitelju kao potrošaču nameće obveza plaćanja navedenih troškova bila je sastavni dio tipskog ugovora kojeg je tuženik sklapao s potrošačima.

27. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

28. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

29. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o obvezi plaćanja troškova na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

30. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.

31. Plaćanje troškova zaključenja ugovora, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, bez navođenja u ugovoru koliko isti uopće iznosi i o čemu njihova visina ovisi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. S obzirom da se, dakle, o navedenim odredbama čl. II. i čl. III. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje tih troškova nije pojedinačno pregovaralo, iste su bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj niti je mogao ishoditi da se iste eliminiraju iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 96. ZZP-a (tako i VSRH u odluci broj Rev 673/2023-2, Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021. i presudi posl. br. Gž-4683/2022-3 od 17. siječnja 2023.)

33. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. II. Ugovora o kreditu o obvezi plaćanja troškova zaključenja Ugovora i dio ugovorne odredbe čl. III. Ugovora u dijelu u kojem je određena visina te naknade.

34. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita te iznos koji je platio na ime ništetne odredbe o troškovima zaključenja Ugovora o kreditu.

35. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

36. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. listopada 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 8.571,91 EUR. Iznos od 7.057,47 kn, odnosno 936,69 EUR plaćen je 29. rujna 2008. s osnova troškova obrade kredita (troškova zaključenja ugovora).

37. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi te ostalim izvedenim dokazima.

38. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu (8.571,91 EUR) te odredbe o obvezi plaćanja troškova zaključenja kredita (936,69 EUR), jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

39. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

40. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem otplate kredita prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja pojedinog anuiteta te obveze plaćanja troškova zaključenja ugovora, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba i parametrima koje je primjenjivao prilikom određivanja visine troškova, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

41. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

42. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (13. veljače 2025.), jer je ovom presudom kao o prethodnom pitanju, odlučeno o pitanju ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o otplati kredita uz valutnu klauzulu te je odlučeno o ništetnosti odredbe o obvezi plaćanja troškova zaključenja ugovora pa zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 29. studenog 2021. i 24. svibnja 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu održanom 1. prosinca 2022. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, zastupanja na ročištima održanim 24. listopada 2023., 4. ožujka 2024. i 16. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife te zastupanja na ročištu radi objave presude u visini 50 bodova prema Tbr 9/3 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 700 bodova pripada iznos od 1.400,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a (350,00 EUR) ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 EUR i presudu u iznosu 141,54 EUR te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 250,00 EUR.

44. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 2.194,63 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

45. Kako tuženik nije uspio u postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

46. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženika