REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-417/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 7. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja IS, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Oskara Kačana, odvjetnika, dana 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, isplatiti tužiteljici PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 3.865,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-iznos od 169,47 EUR od 16.8.2019. pa do isplate,

-iznos od 169,47 EUR od 16.9.2019. pa do isplate,

-iznos od 176,98 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

-iznos od 177,56 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

-iznos od 179,79 EUR od 16.12.2019. pa do isplate,

-iznos od 175,56 EUR od 16.1.2020. pa do isplate,

-iznos od 159,74 EUR od 16.2.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.3.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.4.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.5.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.6.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.7.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.8.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.9.2020. pa do isplate,

-iznos od 106,64 EUR od 16.10.2020. pa do isplate,

-iznos od 110,66 EUR od 16.11.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.12.2020. pa do isplate,

-iznos od 88,53 EUR od 16.1.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.2.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.3.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.4.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.5.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.6.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,11 EUR od 16.7.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.8.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.9.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.10.2021. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.11.2021. pa do isplate,

-iznos od 57,26 EUR od 16.2.2022. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.3.2022. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.4.2022. pa do isplate,

-iznos od 92,49 EUR od 16.5.2022. pa do isplate,

-iznos od 96,19 EUR od 16.6.2022. pa do isplate,

-iznos od 96,59 EUR od 16.7.2022. pa do isplate,

-iznos od 96,59 EUR od 16.8.2022. pa do isplate,

-iznos od 96,59 EUR od 16.9.2022. pa do isplate,

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženika.

II Odbija se prijedlog tužitelja, a da sud donese presudu zbog ogluhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika te joj pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom, kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Radi utvrđenog zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja (dalje u tekstu „sindikati”) s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane sklopili su 25.11.2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (dalje: „Sporazum”) kojim Sporazumom čl. 3. je određeno da će se osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 01.08.2007. za 2,0 %, od 01.07.2008. za 2,1 %, od 01.07.2009. za 2,2 %, od 01.07.2010. za 2,2 %, od 01.07.2011. za 2,2 %, od 01.07.2012. za 2,3 %, te će se ta uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. ugovoreno je i da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod. Navedeni Sporazum koji se ima primjenjivati na sindikate prema čl. 2. temelji se na Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine. Kasnije, 13.05.2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine kojim se uređuje osnovica za izračun plaća i način usklađivanja pariteta te se čl. 7. uređuju nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma koji su u vezi s rastom međugodišnjim realnim tromjesečnim BDP- om. Nadalje, 07.12.2011. godine donesena je Arbitražna odluka te se njome utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine te se ponovno uređuje osnovica i uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 07.12.2011. godine čl. 2. odgođena je primjena čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama do 31.12.2013. godine. Vjerodostojno tumačenje doneseno je 28.12.2012. godine. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Vlada RH potpisali su dana 21.12.2010. godine Kolektivni ugovor te je čl. 16. određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske dana 25. studenog 2006. godine sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Kolektivnim ugovorom između istih stranaka iz 2018. godine (NN 51/18) unesena je ista odredba koja je i u ovom trenutku na snazi. Nakon više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine koje se uglavnom odnose na uvjete primjene Sporazuma i na odgodu primjene, konačno tj. nakon 31.12.2013. godine ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Sporazuma. Tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužitelju manju plaću nego što mu pripada. Tuženik ne provodi Sporazum i tužiteljici ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,7 %. Tužiteljica se poziva na istovrsne predmete u kojima je tuženiku pravomoćno naloženo da tamo tužiteljima isplati razliku isplaćene plaće temeljem navedenog Sporazuma. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavca i radnika da se pridržavaju odredbi navedenog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, a koju obvezu tuženik kao poslodavac nije ispoštovao. Na radnika se nužno primjenjuje pravo koje je za njega povoljnije, odnosno u ovom slučaju Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine. Tužiteljica predlaže presuditi kako slijedi iz sadržaja izreke ove odluke, pod I.

2. Tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik ističe da je pogrešan pravni stav tužitelja da iz dokaza koji su priloženi uz tužbu proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine zahtjeva. Pogrešno je pravno stajalište tužiteljice da se i na radni odnos tužiteljice trebaju primijeniti odredbe članka 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Sukladno ugovoru o radu tužiteljice s tuženikom, sukladno Statutu tuženika, sukladno Uredbi i nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, nedvojbeno je kako je tuženik prije svega ustanova socijalne skrbi, a posljedično tome i tužiteljica djelatnik u djelatnosti socijalne skrbi. Tuženik je osnovan temeljem Zakona o socijalnoj skrbi i njegovo poslovanje spada u nadležnost Ministarstva socijalne skrbi. Iz uvida u registrirane djelatnosti tuženika, očito je da je njegova pretežita djelatnost orijentirana na socijalno, pa je od deset registriranih djelatnosti čak sedam socijalno. Nedvojbeno se kod tuženika provodi i djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima. Dakle, djelatnici koji rade na poslovima obrazovanja rade s korisnicima koji su uključeni u obrazovanje po primjerenom programu u okviru ustanove socijalne skrbi. Činjenica da tuženik ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja te da je tako propisano i samim Statutom tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa tako ni za primjenu Sporazuma o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. Nadalje, odredbom st. 3. čl. 14. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14, 26/15; dalje: Zakon o reprezentativnosti) određeno je: …“ ako se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora koji će se primjenjivati na pojedinom području, odjeljku ili skupini javnih službi prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili o kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati na službenike i namještenike u tijelima državne uprave odnosno državnim tijelima, može se pregovarati samo s pregovaračkim odborom sindikata koji su reprezentativni u skladu s člancima 7. i 8. ovog Zakona.“ Dakle, područje sklapanja i primjene tzv. granskog kolektivnog ugovora određuje se sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Osim toga, u Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006 (dalje: Sporazum) nije nigdje naznačeno da bi se isti primjenjivao na ustanove koje izvode nastavu, a u sustavu su ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Također treba naglasiti, da se predmetni Sporazum nije u praksi primjenjivao u ustanovama socijalne skrbi, niti su potpisnici Sporazuma ikada davali tumačenja ili mišljenja da se isti primjenjuje na djelatnost socijalne skrbi. Iako je predmetni Sporazum sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o reprezentativnosti isti je mogao biti sklopljen isključivo od strane reprezentativnog sindikata iz svojeg područja, a u slučaju spora o tome je odlučivalo Gospodarsko i socijalno vijeće, dok je iz samog Sporazuma razvidno kako isti nije sklopio reprezentativni sindikat za djelatnost socijalne skrbi. Zaključno tome, isti Sporazum nije niti mogao biti sklopljen od strane sindikata znanosti te obrazovanja, odnosno stranaka potpisnica Sporazuma, a za ime i račun sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi. Kada bi bila moguća istodobna primjena više kolektivnih ugovora tada bi se npr. Sporazum mogao primjenjivati i na kliničke bolnice koje osim zdravstvene djelatnosti obavljaju i nastavnu djelatnost ili bi se npr. kolektivni ugovori koji reguliraju zdravstvenu djelatnost primjenjivali na radnike tuženika koji obavljaju poslove vezane za zdravstvenu skrb. Osim toga, kod tuženika su zaposleni i djelatnici koji su po prirodi svog zanimanja zdravstveni djelatnici (medicinske sestre za njegu, fizioterapeuti..). Obzirom da isti rade u sustavu socijalne skrbi na njihova prava i obveze iz tog radnog odnosa kao i njihova statusa primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi jer je to granska djelatnost u kojoj su oni trenutno zaposleni. Upravo iz razloga što se radi o specifičnoj ustanovi koja ima štićenike s posebnim potrebama i sposobnostima, prilikom obračuna mjesečne plaće tuženik je izvršio obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Temeljem čl. 43. toč. 5. i čl. 46. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi tužitelj mjesečno prima dodatke na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada. Ovaj dodatak se obračunava u vrlo visokom koeficijentu od 1,4. Iz obračunskih isprava za isplatu plaće koju je tužitelj dostavio u spis vidljivo je da je taj dodatak redovito isplaćivan. Iz ovog pa i svih obračuna tužiteljeve plaće, očigledno je ovaj dodatak preklapa s dodatkom koji se traži tužbom. Osim toga, tužiteljica je u obračun visine utuženog dodatka uključila ne samo osnovicu plaće, nego je svoj obračun temeljila na postotku zbroja osnovice i drugih dodataka. Ovakav obračun premda je matematički točan nije prihvatljiv i zakonit. Tužiteljica tužbom zapravo traži kumulaciju prava iz dva pravna izvora, iako se na tužiteljicu u konkretnom slučaju primijenio povoljniji pravni izvor to jest Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Tužiteljica nema pravo izabrati sastavne elemente plaće iz dva izvora prava pa ih kombinirati, jer ti elementi u ovome slučaju nisu samostalno pravo, nego sastavni elementi pojedinog prava to jest plaće. Na ovakav način tužiteljica bi dobivala plaću temeljem dva pravna izvora, plaću koja bi u konačnici bila veća od plaće djelatnika na istovrsnom radnom mjestu u socijalnoj skrbi i od djelatnika na istovrsnom radnom mjestu u srednjoškolskoj ustanovi. Članak 203. st. 8. Zakona o radu propisuje da u slučaju spora o primjeni dva ili više kolektivnih ugovora, poslodavac mora primijeniti, onaj koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan. Dakle, čak ne ni povoljniji kolektivni ugovor, nego kolektivni ugovor za onu djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan. Očito je dakle i iz ove odredbe, da tužiteljica nema pravo na kumulaciju dva pravna izvora, to jest dva kolektivna ugovora. Posebni uvjeti za rad u djelatnosti obrazovanja, se u ovome slučaju preklapaju s posebnim uvjetima za rad u djelatnostima koje se odnose na socijalnu skrb. Obzirom na nedvojbeno preklapanje utuženog dodatka i dodatka koji tuženik nesporno isplaćuje tužitelju, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Tuženik podnosi i prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Naime, u administraciji tuženika, dostava tužbe u ovome predmetu uopće nije evidentirana, niti je tuženik sve do primitka rješenja od 3. travnja 2023. godine imao saznanja o tužbi tužitelja. Tuženik je prvi puta za tužbu saznao dana 28. rujna 2023. godine kada je uspio uspostaviti računalo i preuzeti sva pismena koja je trebao primiti putem e-komunikacije. Tuženik pored izloženog, ističe da nije udovoljeno uvjetima iz čl. 331 b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe. Tuženik predlaže da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje usvoji i eventualno provedene radnje i odluke ukinu, a ovaj podnesak se u tome slučaj ima smatrati odgovorom na tužbu i protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 05.10.2012., s aneksima, Obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je sklopljen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske 25.11.2006., sudsku praksu, Statut tuženika od 09.11.2018. (dio), Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 23.10.2018., Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. Državnog zavoda za statistiku RH od 15.12.2022.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenice tuženika na radnom mjestu Nastavnika predmetne nastave (Ugovor o radu od 05.10.2012., s Aneksima), za isplatu razlike plaće u razdoblju od 01.07.2019. do 31.08.2022., na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum).

6. Iz dokumentacije u spisu te sporazuma, proizlazi:

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju na temelju Ugovora o radu od 05.10.2012., te Aneksa istom, bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu Nastavnika predmetne nastave,

- da je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka), u prilogu 2. Odluke, u kojem je utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, pod točkom XXI. 1.1., pod brojem škole 58 naveden i tuženik, kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, Grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, Tekstil i koža. Prema Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o donošenju Mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 86/18), izmijenjeno je poglavlje 3. Osnovne škole za učenike s posebnim odgojno – obrazovnim potrebama, u tablici "popis osnovnih škola i centara koji realiziraju odgojno – obrazovne programe za učenike s teškoćama u razvoju te je dodan i tuženik čiji je osnivač Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb, (Centar za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje djece i mladeži Dubrava),

-da su člankom 3. Sporazuma sporazumne strane (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane) utvrdile da će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice utvrđeno u članku 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova kako slijedi:

- od dana 1. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 1. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 1. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2012. godine: 2,3%, a uvećanja iz stavka 1. obračunavaju se na način da se navedeni ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine,

-da je Sporazumom o vjerodostojnom tumačenju odredbe čl. 3. Sporazuma od 13.07.2012. kojeg su sklopili Vlada RH, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, uvećanje osnovne plaće od 2,3% iz članka 3. točke 6. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. odgođeno do 1. siječnja 2013. Nadalje je Sporazumom o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 122/2019) koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, koji je zaključen 05.12.2019., dogovoreno uvećanje osnovne plaće zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima koji ne obavljaju odgojno- obrazovni rad i to na način da će se zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima koji ne obavljaju odgojno-obrazovni rad plaća uvećati za dodatak i to:

– od 1. prosinca 2019. za 3% koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za prosinac 2019., koja se isplaćuje u siječnju 2020.,

– od 1. lipnja 2020. za 1% koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za lipanj 2020., koja se isplaćuje u srpnju 2020.,

– od 1. siječnja 2021. za 2%, koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za siječanj 2021., koja se isplaćuje u veljači 2021. Dodatak iz članka 2. i 3. ovoga Sporazuma, ne ostvaruju zaposlenici na radnim mjestima za koja će se u prosincu 2019., izmjenom i dopunom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, uvećati koeficijent. Sporazumne strane su suglasno utvrdile da se ovaj Sporazum primjenjuje kao sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (»Narodne novine«, br. 51/18), Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (»Narodne novine«, br. 51/18) i Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (»Narodne novine«, broj 9/19), za vrijeme njihova važenja,

-da je temeljem Sporazuma o izmjenama i dopunama navedenog Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 27/2024), suglasno utvrđeno da je člankom 48. stavkom 1. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (»Narodne novine«, broj: 155/23) propisano da se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata Hrvatskih učitelja i ostali sporazumi sa sindikatima kojima su utvrđeni dodaci na plaću i uvećanja plaće te dinamika isplate dodataka državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama primjenjuju do trenutka njihova stavljanja izvan snage sukladno sporazumu ugovornih strana odnosno do prestanka važenja zbog otkaza. Nadalje, da sporazumne strane suglasno utvrđuju da su dodaci iz Sporazuma iz članka 1. ovih Izmjena i dopuna ugrađeni u koeficijente složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 22/24). Sporazumne strane suglasno utvrđuju i da se odredbe Sporazuma iz članka 1. ovih Izmjena i dopuna ne primjenjuju dok su dodaci iz Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj: 122/2019) sastavni dio koeficijenata složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti. Ako koeficijenti složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti budu umanjeni nakon sklapanja ovih Izmjena i dopuna, odredbe Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj: 122/2019) ponovno se primjenjuju od trenutka umanjenja koeficijenata, na način da zaposlenici u obrazovanju i znanosti od trenutka umanjenja imaju pravo na dodatak u visini koja odgovara svakom provedenom umanjenju koeficijenata, a najviše do ukupne visine dodataka iz navedenog sporazuma. Ponovna primjena Sporazuma iz stavka 2. ovoga članka moguća je tek nakon što se u cijelosti dosegne ukupna visina dodatka iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata Hrvatskih učitelja. Izmjene i dopune stupile su na snagu 1. ožujka 2024.

6. Tuženik je ustanova koja osim djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom, koja je navedena u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u-u 2007, Državnog zavoda za statistiku), obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, odnosno osnovnoškolskog obrazovanja.

7. Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 39/17), koji je u primjeni od 13.03.2017., u odredbi čl. 17. određuje da će se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je zaključen između Nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske od 25.11.2006., sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Identično je određeno Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 51/18), u čl. 17., a koji Kolektivni ugovor je u primjeni od 01.05.2018., koji je bio u primjeni najduže do 01.03.2022. (čl. 3.), pri čemu se nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj, prava, obveze, te prestanak radnog odnosa, još primjenjuju tri mjeseca kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

8. Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 39/17), koji je u primjeni od 13.03.2017., u odredbi čl. 10. određuje da će se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je zaključen između Nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske od 25.11.2006., sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Identično je određeno Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 51/18), u čl. 10., a koji Kolektivni ugovor je u primjeni od 01.05.2018., koji je bio u primjeni najduže do 01.03.2022. (čl. 4.), pri čemu se nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj, prava, obveze, te prestanak radnog odnosa, još primjenjuju tri mjeseca kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 128/17), koji je u primjeni od 01.12.2017., čl. 50. je utvrđeno da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom. Isti je sklopljen na određeno vrijeme do 30.11.2021. Navedenim ugovorom utvrđena su prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, dakle i na tuženika. Idući Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama je zaključen 06.05.2022., a u primjeni je od 01.05.2022. Također je u čl. 49. određeno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom. Ovaj TKU je sklopljen na određeno vrijeme na 4 godine.

10. U skladu s člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14.,127/17., i 98/19., dalje: ZOR), kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

11. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno o činjenici što, kao u ovom predmetu, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskom odnosno osnovnoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

12. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 42714, 32/17, 61/18 i 3/19), s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Prema tome na rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.

13. Takvo je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 520/2023-4 od 23. travnja 2024. donesenoj u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3596/2022-2 od 6. prosinca 2022. dopuštena je revizija (tamo) tužitelja protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2431/2021-2 od 20. travnja 2022. i to zbog različite prakse drugostupanjskih sudova u pogledu primjene Kolektivnog ugovora za zaposlenika u osnovnoškolskim ustanovama i dva Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019. na zaposlenike tuženika. U presudi donesenoj u povodu revizije u predmetu Rev 520/2023-4 od 23.travnja 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske jasno izložio odlučna činjenična i pravna pitanja za odluku o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora u situaciji poput one u ovom predmetu kad postoji spor o primjeni dvaju ili više kolektivnih ugovora. Pritom je u točci 15. obrazloženja revizijske odluke jasno naznačio da se na zaposlenicu tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. To znači je primijenjen ZPP-om predviđeni mehanizam za prevladavanje navedenih nedosljednosti u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova (revizija po dopuštenju). Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci pod st. I. ove presude.

14. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi daljnjih dokaza, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tuženiku koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i VPS od 3.387,44 eura i to za: zastupanje na ročištu 07.01.2025., u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podneska od 05.10.2023., u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), što sveukupno iznosi 200 bodova, odnosno 400,00 eura, dok PDV iznosi 100,00 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tuženiku, priznat i dosuđen u visini od 500,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 13.12.2024., budući da u istom ponavlja navode iznesene tijekom postupka.

16. Rješenjem od 21.03.2023., tuženik je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu, te iz potvrde o ne preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (poleđina str. 83 spisa), proizlazi da mu je dostava izvršena dana 07.04.2023., temeljem čl. 143. c st. 5. ZPP-a. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje zajedno s poduzetom radnjom – odgovorom na tužbu, tuženik je podnio 05.10.2023., a kako navodi zbog saznanja o tužbi na dan 28.09.2023., kada je uspio osposobiti računalo i preuzeti sva pismena koja je trebao primiti putem e-komunikacije. Sukladno odredbi čl. 118. st. 4. ZPP-a povrat u prijašnje stanje se ne može tražiti nakon proteka 2 mjeseca od dana propuštanja. Stoga je prijedlog za povrat u prijašnje stanje valjalo odbaciti. Međutim, tuženik se tijekom postupka upustio u raspravljanje i njegove navode je valjalo uzimati u obzir. U odnosu na prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe, istom sud ne može udovoljiti, budući da prema čl. 331. b ZPP-a, između ostalog, osnovanost tužbenog zahtjeva mora proizlaziti iz činjenica navedenih u tužbi, međutim u ovom slučaju visina tužbenog zahtjeva zasigurno nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi, za što bi u nedostatku jednostavnog matematičkog izračuna, valjalo provesti financijsko vještačenje.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude i rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja u st. I, dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika