REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1875/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženka Butigan Matić u pravnoj stvari I tužitelja ZA iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] kao sljednik iza pok. tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. studenog 2024. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Marije Maričević, odvjetnice i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.324,60 EUR sa zateznom kamatom počev od 14. prosinca 2018. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznos od 1.356,40 EUR sa zateznom kamatom počev od 14. prosinca 2018. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenje tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 13.02.2023. na iznos od 2.681,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 14.12.2018. do isplate iz razloga svrsishodnosti.

Obrazloženje

1. U tužbi prednik tužitelja PA navodi kako je dana 07.11.2018. godine stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Koprivnici kao pješak. Do nezgode je došlo zbog neprilagođene brzine i neoprezne vožnje vozača JA koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Tom prilikom isti radi gore iznijetoga, gubi kontrolu nad vozilom te nalijeće na tužitelja koji se kretao uz rub kolnika, slijedom čega je isti od siline udarca pao na tlo. Tom prilikom prednik tužitelja je zadobio teške tjelesne ozljede. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio udarac u prsište, prijelom IX. rebra, udarac u abdomen i nadlakticu uz parcijalnu ruprutu tetive subskapularisa te akutnu reakciju na stres, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Prednik tužitelja zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli, prošao dugotrajno liječenje i terapije, trpio duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, te je pretrpio strah. Također, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Primarni strah bio je prisutan za vrijeme životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja i to, jakog, srednjeg i slabog intenziteta, a trpio je i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme sudjelovanja u prometu. Fizičke boli su bile jake i dugotrajne, a tužitelj će posljedice zadobivenih ozljeda osjećati trajno. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvane boli, ali i druge okolnosti slučaja, stoga tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 13. veljače 2023. potražuje od tuženika zbog povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.521,73 EUR i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 159,27 EUR, dakle ukupno 2.681,00 EUR sa zateznom kamatom od 14.12.2018. do isplate, trošak odštetnog zahtjeva u mirnom postupku od 199,08 EUR kao i daljnje parnične troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da se dana 07.11.2018.godine desila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje vozilo je vlasnik imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima po broju police [broj police] a u kojoj prometnoj nezgodi je sudjelovao prednik tužitelja kao pješak. Slijedom navedenog, nije sporna aktivna i pasivna legitimacija. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Nije suglasan sa predloženim omjerom suoodgovornosti od 40% na strani tužitelja kako se to predlaže u tužbu obzirom drži da je odgovornost prednika tužiteljaa ako ne isključiva, onda zasigurno pretežita i to iz niže navedenih razloga, prednik tužitelja se kretao kolnikom iako je pješacima zabranjeno kretanje i zadržavanje na kolniku, a van kolnika postojala je zemljana bankina kojom je bilo moguće kretanje, tužitelj se nije kretao uz rub kolnika na način da ne ometa kretanje vozila, tužitelj je bio u teško alkoholiziranom stanju pod utjecajem alkohola od 2,73 g/kg (što je po logici stvari utjecalo na način njegova kretanja i percipiranja vozila), tužitelj se u uvjetima smanjene vidljivosti (noć, neosvijetljeno, magla) kretao po kolniku otvorenog dijela državne ceste obučen u tamnu odjeću a da pri tome nije bio osvjetljen niti reflektirajućim prslukom niti izvorom svjetlosti. Tuženik ukazuje na mjerodavne odredbe Zakona o sigurnosti prometa važećeg na dan nastanka nezgode: članak 124., članak 125., članak 127. Tuženik ne spori da su automobili opasna stvar te da su vozači obvezni obratiti pažnju na pješake koji se kreću po kolniku, međutim, ta činjenica ne podrazumijeva povlašteni položaj pješaka obzirom su isti, kao sudionici u prometu dužni poštovati prometna pravila i suzdržati se od ponašanja kojima bi mogli izazvati opasnost za sebe ili druge sudionike u prometu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je uzrok predmetne prometne nezgode upravo ponašanje samog prednika tužitelja kojeg osiguranik tuženika zasigurno nije mogao opravdano očekivati (nije baš očekivano da se po državnoj cesti van naseljenog mjesta po kolniku uobičajeno kreću pješaci), a obzirom na vremenske uvjete i izostanak reflektirajućeg materijala ili izvora svjetlosti kojeg je tužitelj bio dužan koristi, nije mogao niti pravodobno uočiti. U odnosu na naknadu neimovinske štete ističe se da je ista zatražena u previsokom iznosu, a sve obzirom na težinu povrede prava osobnosti te činjenice na koje upućuje zakonodavac u primjeni čl.1100 ZOO-a. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je prednik tužitelja prijelom rebra bez pomaka, pri čemu nisu nastale smetnje disanja niti bilo kakve druge poteškoće koje bi tužitelja znatnije ometale u svakodnevnom radu i životu. Tegobe u svezi sa desnim ramenom koje se opisuju u medicinskoj dokumentaciji nakon 19.11.2018.godine nisu uzročno posljedično vezane za predmetni štetni događaj. Iste su postojale i prije predmetne nezgode, a što je vidljivo i iz otpusnog pisma od 09.11.2018.godine u kojemu se navodi bolest desne nadlaktice ali unazad tri tjedna. Navedeno potvrđuje i činjenica da se u inicijalnoj dokumentaciji ne opisuje bilo kakvi objektivni znakovi povrede desnog ramena ( nije bilo crvenila, otoka, podljeva u području D ramena), a na UZV su nađene moguće priraslice. Slijedom navedenog, osporava se da bi liječenje nakon 19.11.2018.godine bilo uzročno vezano za štetni događaj. Obzirom da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je prednik tužitelja osoba sa od ranije oštećenim zdravljem, tuženik smatra nužnim pribaviti cjelokupni zdravstveni karton a sve u svrhu utvrđenja premorbidnog stanja tužitelja. Ukoliko bi se u postupku ipak odredilo provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti opsega štete, tuženik drži da je nužno ukazati na sljedeće: Kako je čl.1100 st.1. ZOO/05 propisano, citiramo:" U slučaju povrede prava osobnosti, sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema." Upućeni smo na zaključak: "Da svaka povreda prava osobnosti pa i prava na tjelesno/ili duševno zdravlje ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu." Zašto? Zato što sud mora najprije utvrditi "težinu povrede" da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i slično). Da bi opisane zadaće iz čl.1100.st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je "razvrstati" moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini ( jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže i tužitelj koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će: Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu "medicinske tablice" s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti, mišljenje o postojanju i veličini PtFD-a traži od liječnika vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po "medicinskoj skali" (radi primjene "tablice naknada"). Ako liječnik- vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a ili pod b u "medicinskoj skali" uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku ( PPFD). Utvrdi li liječnik-vještak da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o sljedećem: ( uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može "pojaviti" i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova/patnje/ako da, odrediti stupanj po "skali intenziteta" od 1 do 7 (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog liječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Navesti postoji li seksualna šteta, opisati ju precizirajući pokriva li ona jedan ili više od tri aspekta koji se mogu odvojeno ili kumulativno zamijeniti, i to djelomično ili u potpunosti; morfologija, seksualni čin (libido, impotencija ili frigidnost) i plodnost (reproduktivna funkcija); Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 25% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i sljedećem: Dati mišljenje o postojanju štete u obliku gubitka zadovoljstva iz hobija, na način da se daje medicinsko mišljenje o oštećenikovoj nesposobnosti da se posveti specifičnim aktivnostima hobija ili svakodnevnog života te o njegovom definitivnom karakteru. U cijelosti je sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete, a to obzirom tuženik kao osiguravatelj, pravilnom primjenom odredbi čl.12 ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom. Obveze tuženika kao osiguravatelja po polici osiguranja od auto- odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji pak te obveze osiguravatelja regulira na poseban način. Ovdje treba naglasiti da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja – jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP- om. Tako je primjerice osiguratelj u slučaju odgovornosti svog osiguranika (štetnika) u obvezi samo do iznosa limita osiguranja. Za osiguratelja nadalje postoje i neki razlozi isključenja od obveze naknade štete koji ne vrijede za štetnika, a propisani su ZOOP-om. Jednako tako za osiguratelja vrijedi i poseban režim kamata propisan odredbama ZOOP- a. Treba naglasiti da je ZOOP provedbeni propis kojim su u pogledu osiguranja od auto odgovornosti u nacionalni pravni poredak implementirano određeno zakonodavstvo (Direktive) Europske unije, što se uostalom i izričito navodi u članku 1.a ZOOP-a. Provedbeno zakonodavstvo mora se pak primjenjivati na način koji je usklađen s normama prava EU koju provodi i s praksom Europskog suda. Stoga se nacionalni sudac nikad ne može u potpunosti osloniti na nacionalnu provedbenu normu, već mora poznavati i njezinu europsku pozadinu, na kojoj se ona temelji, što u konkretnom slučaju znači Direktive Europske unije o osiguranju motornih vozila od kojih je najznačajnija VI. Direktiva. Direktivi, u odredbi članka 22.navodi se: Također u članku 40. Preambule VI. Direktive se navodi: Dakle, vidljivo je da kada se isplata naknade štete potražuje iz police i po polici obveznog osiguranja od autoodgovornosti osiguratelj ima obvezu platiti kamatu samo ako nije udovoljio propisanoj proceduri na davanje ponude ili obrazloženog odgovora (kada ponuda nije dana unutar propisanog roka) Ako je proceduri udovoljeno ne primjenjuje se ni kamata. Stoga u situaciji kad je prednik tužitelja postavio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguratelju na koji je osiguratelj odgovorio obrazloženom odlukom tj. dostavio prednik tužitelja utemeljeni odgovor u roku propisanom čl.12 ZOOP-a dakle, u cijelosti udovoljio propisanoj proceduri, neosnovano je i potraživanje zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prednik tužitelja je odštetni zahtjev podnio tuženiku 14.12.2018. godine a dana 01.02.2019. godine, tuženik je predniku tužitelja dostavio utemeljeni odgovor sa pojašnjenjem razloga zbog kojih smatra da je postavljeni zahtjev neosnovan. Dakle, tuženik je zahtjev obradio u propisanom roku i na njega dostavio odgovor predniku tužitelja, slijedom čega je tuženik u cijelosti ispunio obvezu iz čl.12.ZOOP-a te nije pao u zakašnjenje te nema niti osnove za obvezivanje istog na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova tuženika.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 4-23 spisa), presliku potvrde MUP-a od 3.siječnja 2019. (list 32 spisa), presliku podataka o prometnoj nezgodi (list 33 spisa), presliku situacijskog plana prometne nezgode (list 34-35 spisa), presliku očitovanja na odštetni zahtjev tužitelja od 1.2.2019. (list 36 spisa), cjelokupni spis MUP-a PU Koprivničko križevačke (list 46-98 spisa), izvod iz sudske prakse (list 117-130, 256-261 spisa), potvrdu o stanju vremena DHMZ-a na dan predmetne nezgode (list 215-216 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju od 8.3.3024. (list 240-242 spisa), presliku rodnih listova (list 244-245 spisa), presliku izvatka iz matice umrlih za pok. PA (list 246-247 spisa), fotografija lica mjesta (list 262 spisa).

4.Nadalje sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu (134-136 spisa), usmenim očitovanjem istog vještaka na ročište od 13.12.2021. (list 153-154 spisa), prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 158-164 spisa), usmenim očitovanjem istog vještaka na ročištu od 21.2.2023. (list 179-180 spisa), pisanim dopunom vještva od 6.4.2023. (list 186 spisa), saslušanjem svjedoka ŠA i FA (list 180-181 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 48/11 i 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te štetni događa.

7. Među strankama je sporna odgovornost za predmetni događaj, i time osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i prigovor zastare za povišeni dio zahtjeva, te tijek zatezne kamate.

8. Obzirom je među strankama sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, ovaj sud je izvršio uvid u spis MUP-a sačinjen povodom predmetne nezgode, saslušao svjedoke na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te proveo dokaz prometnim vještačenjem.

8. Iz presude prekršajnog suda u Koprivnici Pp-439/19 od 17.04.2019. u prilogu spisa MUP-a proizlazi kako je u svezi prometne nezgode vođen prekršajni postupak protiv osiguranika tuženika FA u kojem je isti proglašen krivim jer je predmetnog dana na otvorenom dijelu DC broj 41 između mjesta Z [adresa] upravljao svojim osobnim vozilom marke Mercedes Klasa R, reg. ozn. [registarska oznaka] krečući se iz smjera Križevaca u smjeru grada Koprivnice smjer jug – sjever te je dolaskom do 13 km, treće dionice navedene državne ceste zbog neprilagođene brzine kretanja vozila vidljivosti i atmosferskim prilikama (magla) desnom bočnim osvrtnim ogledalom vozila udario u desni dio tijela pješaka PA koji se kretao uz desni (istočni) rub kolnika, gledano u smjeru kretanja vozila, iz mjesta [adresa] u smjeru grada Križevci, smjer sjever – jug nakon čega je došlo do odbacivanja pješaka izvan kolnika na travnatu površinu koja se proteže uz desni istočni rub kolnika a u kojoj je pješak PA zadobio lake tjelesne ozljede, dok je na osobnom vozilu nastala materijalna šteta pa je time počinio prekršaj iz čl. 51. st. 2. kažnjiv po čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Iz preslike zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu te vještačkog nalaza o analizi alkohola u krvi i mokraći u prilogu istog spisa proizlazi kako je prednik tužitelja PA predmetnog dana bio u teškom pijanom stanju obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 2,73 g/kg.

11. Iz Zapisnika o vještačenju iz istog spisa proizlazi da je prednik tužitelja u trenutku nezgode bio u alkoholiziranom stanju uz prisutnost alkohola u krvi od 2,55 g/kg, te u mokraći od 3,49 g/kg.

12. Tužitelj ZA u svom iskazu navodi kako je pok. PA bio njegov brat, da nije neposredni očevidac ovog događaja, no zna da je pokojni PA u vrijeme događaja nosio hlače sa reflektirajućim trakama bijele boje, budući da je isti radio na željeznici, a toga dana se vraćao s posla. Trake se nalaze u dva reda u širini od po 5 cm na svakoj nogavici. Što je imao obučeno na gornjem dijelu tijela nije mu poznato. 13. Svjedok FA iskazao je da je predmetnog dana sa suprugom i sinom vozilom išao iz Križevaca u Koprivnicu, te se kretao desnom kolnom trakom po županijskoj cesti. Bio je sumrak i sumaglica. Kretao se brzinom od 70 km/h. Kretali su se u koloni vozila. Vozilo ispred njega se kretalo po sredini kolnika, dok se on kretao po svojoj traci. U jednom trenutku uočio je prednika tužitelja na udaljenosti od cca 7 m, a koji je stajao 70 cm od ruba kolnika. Vozilom ga je udario u desni lakat, te ga nije mogao izbjeći jer nije imao vremena. Nakon 200 m okrenuo je vozilo, vratio se na lice mjesta, te je našao tužitelja u obližnjem kanalu kako sakriva boce sa pićem. On je od mjesta udarca othodao 10-ak metara u navedeni kanal, gdje ga je zatekao kako čuči. Rekao je da je u redu, da ga je netko lupio sa autom, rekao je da je to on učinio te je pozvao Hitnu i policiju, na što mu je on rekao da ne treba nikog zvat, te da će otići kući. Hitna pomoć koja je došla na lice mjesta je rekla da je tužitelj njihova stara mušterija i da je najvjerojatnije alkoholiziran. Policija je došla na lice mjesta, te nije uzela nikakve boce. Na vozilu je imao uključena kratka svjetla. Prednik tužitelja je bio odjeven u tamnu odjeću i obuću. Nakon udarca iz suprotnog smjera je naišlo jedno vozilo."

14. Svjedok ŠA iskazala je da je bila suvozač u vozilu KŽ352-CA kojim je predmetnog dana upravljao FA, a kretali su se ulicom od Križevaca prema Koprivnici. Ne zna kojom se brzinom vozač kretao ali zna da je vozio propisno. Toga dana bila je magla. U jednom trenutku osjetila je udarac u desni retrovizor te joj je suprug u tom trenutku rekao da je u nešto udario. On je usporio vožnju, okrenuo se i vratio do mjesta udarca, te je po izlasku iz vozila uočio čovjeka. On nam je tom prilikom rekao da je portir, odbio je da pozovemo Hitnu pomoć, te nije imao nikakve ozljede. Nakon što je skinuo jaknu uočili su krv na desnom laktu, te su suprug i on prevezeni kolima Hitne pomoći u bolnicu u Koprivnicu. Nije pješaka uočila niti u jednom trenutku, u biti nije na sebi imao nikakve vidljive oznake, a toga dana bila je noć i magla. Na licu mjesta uočila je staklenu bocu za alkohol, a da li je boca bila od tog pješaka nije joj poznato. Policija je uzela tu bocu sa sobom. Pješak je bio obučen u tamnu odjeću.

15. Iz vještva dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi kako se mjesto nezgode se sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nalazilo na dionici kolnika izvan naseljenog mjesta jer iako je vozilo osiguranika tuženika oko 300 metara prije mjesta nezgode prošlo pored znaka s nazivom naseljenog mjesta, uz kolnik u blizini mjesta nezgode nije bilo skupina ili redova zgrada koji bi davali izgled ulice. Na vozilu osiguranika tuženika su tijekom naleta na prednika tužitelja nastala oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila u vidu loma i otkidanja vanjskog desnog ogledala i nastanka grebotina suvozačevih vrata i stakla istih vrata. Usporedbom nađenih oštećenja vozila i ozljeda tužitelja dobivamo da je vozilo desnim retrovizorom, nakon što je prednji dio vozila već prošao kraj tužitelja, udarilo u desnu stranu ruku i desnu stranu tijela prednika tužitelja. Slijedi da se prednik tužitelja u trenutku naleta kretao u susret vozilu osiguranika tuženika. Prometna policija je pogrešno utvrdila da je kolnik na mjestu nezgode položen u smjeru jug-sjever, a prema satelitskim snimkama slijedi da je kolnik položen od zapada prema istoku. Međutim, zbog lakšeg snalaženja će u daljnjem radu uhvatiti orijentaciju prema utvrđenju prometne policije. Mjesto naleta prema uzdužnoj osi kolnika se okvirno može odrediti prema poziciji tijela odbačene bočice alkoholnog pića, dok su krhotine retrovizora odbačene od mjesta naleta dalje u smjeru kretanja vozila. Gledano obzirom na poprečnu os kolnika, prednik tužitelja se u trenutku naleta nalazio na istočnoj prometnoj traci kolnika uz istočni rub kolnika, odnosno uz istočnu rubnu crtu. S vanjske strane rubne crte je izveden nagib rizola radi skupljanja oborinskih voda koji nije prikladan za kretanje pješaka, rizol je dalje omeđen izdignutim rubnjacima uz koje se dalje prostire neravna travnata površina. Dakle, prednik tužitelja se morao kretati po površini kolnika, uz njen istočni rub, jer uz kolnik nije bilo uređenih površina prikladnih za sigurno kretanje pješaka. Kolnik je na mjestu nezgode bio pravocrtan i u blagom usponu koji procjenjujem na oko 3 %, tako da je preglednost na mjestu nezgode obzirom na konfiguraciju kolnika i objekte uz kolnik bila dobra. Magla je bila vrlo rijetka i nije bitno ograničavala vidljivost. Pomoću oštećenja nađenih na vozilu nije moguće odrediti brzinu vozila u trenutku naleta. Iz naletnog položaja i mjesta naleta obzirom na poprečnu os kolnika proizlazi da se tužitelj prije nezgode kretao uz svoj lijevi