Poslovni broj: Usž-3441/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MANANA j.d.o.o. sa sjedištem u Stomorskoj, Veli Dolac 8, kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mušić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 180, protiv tuženika Državnoga inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Službe za nadzor i upućivanja, Split, Mike Tripala 6, radi neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl- 1904/2023-7 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1904/2023-7 od 20. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1904/2023-7 od 20. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/23-01/178, urbroj: 443-02-03-11-23-3 od 19. srpnja 2023. kojim je točkom I. izreke naloženo tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnicu RC, rod. **.**.1959. iz Skoplja, državljanku Makedonije, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme počevši od dana 22. svibnja 2023., a točkom II. izreke je naloženo tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika.
2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Usl-1904/2023-7 od 20. svibnja 2024. točkom I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
3. Protiv pobijane presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za odgodni učinak tužbe. Navodi da novčani iznos od 2.650,00 eura koji mu je naloženo platiti predstavlja značajna novčana sredstva u odnosu na njegovo poslovanje. Ističe da je u javnom interesu potrebno odgoditi izvršenje rješenja tuženika, a odgoda nije protivna javnom interesu. Smatra da mu je potrebno omogućiti da i dalje obavlja registriranu djelatnost i ostvaruje prihode iz kojih će redovito podmirivati porezne i druge obveze. Ističe da nije imao pravnu osnovu za podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje. Navodi da je za radnicu podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad 22. svibnja 2023. Ministarstvu unutarnjih poslova, no ono ju je odbilo izdati, stoga tužitelj nije imao pravnu osnovu za prijavu radnice na mirovinsko osiguranje niti u vrijeme inspekcijskog nadzora. Smatra da mu je kazna odmjerena nezakonito obzirom da ne postoji način za retroaktivnu prijavu radnice na obvezno mirovinsko osiguranje. Ističe nejasnim na koji je način inspektor tijekom nadzora utvrdio nepravilnosti, u kojem vremenskom periodu i kojim sredstvima, te se samo paušalno navodi da je činjenično stanje utvrđeno izjavama svjedoka i neposrednim opažanjem. Prigovara što je sud odbio pribaviti očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova o razlozima odbijanja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Smatra da je sud počinio bitnu povredu sudskog postupka jer je presudu utemeljio na iskazima svjedoka danih tijekom inspekcijskog postupka bez da ih je neposredno saslušao. Ističe da je tijekom postupka povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice, pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je dovelo do bitne povrede odredaba postupka te su izreka presude i rješenja nerazumljive, proturječne same sebi te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i rješenje na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, ukine pobijanu presudu i rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovora na žalbu i obrazloženja pobijane presude. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu i rješenje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je 1. lipnja 2023. Inspekcija rada obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja u poslovnom prostoru bistro „O LA LA“ Stomorska, Veli Dolac 8, o čemu je sastavljen zapisnik od 2. lipnja 2023. kojim je utvrđeno da je na obavljanju poslova pomoćne kuharice zatečena radnica JC, rođena 1959. iz Skoplja, državljanka Makedonije koja je započela s radom 22. svibnja 2023. na poslovima koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos te da tužitelj navedenu radnicu nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada dana 22. svibnja 2023., dakle da je kod poslodavca radila bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada čime je utvrđen neprijavljen rad u smislu članka 3. stavak 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj: 151/22).
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer prema ocjeni ovog Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno relevantne odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Odredba članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada definira neprijavljeni rad kao rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osigurana u skladu s posebnim propisima te u smislu tog Zakona obuhvaća, između ostalog, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme. Člankom 7. stavak 2. navedenog Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanje neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovog Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovog Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplate iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
12. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne zakonske odredbe, i prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je naloženo poslodavcu tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnicu RC podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 22. svibnja 2023. koji je zapisnikom od 1. lipnja 2023. utvrđen kao početak njezinog rada za poslodavca do zadnjeg dana rada 2. lipnja 2023.
13. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja kako je za radnicu podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad obzirom da je za predmetni postupak odlučna samo činjenica je li radnica prijavljena na obvezna osiguranja prije početka rada, a što je nesporno utvrđeno u konkretnom slučaju.
14. U pogledu žalbenih prigovora da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge ističe se da u smislu odredbe članka 33. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima Sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, pa je i po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno našao da okolnosti na koje je predloženo izvođenje dokaza ne dovode do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
15. Prigovori tužitelja u svezi odgodnog učinka tužbe u primjeni članka 26. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost osporene presude.
16. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i upravno tijelo su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbu Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
17. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u inspekcijskom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima su se tuženik i prvostupanjski sud detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
18. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
