Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1601/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2988/2021-25 od 8. studenog 2024., 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2988/2021-25 od 8. studenog 2024. u točki IV. Izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 712,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju MO iznos od 742,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju MO zatezne kamate koje na iznos od 1.990,84 EUR teku od 21. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MO radi isplate iznosa od 1.194,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2021. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. naknaditi tužitelju MO parnični trošak u iznosu od 1.595,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2024. do isplate. “
2. Protiv dijela presude kojim je odlučeno o trošku postupka u odnosu na tužitelja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. Prvostupanjski sud je u ovom predmetu odlučio o zahtjevu tuženika da mu tužitelj naknadi štetu koju je pretrpio u prometnoj nesreći.
6.1. Tužitelj je podneskom od 6. listopada 2023. smanjio svoj tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev iz podneska od 16. veljače 2022. čemu se je tuženik usprotivio. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održane 26. travnja 2021. broj Su-IV- 16/2021-8, smatrao da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, pa kako se je tuženik usprotivio tom djelomičnom povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je presudom odlučio o tužbenom zahtjevu kakav je postavljen podneskom od 16. veljače 2022. ne uzimajući u obzir smanjenje tužbenog zahtjeva izvršeno podneskom od 6. listopada 2023. O parničnom trošku je odlučeno uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema visini tužbenog zahtjeva iz podneska od 16. veljače 2022.
6.2. Tužitelj žalbom osporava pravilnost takvog postupka prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 191. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj smatra da se tuženik nije mogao protiviti preinaci odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva i da se tu ne radi niti o preinaci, a niti o povlačenju tužbe za koje bi bio potreban pristanak tuženika.
6.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 26. travnja 2021. broj Su-IV-16/2021-8 zauzeo pravno shvaćanje da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. To shvaćanje prihvaća i ovaj sud te je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljevo smanjenje tužbenog zahtjeva izvršeno podneskom od 6. listopada 2023. predstavlja djelomično povlačenje tužbe koje nije moguće uvažiti ukoliko se tuženik, kao u ovom predmetu, usprotivi tom povlačenju i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odluku o naknadi parničnog troška donio na temelju vrijednosti predmeta spora utvrđene na temelju visine tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 16. veljače 2022.
6.4. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom IV. Izreke kojim je odlučeno o trošku postupka u odnosu na tužitelja.
6.5. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka u zatraženom iznosu od 712,50 eura pa je stoga taj njihov zahtjev odbijen.
Koprivnica, 13. veljače 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
