Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-7/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Financijska agencija iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1798/2022-21 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice AŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1798/2022-21 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan. III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Klasa: 150-07/22-05/75, Ur.broj:08-2051-22-1 od 02. kolovoza 2022., kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici, Klasa:150-02/19-03/33, Ur. Broj:08-202-19-84 od 01.03.2019. na radnom mjestu djelatnik poslovnice – referent u organizacijskoj jedinici Poslovnica 4, Regionalni centar Zagreb, Sektor poslovne mreže, Financijska agencija te Odluka Klasa: 150-07/22-05/75, Ur.broj: 08-2051-22-4 od dana 23.08.2022. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice, te je slijedom toga tuženik Financijska agencija iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, dužna vratiti tužiteljicu AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto koje joj pripada sukladno važećem Ugovoru o radu, te joj zadržati sva prava po osnovi radnog odnosa, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (toč. 1.) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, počevši od dana donošenja presude (toč. 2.).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 221.a ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer je sud prvog stupnja provedbom predloženih dokaza mogao sa sigurnošću utvrditi sve odlučne činjenice.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje sadržajno ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni ili nejasni.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Klasa: 150-07/22-05/75, Ur.broj:08-2051-22-1 od 02. kolovoza 2022., kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici, Klasa:150- 02/19-03/33, Ur. Broj:08-202-19-84 od 01.03.2019. na radnom mjestu djelatnik poslovnice – referent u organizacijskoj jedinici Poslovnica 4, Regionalni centar Zagreb, Sektor poslovne mreže, Financijska agencija te Odluka Klasa: 150-07/22- 05/75, Ur.broj: 08-2051-22-4 od dana 23.08.2022. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice, te da se slijedom toga naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto koje joj pripada sukladno važećem Ugovoru o radu, te joj zadržati sva prava po osnovi radnog odnosa. Takav zahtjev tužiteljica zasniva na činjeničnim navodima iz tužbe da je u radnom odnosu kod tuženika neprekidno od 17.07.1996. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa:150-02/19- 03/33, Ur. Broj:08-202-19-84 od 01.03.2019. na radnom mjestu djelatnik poslovnice – referent u organizacijskoj jedinici Poslovnica 4, Regionalni centar Zagreb, Sektor poslovne mreže, Financijska agencija, da je 2. kolovoza 2022. preuzela Odluku o izvanrednom otkazu kojim joj se otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je dana 12. kolovoza 2022. uložila Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik odbio kao neosnovan. Tužiteljica prvenstveno ističe kako je pobijana odluka tuženika u cijelosti nezakonita te protivna svim internim aktima tuženika, da je ista proturječna, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni te da se pobijana Odluka iz navedenog razloga ne može ispitati. Tuženik tereti tužiteljicu da je u promatranom razdoblju od 01.06.-19.07.2022. godine (44 naloga s kašnjenjem i do 13 dana) postupila suprotno propisnoj proceduri iz Radne upute o poslovima obrade naloga za uplatu i naloga za isplatu te postupanjima s gotovim novcem – radne upute oznake 75310026 i 75310026. Tužiteljica navodi kako predmetne naloge na vrijeme nije uspjela obraditi zbog prevelikog preopterećenog obujma posla, a kako je to navela i prilikom provedbe izvanredne kontrole. Nadalje, tužiteljica ističe kako navedene povrede ne predstavljaju tešku povredu radne obveze za koju je sukladno aktima tuženika propisana mogućnosti izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, nego isključivo opomene, odnosno upozorenja na povredu radne obveze te eventualno u krajnjoj situaciju redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Tužiteljica ističe kako svojim postupanjem nije nanijela nikakvu štetu niti poslodavcu niti klijentima čije naloge je sa zakašnjenjem od nekoliko dana obradila zbog povećanog opsega posla. Tužiteljica ističe kako se neosnovano tuženik u obrazloženju pobijane odluke poziva na odredbu čl. 108. toč. 1., 2., 3. i 13. Kolektivnog Ugovora, a sve kako iste predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, dok navedeno postupanje tužiteljice predstavlja lakšu povedu obveze iz radnog odnosa propisanu č. 107. toč. 1. Kolektivnog Ugovora. Isto tako važećim Kolektivnim Ugovorom čl. 105. st. 2. propisano je kako zbog povrede prava i obveza iz radnog odnosa, Poslodavac može izreći jednu od sljedećih mjera: pisanu opomenu, pisano upozorenje pred otkaz ugovora o radu i otkaz ugovora o radu. Tužiteljica smatra kako uzimajući u obzir težinu radne povrede te činjenicu kako za tuženika niti klijente nije nastala šteta te uzimajući u obzir radni staž i odnos prema radu punih 26 godina tužiteljice, da je poslodavac u svakom slučaju trebao primijeniti blažu mjeru te zadržati tužiteljicu na radnom mjestu. Nadalje, primjenjujući vlastite akte tuženik je u svakom slučaju morao omogućiti radniku da iznese svoju obranu sukladno čl. 105. st. 6. Kolektivnog Ugovora.

9. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li Izvješće i dopuna izvješća o obavljenoj izvanrednoj kontroli, osnovano, zatim, je li tužiteljica svojim postupanjem dovela tuženika u opasnost da dođe do prestanka poslovne suradnje između tuženika i klijenata, je li tužiteljica svojim postupanjem dovela u pitanje poslovni ugled tuženika, je li tužiteljica svojim postupanjem nanijela kakvu štetu tuženiku, ili klijentima čije je naloge sa zakašnjenjem od nekoliko dana obradila zbog povećanog opsega posla, predstavlja li postupanje tužiteljice tešku povredu obveza iz radnog odnosa prema čl. 108. toč. 1., 2., 3. i 13. Kolektivnog ugovora ili lakšu povredu obveze iz radnog odnosa propisanu čl. 107. toč. 1. Kolektivnog ugovora, je li tužiteljica manipulirala novčanim pologom klijenata, te radi li se o takvoj povredi da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

10. Izviješćem i dopunom Izviješća Službe za unutarnju reviziju, te unutarnji nadzor i kontrolu, utvrđeno je da tužiteljica nije do dana podnošenja reklamacije, koja je podnesena 18. srpnja 2022. obradila ni provela 3 naloga klijenta niti izvršila uplatu na njegov račun u ukupnom iznosu od 28.548,95 kuna, već da je ta tri naloga provela 19. srpnja 2022., a ti su polozi predani tužiteljici 29. lipnja 2022. u iznosu od 9.579,45 kuna, 4. srpnja 2022., iznos od 10.255,55 kuna i 8. srpnja 2022. u iznosu od 8.713,95 kuna.

11. Tužiteljica u žalbi ukazuje da u situaciji kada nije naveden datum izvršenja naloga, revizor ne može na nedvojben način utvrditi kada je radnik zaprimio nalog, zbog čega smatra da se Izviješće revizije ne može prihvatiti.

12. No, iz prigovora iste ljekarne od 18. srpnja 2022. (list 25 spisa) razvidno je da ljekarne Dvoržak navode iste datume predaje pologa tuženiku koji su kao datumi predaje istih pologa tužiteljici utvrdili revizori u svom Izviješću.

13. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica time što je tri pologa, koje je zaprimila 29. lipnja 2022., 4. srpnja 2022. i 6. srpnja 2022. provela sa datumom 19. srpnja 2022., postupila protivno Radnoj uputi broj 75310026 točka 7.3.1., prema kojoj se svi nalozi za uplatu koji su podnijeti u vrijeme utvrđenom za primitak i izvršenje naloga za plaćanje, izvršavaju u tekućem datumu, a ukoliko, zbog vremena propisano za rad Nacionalnog klirinškog sustava, uplata nije moguća, s datumom navedenim na nalogu za uplatu, uz suglasnost klijenta u aplikaciju UNPP obuhvaća se datum izvršenja sljedeći radni dan.

14. Na žalbene navode tužiteljice da na tim nalozima nije bio naveden datum kada se polog treba uplatiti na račun klijenta, pa da bi to značilo da nije bila dužna takav nalog odmah provesti, treba reći da je tužiteljica u svom iskazu navela da se u pravilu takav polog treba odmah odraditi, dok iz Radne upute broj 75310026 točka 7.3.1. proizlazi da se svi nalozi za uplatu koji su podnijeti u vrijeme utvrđenom za primitak i izvršenje naloga za plaćanje, moraju izvršiti toga dana, osim ako uplata nije moguća, a tužiteljica u svom iskazu priznaje da je pogriješila time što ta tri pologa nije odmah provela (list 205 spisa), što znači da je uplata bila moguća.

15. Dakle, ne mogu se prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima se osporava pravilnost revizorskog Izviješća.

16. Osim toga, tužiteljica je postupila i protivno Radnoj uputi broj 75310026 točka 5.1., jer nije primljeni novac do provedbe naloga odložila u blagajnu ili trezor, već je novac zaključala u garderobni ormarić.

17. Takvo postupanje tužiteljice predstavlja namjerno neizvršavanje radnih obveza, jer je znala, odnosno morala znati, da primljeni novac prema internim uputama mora isti dan uplatiti na račun klijenta, a ne ga držati u garderobnom ormariću, a uplatu na račun klijenta nije učinila niti u roku od par dana, već je od dana primitka naloga do njegove obrade prošlo 14., 16. i 21. dan, što prema čl. 108. točka 1. Kolektivnog ugovora predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da takvo postupanje tužiteljice svakako predstavlja osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć, navodeći za to razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica opisanim postupanjem postupala na način protivan radnim uputama i dovela ga u opasnost da dođe do prestanka poslovne suradnje između njega i klijenta, te da i sama mogućnost da se dovede u pitanje poslovni ugled poslodavca kao financijske institucije, predstavlja razlog zbog kojeg tuženik može opravdano tužiteljici otkazati Ugovor o radu izvanrednim otkazom. Takvi pravilni zaključci suda prvog stupnja izvedeni su iz svih okolnosti predmetnog slučaja, te ih tuženik nije trebao dodatno dokazivati, na što neosnovano ukazuje tužiteljica u žalbi.

19. Osim toga, takvim postupanjem tužiteljice nepovratno je izgubljeno povjerenje poslodavca prema njoj, zbog čega, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, što je kao jedan od razloga izvanrednog otkaza i navedeno u odluci o otkazu.

20. Slijedom izloženog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je sporna odluka o otkazu dopuštena, jer razlozi u toj odluci navedeni i u ovom postupku dokazani od strane tuženika, opravdavaju davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, i 151/22 – dalje: ZR), pa kako nije utvrđeno da bi se radilo o nedopuštenom otkazu, neosnovan je i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na radno mjesto koje joj pripada sukladno Ugovoru o radu (čl. 124. st. 1. ZR).

21. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, niti u sporu pa joj ne pripada trošak paničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP.

22. Slijedom toga, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti presudu suda prvog stupnja.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku trebalo je njezin zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

24. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos