Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3293/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆH, državljanina Čečenije, Ruske Federacije, rođenog **.**.1986. u mjestu Grozni, Čečenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878 , radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/44454, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 4. srpnja 2024. II Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, OIB: [osobni identifikacijski broj], pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uvećano za PDV 25%, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (jednutisućudvjestopedeset) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/44454, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 4. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.
2.1. Ističe kako je tuženik kršio njegova prava. Dalje je naveo kako je međunarodnu zaštitu zatražio zbog problema s pripadnicima vlasti, odnosno policijskim šefom okruga Ć koji je prikupljao osobe koje će raditi za njega kao doušnici. Naveo je i da je bio targetiran još zbog događaja iz 2004., kada je u samoobrani ubio provalnika.
2.2. Tužitelj je naveo da je zbog navedene samoobrane odslužio zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina zatvora.
2.3. Istaknuo je kako je sada u tijeku nova mobilizacija u Ruskoj Federaciji koja prijeti njemu i njegovom sinu.
2.4. Napomenuo je kako je maltretiran od osoba koje imaju službene funkcije u vlasti, a naloga ili jasnog razloga za isto nije bilo. Materijalne dokaze nije mogao pronaći jer ih ne može pribaviti, a jedino što je vidljivo su rane na njegovu tijelu od mučenja koje je opisao.
2.5. Posebno je naglasio kako bi svakako nastradao ukoliko bi bio primoran vratiti se u Rusku Federaciju, te ukoliko bi tamo morao prisilno otići.
Pojasnio je kako se mobilizacija u Čečeniji provodi drugačije nego u ruskoj Federaciji, tamo se kupe ljudi s ceste i šalju na font u Ukrajinu i to bez ikakve procedure, bez poziva i bez mobilizacijskih pravila.
2.6. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu, te besplatnu pravnu pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika , te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 04. srpnja 2024. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu čl.20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Pri utvrđivanju osobnih okolnosti tužitelja nisu pronađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
8. Tužitelj nije naveo i obrazložio konkretne probleme s pripadnicima vlasti, naveo je da je bio targetiran još zbog događaja iz 2004., kada je u samoobrani ubio provalnika, a naveo je da je zbog navedene samoobrane odslužio zatvorsku kaznu od 5 godina što je nemoguće i nelogično jer je to previsoka kazna za djelo počinjeno u samoobrani.
8.1 Tužitelj svoj iskaz nije potkrijepio nikakvim materijalnim dokazom. Naveo je i da mobilizacija prijeti njemu i njegovom sinu.
8.2 Ukazuje se kako se zapravo radi o novom krugu novačenja koje inače ide na godišnjoj osnovi te se provodi u periodu travanj-srpanj i listopad-prosinac. Tada se pozivaju na služenje vojnog roka osobe do 30 godina starosti, ali njihovo služenje vojnog roka ne znači i slanje na ratište u Ukrajinu. Obzirom da tužitelj ima 38 godina, a njegov sin je maloljetan navedeno se ne može primijeniti u njihovom konkretnom slučaju.
8.3. Tužitelji kako osoba koja je služila zatvorsku kaznu ne može biti pozvan na služenje vojnog roka niti mobiliziran prema Zakonu o vojnoj službi i dužnosti u Ruskoj Federaciji.
9. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj zaštiti, utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužitelja u vlastitoj zemlji nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. Nije učinjeno vjerojatnim da bi on u slučaju povratka u Rusku Federaciju mogao biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnu nepravdu poput prijetnji smrtnom kaznom, mučenjem, smaknućem ili nečovječnim ponašanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Time nisu ispunjeni niti uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. navedenog Zakona. Ukazuje se i kako tužitelj nije sudjelovao u antivladinim aktivnostima u zemlji podrijetla, a novačenje i mobilizacija tužitelje nje vjerojatne se njegovi razlozi za traženje međunarodne zaštite ne temelje na objektivnim činjenicama.
10. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
14. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.
15. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.
16. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnoj nepravdi.
17. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zemlju napustio legalno, da nije bio izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.
18. Vezano za dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, sud je smatrao da izvođenje ovog dokaza nije potrebno budući je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno, između ostalog, i na temelju ispitivanja tužitelja tijekom upravnog postupka.
19. Ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za njega rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
21. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjeno za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis
