Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

P-180/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvara, protiv 1. tuženika GI, G po nasljednicima: BI s prebivalištem u [adresa], MI r. [adresa], Republika Srbija, TI, [adresa], ĆI, [adresa], KI iz [adresa], ZI iz [adresa], FI, [adresa], te 2. tuženika II, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Elviru Purić, odvjetniku iz Daruvara, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dana 29. siječnja 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti zastupnika tužitelja zamjenice ODO Bjelovar ĐI, tuženika II osobno te punomoćnika tuženika odv. Elvira Purić, temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 13. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 vlasnik nekretnine upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Glavnica u Lisini sa 4 jutra i 374 čhv ili 24364 m[2] , što su tuženi ŠI, G po nasljednicima BI s prebivalištem u [adresa], MI r. Grujić, [adresa], TI, [adresa], ĆI, [adresa], KI iz [adresa], LI iz [adresa], NI s prebivalištem u Republici [adresa], FI iz [adresa] i SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana. II Nalaže se tuženima BI s prebivalištem u [adresa], MI r. Grujić, [adresa], TI, [adresa], ĆI, [adresa], KI iz [adresa], ZI iz [adresa], NI s prebivalištem u Republici [adresa], FI iz [adresa], II, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 859,73 EUR (slovima: osam stotina pedeset devet eura sedamdeset tri centa), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj Republika Hrvatska podnesao je tužbu protiv tuženika GI po nasljednicima BI, MI, TI, AI, KI, ZI, NI, FI i BI, te protiv tuženika II, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru vodio pojedinačni zk. ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] oranica Glavnica u Lisini sa 4 jutra i 374 čhv ili 24364 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem postupku je odbijen s prijedlogom za ispravak rješenjem broj Z-2488/2023-23 od 30. listopada 2023. godine, pa je prinuđen podnijeti ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj čestici. 1. tuženik kao upisani suvlasnik u ½ dijela na spornoj nekretnini je umro, a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-132/78-6 od 31. siječnja 1979. godine naslijedili su ga sinovi RI, ŽI, HI, JI, te unuci iza pok. sina ČI, VI i DI, te kćerke AI i BI. Od navedenih nasljednika, poznati su kćerka BI s prebivalištem u [adresa]. Nasljednici iza prije umrlog sina ČI su MI, [adresa] i DI, [adresa]. Kćerka AI, prema uvidu u JRO MUP RH je osoba nepoznatog prebivališta i boravišta, pa tužitelj predlaže da se imenovanoj postavi privremeni zastupnik u osobi odvjetnika. Nasljednici iza sina EI su KI iz [adresa] i LI iz [adresa]. Iza pok. sina CI nasljednica je kćerka NI s prebivalištem u Republici [adresa]. Sina OI naslijedila je supruga FI iz [adresa]. Sina UI naslijedila je supruga BI s prebivalištem u [adresa]. Prema tome, nasljednici iza pok. GI su: 1. BI r. BI s prebivalištem u [adresa]. MI r. BI, [adresa]

3. DI, [adresa]

4. AI, osoba nepoznatog prebivališta i boravišta

5. KI iz [adresa]

6. LI iz [adresa]

7. NI s prebivalištem u Republici [adresa]

8. FI iz [adresa]

9. BI r. B s prebivalištem u [adresa]

U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica Glavnica u Lisini sa 4 jutra i 374 čhv ili 24364 m[2] , kao suvlasništvo GI u ½ dijela i II u ½ dijela, dok je u katastarskom operatu bila upisana kao posjed Republike Hrvatske, sve do donošenja rješenja katastra Daruvar od 19. listopada 2022. godine, Klasa: 932- 07/22-04/80, Ur. broj: 541-18-03/7-22-7, kada je katastar po službenoj dužnosti, nakon primitka rješenja nadležnog Zk. odjela broj Z-8465/2022, na temelju Ugovora o kupoprodaji od 29. travnja 2022. godine ovjerenog po javnom bilježniku Ore Vojislavu iz [adresa] pod brojem Ov-2572/2022 izvršio prijenos posjeda u korist tuženika II, a na suvlasničkom dijelu PI, M iz [adresa]. Prema podacima katastra [adresa] o povijesnom stjecanju posjeda na nekretninama koje su predmet postupka, vidljivo je da su iste u trenutku stupanja na snagu Zakona o šumama (Narodne novine 52/90 pročišćeni tekst 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02), koji je stupio na snagu dana 16. listopada 1990. godine, bile su u posjedu Hrvatskih šuma d.o.o. Naime, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je od 1. siječnja 1985. godine uključena u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma, a prije toga je bila upisana kao posjed Općine Daruvar, sve do 1998. godine kada prelazi na Republiku Hrvatsku kao posjednika. Uvidom u spomenutu povijest promjena Katastra Daruvar od 30. prosinca 2022. godine vidljivo je da je predmetna čestica 1961. godine bila upisana s površinom od 24364 m[2] odnosno 4 j i 374 čhv u dijelovima kao posjed GG (Radin) oranica s površinom od 7553 m[2] (1 j i 500 čhv), GI (Radin) oranica s površinom od 5755 m[2] (1 jutro) i livade s površinom od 1798 m[2] (500 čhv), BG (Stevanovog) livade s površinom od 9258 m (1 j i 974 čhv). Dio posjeda Joce Grujić 1967. godine na temelju Darovnog ugovora prelazi na PI, dio posjeda Ljubana Grujić 1970. godine prelazi na posjednika OI temeljem Prijavnog lista (dioba), te iste godine dio MG prelazi na TG na temelju nasljeđivanja upisanog u zemljišnim knjigama pod brojem Z-595/70. Iste godine ĆG odriče se u korist Općine Daruvar, svog dijela od 7553 m[2] , 1971. godine HI odriče se svog dijela u korist Općine Daruvar, a 1972. godine KG odriče se svog dijela posjeda u korist Općine Daruvar. Dakle, od 1970. do 1972. godine izvršen je prijenos posjeda u korist Općine Daruvar, kao prednika tužitelja koji se zatim 1998. godine na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu upisuje kao posjednik na cijeloj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetna čestica je, kako je već navedeno, u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma 1985. godine kao dio gospodarske jedinice "Vrani kamen", odsjek 145f i 146d, koji gospodari Šumarija Daruvar UŠP Bjelovar. Uvidom u kartu Hrvatskih šuma, vidljivo je da se ista nalazi u velikom šumskom kompleksu navedene gospodarske jedinice, uz šumsku cestu, a od uključenja u Osnovu gospodarenja nikada nitko nije osporavao posjed Hrvatskim šumama, a niti njihovim prednicima. Navedeno stanje upisano je sve dok 2. tuženik SI od upisanog suvlasnika PI nije kupio ½ dijela sporne čestice na temelju Ugovora o kupoprodaji od 29. travnja 2022. godine. Međutim, nejasno je kako je ĆG mogao prodati spornu česticu s cijelom površinom od 4 j i 374 čhv ili 24364 m[2] kada niti u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik na cijeloj čestici, već je bio upisan kao posjednik na njezinom dijelu u površini od 7553 m[2] (1 j i 500 čhv), kojeg dijela se 1970. godine odrekao u korist Općine Daruvar. Iz navedenog proizlazi da je imenovani prodao ne samo nekretninu koja nije u njegovom posjedu, već nije bila upisana niti u njegovom vlasništvu kao cijela nekretnina, a kako je navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Naime, prodavatelj ĆG je u Gornjim Borkima živio do 1984. do 1998. godine znači u vrijeme kada su Hrvatske šume predmetnu česticu uključile u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma, čiji posjed očito imenovani nije osporavao, a niti je mogao jer se, kako je već navedeno, svog dijela odrekao 1970. godine. Stupanjem na snagu Zakona o državnoj izmjeru i katastru nekretnina (NN 112/18), prema kojem, i to člankom 97 stavak 3 upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provode se u katastru zemljišta temeljem pravomoćnog rješenja Područnog ureda za katastar, a postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnih odjela Općinskih sudova o promjeni upisa u zemljišnoj knjizi, neovisno o stvarnom stanju odnosno stanju posjeda, pa je iz tog razloga došlo do upisa zemljišnoknjižnih vlasnika u katastarskom operatu. Dakle, obzirom na činjenicu da tužiteljica predmetne nekretnine posjeduje putem svojih pravnih prednika više od 40 godina, te da se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o šumama dana 16. listopada 1990. godine (NN 52/90) nalazile u posjedu Hrvatskih šuma, i kao takve bile upisane u katastarskoj evidenciji, tužiteljica je temeljem zakona, ali i dosjelosti na temelju kvalificiranog posjeda tužiteljice, stekla pravo vlasništva na navedenim česticama, pa predlaže da sud sukladno odredbi članka 159 stavak 2 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odluči kao u izreci ove presude.

3. Tijekom postupka od strane tužitelja izvršeno je preciziranje tužbenog zahtjeva na način da su kao tuženi označeni nasljednici GI i to BI, MI, DI, ZG, KI, LI, NI, FI te SI, sve podneskom tužitelja od 26. studenog 2024. godine (list 147-148), a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

4. Tuženik putem punomoćnika u odgovor na tužbu navodi da se tuženici u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu da sud nakon pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnoga prava donese zakonitu odluku. Točno je da su označeni tuženi odnosno njihovi pravni prednici, nakon ostavinskog postupka iza 1. tuženog GI sva svoja vlasnička i posjedovna prava na predmetnim nekretninama prenijeli na stvarnu vlasnicu i poštenu posjednicu AI, koja je umrla i koju je naslijedio njezin sin ZG, odnosno u tužbi se netočno navodi da je ista osoba nepoznatog prebivališta i boravišta, te u ovom postupku istu ne može zastupati privremeni zastupnik već upravo njezin sin i nasljednik. Potpuno je netočno da bi tužiteljica odnosno Hrvatske šume bilo kada bile u posjedu predmetne nekretnine odnosno da bi iste gospodarile predmetnim nekretninama jer ista nikada nije bila šuma a niti je danas. Tužiteljica nikada nije bila a niti mogla biti zakoniti kvalificirani posjednik, te stoga nije niti mogla steći pravo vlasništva navodnom dosjelošću. Tužiteljica nikada nije bila posjednik niti stvarni vlasnik predmetnih nekretnina već upravo ZG, sin pok. FG, iz [adresa], kao nasljednika iza GI i SI, kao njihovi pravni prednici, koji su stekli pravo vlasništva i posjeda nasljeđivanjem i kupnjom te koje su kupljene u dobroj vjeri od svojih pravnih prednika pouzdavajući se u zemljišno knjižno stanje i tvrdnje istih da su oni i njihovi pravni prednici u posjedu istih dugi niz godina. Za ove tvrdnje tuženi raspolažu dokazima, te će iste dostaviti sudu i predložiti saslušanje svjedoka koji imaju osobna saznanja o naprijed navedenim činjenicama. Zbog svega navedenog tuženi predlažu da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbije i obveže tužitelje na plaćanje troškova postupka tuženicima.

5. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci IG, ĐG, ŠG, LG i NG, te je izvršen uvid u pretragu osoba (list 7), identifikaciju (list 8-9), ispis sa geoportala (list 10), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 12-16), dopis Hrvatskih šuma s prilozima (list 17-18, 149- 154), povijest promjena na katastarskim česticama (list 19-22, 122-123), rješenje (list 23-27, 49-53), prijepis posjedovnog lista (list 29-31), detalje osoba (list 32, 55, 58, 117- 118, 136-137), rješenje o nasljeđivanju (list 33-48, 113116), zk. izvadak (list 56-57, 124-125), zapisnik (list 126-135).

6. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

7. Na temelju uvida u izvadak iz zemljišne knjige (list 56) utvrđeno je da se na kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici vode upisani ŠI u ½ dijela i SI u ½ dijela. Pri tome iz priloženih rješenja o nasljeđivanju (list 33-48, 113-116) proizlazi da je ŠI preminuo, te su u ovom postupku kao tuženi naznačeni BI, MI, DI, ZG, SG, LI, NI i FI kao njegovi nasljednici, dok iz priloženog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. travnja 2022. godine (list 12-14) proizlazi da je tuženik SI upisan kao suvlasnik od ½ dijela na istoj nekretnini na temelju kupoprodaje kojom je nekretninu kupio od PI kao prijašnjeg zemljišnoknjižnog suvlasnika u ½ dijela.

8. U pogledu katastarskog stanja u svezi sporne nekretnine iz povijesti na katastarskim česticama od 30. prosinca 2022. godine (list 19-21) proizlazi da je sporna nekretnina upisana u katastarske operate 1961. godine na način da je dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 7.553 m[2] (1j 500 čhv) upisan na GG kao posjednika, dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 5.755 m[2] (1j i 500 čhv) upisan na GI, dok je dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom 9.258 m[2] (1j i 974 čhv) upisan na MG. Nakon toga 1967. godine dio kčbr. [katastarska čestica] s prijašnjeg posjednika GG prelazi na posjednika PI, dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s posjednika GI prelazi na posjednika OI, dok dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s posjednika BG prelazi na posjednika TG. Potom 1970. godine dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa PI prelazi na Općinu [adresa] na temelju zahtjeva imovinsko pravne službe, 1971. godine dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s OI prelazi na Općinu Daruvar na temelju zahtjeva imovinsko pravne službe, te 1972. godine dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s TG prelazi na Općinu Daruvar temeljem zahtjeva imovinsko pravne službe. U daljnjoj povijesti promjena 1998. godine sva tri prethodno navedena dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prelaze na posjednika Republiku Hrvatsku temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a nakon toga 2022. godine dolazi do upisa zemljišnoknjižnih vlasnika kao posjednika sporne nekretnine. Pri tome iz priložene dokumentacije imovinsko pravne službe Općine Daruvar iz 1970. i 1971. godine proizlazi da su dijelovima sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prepisani na Općinu Daruvar kao posjednika iz razloga što su raniji posjednici dali izjave da se odriču svog prava vlasništva u korist društvenog vlasništva.

9. Uzimajući u obzir prethodno zemljišno knjižno i posjedovno stanje tijekom postupka saslušani su svjedoci IG, ĐG, ŠG, LG i NG, a sve kako bi se utvrdilo tko uživa sporne nekretnine, od kada, kao i da bi se utvrdilo poštenje za istinitost i zakonitost posjednika.

10. Iz iskaza svjedoka AG (list 162) proizlazi da je istom kao djelatniku Hrvatskih šuma poznato da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma od 1985. godine, te se svakih 10 godina ista nekretnina ponovno upisuje u šumsko gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma. Poznato mu je da su na istoj nekretnini sredinom 2024. godine vršeni radovi od strane Hrvatskih šuma na sanaciji izvoznog puta i klizišta, a također mu je poznato da je na istoj nekretnini vršeno čuvanje i obilježavanje sukladno važećim šumsko gospodarskim osnovama. Koliko je njemu poznato fizičke osobe se nisu obraćale Hrvatskim šumama radi reguliranja statusa navedene nekretnine, niti ima saznanja da bi neka od fizičkih osoba vršila posjedovne radnje na predmetnoj nekretnini.

11. Iz iskaza svjedoka ĐG (list 163) proizlazi da je istom kao djelatniku Hrvatskih šuma poznato da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma od 1985. godine, a također mu je poznato da je zadnjih nekoliko godina vršena sanacija klizišta na toj nekretnini. Također navodi da je u periodu od 2010. do 2023. godine bio raspoređen kao čuvar šume za spornu nekretninu te mu nije poznato da bi netko od fizičkih osoba vršio posjedovne radnje na toj nekretnini, odnosno da bi se obraćao Hrvatskim šumama radi reguliranja statusa na navedenoj nekretnini.

12. Iz iskaza svjedoka RG (list 163-164) proizlazi da istom kao djelatniku Hrvatskih šuma poznato da se sporna nekretnina nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma od 1985. godine, poznato mu je da se ista vodi kao šikara, te mu je poznato da je vršena sanacija nekakvog klizišta na toj nekretnini. Nema saznanja da bi se eventualno fizičke osobe obraćale Hrvatskim šumama u svezi reguliranja statusa iste nekretnine, niti da bi vršili posjedovne radnje na toj nekretnini.

13. Iz iskaza svjedoka LG (list 164) proizlazi da su istoj činjenice o spornoj nekretnini poznate kao osobi koja od rođenja živi u [adresa]. Za spornu nekretninu poznato joj je da je krajem 8. mjeseca prošle godine dio te nekretnine bio pokošen, ali ne zna tko je tu radnju izvršio. Također je vidjela da su prije izvjesnog vremena vršeni nekakvi radovi bagerom, ali se ne može izjasniti o tome tko je te radove vršio, te nema drugih saznanja o posjedovnim radnjama na toj nekretnini nakon 1991. godine. Prije 2-3 godine razgovarala je s ŽG, te joj je isti rekao da je njegov otac ĆG prodao Manjariću. Što se tiče korištenja iste nekretnine prije 1991. godine poznato joj je da je ĆG kosio tu nekretninu i to od perioda od 1972. godine pa negdje do1987. godine, možda i duže. On bi vršio košnju a potom bi svi preostali seljani puštali stoku na ispašu. Nije joj poznato da li su djelatnici Hrvatskih šuma vršili kakve radnje na toj nekretnini, no vidjela je da je bager vršio radnje čupanja korijena i ravnanja terena. Poznato joj je da ŽG od 1992. ili 1993. godine živi u [adresa], dok se njegovo otac ĆG od mirne reintegracije Podunavlja nalazi u [adresa]. Prije nekih 4 godine vidjela je da se na toj nekretnini nalaze pčele, misli da se radi o pčelama ĆI koji je unuk GI, prošle godine te pčele nije vidjela, a poznato joj je da se ZG i prije rata bavio pčelarstvom.

14. Iz iskaza svjedoka HG (list 164-165) proizlazi da isti u pogledu sporne nekretnine nema saznanja da bi u periodu od 1991. godine pa nadalje od strane Hrvatskih šuma bile vršene nekakve posjedovne radnje, vidio je da je dio nekretnine pokošen, ali mu nije poznato tko je vršio košnju. Poznato mu je da je od 2010. godine pa do unazad 4 godine ZG imao pčele na toj nekretnini, te mu je svjedok pomagao u košnji oko tih pčela. Za period od 1982. godine do 1991. godine poznato mu je da je dio te nekretnine uživao ĆG, drugi dio ZG, isti su kosili tu nekretninu, a nakon odlaska ĆI u [adresa] prije 1991. godine odnosno do 1991. godine dio koji je ranije kosio ZG kosio je njegov bratić JG.

15. Uzimajući u obzir iskaze prethodno saslušanih svjedoka proizlazi da se sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 70-tih do 90-tih godina prošlog stoljeća nalazila u posjedu obitelji JG, na način da su pojedini članovi te obitelji, vršili košnju na toj nekretnini, a nakon košnje su svi seljani koristili tu nekretninu za ispašu stoke, sve kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ČG i HG. Što se tiče korištenja sporne nekretnine nakon 90-tih godina prošlog stoljeća iz iskaza svjedoka AG, ĐG i RG kao djelatnika Hrvatskih šuma proizlazi da se sporna nekretnina nalazila u posjedu Hrvatskih šuma na način da su isti vršili čuvanje iste nekretnine, a uz to su tijekom 2024. godine vršili sanaciju izvoznog puta i klizišta, a pri tome se kroz čitav period od 1985. godine pa nadalje navedena nekretnina nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma koja se ažurira svakih 10 godina. Pri tome iz iskaza svjedoka HG proizlazi da je ZG kao jedan od nasljednika zemljišno knjižnog vlasnika GI kroz period od 2010. do 2021. godine imao pčele na toj nekretnini, a isto u svom iskazu potvrđuje i svjedok LG. Zaključno, u pogledu posjedovanja sporne nekretnine od početka 90-tih godina prošlog stoljeća do danas proizlazi da se sporna nekretnina nalazila u šumsko gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, da su Hrvatske šume vršile određene radnje posjedovanja iste nekretnine (čuvanje, sanacija izlaznog puta i klizišta), dok nitko od tuženika na istoj nekretnini nije vršio nikakve posjedovne radnje izuzev ĆI koji je na istoj nekretnini ima pčelinje košnice s obzirom da se bavi pčelarstvom. Također, iz iskaza saslušanih svjedoka AG, ĐG i RG proizlazi da se nitko od upisanih suvlasnika nije obraćao Hrvatskim šumama radi reguliranja statusa iste nekretnine, sve dok u odnosu na istu nije pokrenut pojedinačni zk. ispravni postupak koji je okončan rješenjem ovog suda broj Z-2488/2023-23 od 30. listopada 2023. godine (list 49-52), a kojim rješenjem je Republika Hrvatska kao predlagatelj upućen na pokretanje parnice tužbom za ispravak zbog uloženog prigovora protustranaka u istom postupku.

16. Članak 159 stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da posjednik nekretnina čiji je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja. Člankom 8 stavak 2 Zakona o zemljišnim knjigama određeno je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično stanje zemljišta zbog čega se predmjeva da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, a za eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću potrebno je iznijeti odgovarajuće razloge o ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki iz odredbi članka 159 i članka 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Temeljem članka 18 stavak 3 i članka 159 stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima uz odgovarajuću primjenu članka 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samo pošteni posjednik može steći pravo vlasništva dosjelošću, a poštenim posjednikom smatra se onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

17. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama i utvrđenom činjeničnom stanju, sud cijeni da je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da se Hrvatske šume u ime Republike Hrvatske nalaze u posjedu sporne nekretnine kroz period duži od 20 godina, odnosno u periodu od 1991. godine pa do danas, a pri tome u ovom postupku nije utvrđeno da bi isti bili nepošteni posjednik, sve uzimajući u obzir da tuženi na kojima je bio teret dokaza te odlučne činjenice nisu dokazali nepoštenje posjeda tužitelja a što bi eventualno bila osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog u ovom predmetu. Naime, iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 30. prosinca 2022. godine (list 19-22), te iz priložene dokumentacije imovinske službe Općine Daruvar (list 126-128), proizlazi da su se pravni prednici tuženika u periodu od 1970. do 1972. godine odrekli svih dijelova sporne nekretnine u korist Općine Daruvar čiji je pravni slijednik u svezi iste nekretnine Republika Hrvatska, čime su Hrvatske šume dokazale zakonitost ulaska u posjed te nekretnine koju su potom od 1985. godine uvrstili u svoju šumsko gospodarsku osnovu. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir da su se kroz čitavo vrijeme od 1991. godine pa nadalje Hrvatske šume nalazile u posjedu sporne nekretnine, da su na istoj vršili uz poslove čuvanja i poslove sanacije izlaznog puta i klizišta, onda sve upućuje na zaključak da je tužitelj kao pošteni posjednik kroz period duži od 20 godina samostalno posjedovao spornu nekretninu, te je istim stekao dosjelošću vlasništvo iste nekretnine u smislu ranije citiranog članka 159 stava 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima. Pri tome sama činjenica da je ZG kao jedan od tuženika izvjesno vrijeme držao košnice s pčelama na spornoj nekretnini u periodu od 2010. godine do 2021. godine ne predstavlja osnovu koja bi utjecala na poštenje tužitelja kao posjednika, sve iz razloga što prema iskazu AG kao djelatnika Hrvatskih šuma proizlazi da u pogledu nekretnina koje su na gospodarenju Hrvatskih šuma postoji praksa da se iste ustupaju pčelarima radi postavljanja pčelinjih zajednica, a koje je ZG postavio na toj nekretnini iako su se njegovi pravni prednici još u periodu od 1970. do 1972. godine odrekli prava vlasništva na toj nekretnini. U svezi tuženika II koji je svoj suvlasnički dio stekao kupoprodajom 2022. godine sud je uzeo u obzir da u pogledu istog nisu predloženi nikakvi dokazi o eventualnom ulasku iste osobe u suposjed sporne nekretnine, niti na koji način nije dokazao da bi isti vršio provjere faktičnog ili posjedovnog stanja sporne nekretnine pa se stoga ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, sve uvažavajući odlučnu činjenicu da su se pravni prednici tuženika odrekli prava vlasništva sporne nekretnine još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, te je isti u cijelosti usvojen, a sve na način naveden u točki I izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a sve s obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen. Tužitelju pripada pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 21. studenog 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 29. siječnja 2025. godine 200,00 EUR, za obrazloženi podnesak od 26. studeni 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, za troškove objava oglasa u svezi privremenog zastupnika tuženiku nepoznata boravišta 59,73 EUR, sveukupno 859,73 EUR, te su tuženici obvezani da tužitelju naknade iste troškove, a sve na način naveden u točki II izreke ove presude.

19. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru 13. veljače 2025. godine

S U D A C:

Damir Palatinuš

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, a u svezi stranke koja nije uredno pozvana na objavu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda drugostupanjskom sudu, pismeno u 3 primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, na broj P-DO-2006/2024

2.odv. VG, [adresa]