Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7691/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GC i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi I-okrivljenog GC podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 17. Pp-15810/2021 od 7. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba I-okrivljenog GC i pobijana presuda u odnosu na žalitelja potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39./13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) I-okrivljeni GC je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima I-okrivljeni GC i II-okrivljeni RC, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj je I-okrivljenom GC izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 kuna što je protuvrijednost 186,19 DEM a II-okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 450,00 kuna što je protuvrijednost 119,68 DEM, koju kaznu su obvezni platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavaka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 139. stavaka 3. te članka 138. stavka 2. točke 3 Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna svaki.
3. Protiv te presude I-okrivljeni GC je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Žalitelj ističe da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo odnosno nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje su utvrđene u tijeku postupka a koje utječu da kazna bude manja ili veća. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati na način da mu se izrekne blaža kazna a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.
6. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da ista nije prestroga niti previsoka pa nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja da mu se ublaži novčana kazna.
7. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 do 200,00 DEM ili kazna zatvora od 30 dana a prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio se za novčanu kaznu te okrivljeniku izrekao primjerenu novčanu kaznu koja nije previsoka. Ovaj Sud zaključuje da ista prikladna za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja i da je istom moguće izraziti potrebnu društvenu osudu prema počinitelju zbog počinjenog prekršajnog djela odnosno specijalnu generalnu prevenciju te da će tako izrečena kazna utjecati na okrivljenika da ne čini više prekršaje, a ista je valjano obrazložena odnosno prvostupanjski sud je naveo razloge iz članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona za odluku o izrečenoj novčanoj kazni.
8. Nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalbe da mu je trebalo u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju novčane kazne jer članak 37. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a u svaku 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići takvom blažom kaznom.
1. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije Prekršajnim zakonom izričito propisano da se kazna može ublažiti to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje naročito olakotnih okolnosti zbog kojih se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom od propisane. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio priznanje djela i dosadašnju prekršajnu kažnjavanost dakle navedene okolnosti su od utjecaja na mjeru novčane kazne u konkretnom slučaju u okviru propisane kazne, a ne radi se o posebno izraženim olakotnim okolnostima koje bi bile odlučne za primjenu odredbe članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona.
2. Jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni prijedlog žalitelja da se u konkretnom slučaju primjeni odredba članka 38. Prekršajnog zakona odnosno da ga se oslobodi od kazne. Odredbom članka 38. Prekršajnog zakona je propisano da sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to Zakon izričito propisuje a u stavku 2. je propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja pod 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, jer je platio ili ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak te 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, te imajući u vidu navedeno nema mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona.
9. Slijedom navedenog kako je po ocjeni ovog Suda žalitelju izrečena primjerena novčana kazna nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja za preinakom izrečene novčane kazne na blažu, odnosno navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost odluke o izrečenoj novčanoj kazni pa je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci
10. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona te je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka te da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,67 eur.
11. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Ivanka Mašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.
