Broj: Ppž-10637/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LO, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog LO podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5919/2024-5 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog LO kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni LO je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5919/2024-5 od 31. listopada 2024., proglašen je krivim okrivljeni LO da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 eura, u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja te mu je preostalo za platiti 660,18 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi okolnosti zbog kojih je predmetnog dana uputio inkriminirajuću poruku elektroničke pošte. Također, ističe kako mu nije bila namjera uvrijediti niti jednu državnu instituciju i niti jednog poštenog razumnog državnog službenika.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, na temelju okolnosne i detaljne obrane okrivljenika u kojoj isti ne poriče da je postupio na način naveden u optužbi pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su takvim ponašanjem okrivljenika ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret te je proglašen krivim.

5. 2. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima tvrdi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir širi kontekst odnosno razloge iz kojih je uopće upućena sporna poruka elektroničke pošte. Upućene riječi :''Bjedo maloumna. Stoko školovana. Govna politička. Jebali vas interesi. Vjerojatno ću brzo postat kao i vi. Lopov. Sramite se bjednici sitnih interesa'' nedvojbeno predstavlja radnju kojoj je jedina svrha, smisao i cilj da omalovaži državni organ i osobe koje su u istom zaposlene i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni u slučaju postojanja sukoba i nesuglasica s tim organom. Postojanje sukoba ne opravdava okrivljenikov postupak, niti ga oslobađa od prekršajne odgovornosti, jer je okrivljenik s obzirom na svoje godine života i životno iskustvo bio dužan postupiti u skladu s zakonskim propisima.

5. 3. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe kako nije postupao s namjerom budući se u konkretnom slučaju radi o prekršaju za koji je propisano samo kažnjavanje za postupanje iz nehaja sukladno članku 25. Prekršajnog zakona. Stoga, sama činjenica da okrivljenik nije postupao sa namjerom, kako se to navodi u žalbi nije odlučujuća odnosno nije razlog za oslobađanje od prekršajne odgovornosti iz razloga što se za počinjeni prekršaj u konkretnom slučaju kažnjava samo ako je počinjen s nehajem budući je u prekršajnom pravu nehaj temeljni oblik krivnje, a kažnjavanje za namjeru predstavlja iznimku.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. 1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. I ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu zakonskog minimuma primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.