rub kolnika. Zapisnikom prometne policije je utvrđeno da je mjesto nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo neosvijetljeno, a isto je vidljivo i na fotografijama prometne policije. Tehničkim načinima se ne može utvrditi da li su na vozilu osiguranika tuženika bila uključena duga ili kratka svijetla. O duljini osvijetljenog dijela kolnika ispred vozila i mogućnosti uočavanja ovisi koja je brzina bila primjerena za kretanje u konkretnim okolnostima, kako bi vozač mogao reagirati na očekivanu zapreku na kolniku. Obzirom da je u okolnostima uključenih kratkih svijetla na neosvijetljenom kolniku mogućnost uočavanja bila osigurana u duljini od oko 30 metara, slijedi da je osiguranik tuženika u konkretnim okolnostima imao mogućnost izbjeći nalet forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 km/h do Viz = -7,8 x 0,9 + 7 2 7,8 30 2  x x = 15,7 m/s tj. 57 km/h Bez obzira što nije poznata brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije nezgode i što nije poznato koja su svijetla bila uključena na vozilu u trenutku kad je vozač uočio opasnost u konkretnom slučaju, slijedi zaključak da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom neprimjerenom duljini puta preglednosti ispred sebe ili da je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Prednik tužitelja je bio prisiljen kretati se po kolniku uz svoj lijevi rub, a da je bio osvijetljen ili da je na sebi imao reflektirajuće površine, vozač vozila osiguranika tuženika bi ga ranije uočio. Koliko ranije bi ga uočio i da li bi to bilo presudno za izbjegavanje naleta nije moguće utvrditi jer nije poznata stvarna naletna brzina vozila osiguranika tuženika u konkretnom slučaju, koja su svijetla bila uključena na vozilu osiguranika tuženika u trenutku nezgode, da li se u trenutku nezgode osiguranik mimoilazio s nekim nepoznatim vozilom i slično. Širina prometne trake od 3,25 metara nije bila dovoljna za sigurno obilaženje prednika tužitelja unutar prometne trake jer je vozilo osiguranika tuženika vrlo široko, a pri kretanju brzinom od samo 50 km/h je minimalna širina prometne trake za obilaženje tužitelja iznosila najmanje 3,6 metara. Ukoliko iz suprotnog smjera osiguraniku tuženika nije nailazilo nijedno vozilo, tada je osiguranik tuženika bočnim pomakom vozila u lijevo za oko 0,60 metara pri kretanju s uključenim kratkim svijetlima lako mogao izbjeći nalet pri svim brzinama u rasponu od 0 do 95 km/h. U svom mišljenju vještak navodi kako se prednik tužitelja prije nezgode kretao svojom lijevom stranom kolnika uz istočni rub, od sjevera prema jugu, po državnoj cesti na kojoj nije bilo pješačkog nogostupa niti drugih površina prikladnih za kretanje pješaka, kad ga je u susret nailazeće vozilo osiguranika tuženika MERCEDES reg. oznake [registarska oznaka] udarilo desnim vanjskim ogledalom u njegovu desnu stranu tijela. Brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika prije i u trenutku naleta nije bilo moguće utvrditi tehničkim načinima. Točna duljina vidljivosti ispred vozila osiguranika tuženika nije poznata jer nije poznato koja su svijetla bila uključena na vozilu osiguranika tuženika, a najmanja moguća udaljenost od vozila osiguranika tuženika kad je vozač morao uočiti prednika tužitelja je iznosila 30 metara. Osiguranik tuženika je na toj udaljenosti mogao izbjeći nalet forsiranim kočenjem u konkretnim okolnostima da se prije nezgode kretao bilo kojom brzinom manjom od 57 km/h. Bez obzira što nam nije poznata brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije nezgode i što nam nije poznato koja su svijetla bila uključena na vozilu u trenutku kad je vozač uočio opasnost u konkretnom slučaju, slijedi zaključak da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom neprimjerenom duljini puta preglednosti ispred sebe ili da je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Prednik tužitelja je bio prisiljen kretati se po kolniku uz svoj lijevi rub, a da je bio osvijetljen ili da je na sebi imao reflektirajuće površine vozač vozila osiguranika tuženika bi ga ranije uočio. Koliko ranije bi ga uočio i da li bi to bilo presudno za izbjegavanje naleta nije moguće utvrditi jer nam nije poznata stvarna naletna brzina vozila osiguranika tuženika u konkretnom slučaju, koja su svijetla bila uključena na vozilu osiguranika tuženika u trenutku nezgode, da li se u trenutku nezgode osiguranik mimoilazio s nekim nepoznatim vozilom i slično. Širina prometne trake od 3,25 metara nije bila dovoljna za sigurno obilaženje prednika tužitelja unutar prometne trake jer je minimalna širina prometne trake potrebna za obilaženje tužitelja iznosila najmanje 3,6 metara. Ukoliko iz suprotnog smjera osiguraniku tuženika nije nailazilo nijedno vozilo, tada je osiguranik tuženika bočnim pomakom vozila u lijevo za oko 0,60 metara lako mogao izbjeći nezgodu pri kretanju s uključenim kratkim svijetlima pri svim brzinama u rasponu od 0 do 95 km/h

16. U svom usmenom očitovanju na upit da li bi ova nezgoda bila izbjegnuta da se osiguranik tuženika kretao dopuštenom brzinom od 70 km/h, vještak je naveo da bi mogao izbjeći nalet bočnim izmicanjem ali ne i forsiranim kočenjem. U spisu ne postoje podaci da li je bilo prostora za bočno izmicanje. Nema podatak o kretanju osiguranika tuženika, a obzirom na njegovu alkoholiziranost. Teturanje tužitelja bi moglo pridonijeti nastanku štete. U cijelosti kod točke IV svoga mišljenja.

17. Uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka, vještak je u pisanoj dopuni vještva od 06.04.2023. naveo kako iskaz svjedokinje ŠA ne sadrži nikakve nove podatke bitne za izračun dinamike nastanka nezgode. Vozač vozila osiguranika tuženika FA je iskazao da se kretao sredinom svoje prometne trake, dok se vozilo neposredno ispred njega kretalo sredinom kolnika. Navedeno je vrlo neuobičajeno obzirom da kad su prometne trake odijeljene punom crtom vozila se u pravilu ne kreću sredinom kolnika i još dodatno kad ih neposredno iza prati neko vozilo koje bi moglo započeti s pretjecanjem, jer vozač stražnjeg vozila očito ima nešto brži tempo vožnje, čim je sustigao vozilo ispred sebe. Dalje navodi da je nakon naleta iz suprotnog smjera naišlo jedno vozilo, ali ne navodi koliko vremenski nakon naleta. Ako se radilo o najmanje 3 sekunde nakon naleta, tada bi slijedilo da je osiguranik tuženika imao dovoljno vremena za bočno izmicanje i povratak u svoju desnu prometnu traku. Svjedok FA nije pojasnio niti kako se tijekom mimoilaženja s nailazećim vozilom u susret kretalo vozilo ispred njegova, a za koje je naveo da se do mjesta nezgode kretalo sredinom kolnika, što je pak vrlo neobično i rizično ako takvom vozilu vrlo skoro predstoji mimoilaženje. Ako se uvaži navedeni dio iskaza, tada uz dio iskaza da je pješaka uočio kad je od istog bio udaljen samo 7 metara, slijedi da osiguranik tuženika nije održavao primjeren razmak do vozila ispred sebe zbog čega mu je preglednost bila drastično smanjena na samo 7 metara. Dalje je iskazao da se kretao s uključenim kratkim svijetlima i da je tužitelja uočio kako stoji 70 cm od ruba kolnika. Ukoliko se osiguranik tuženika neposredno prije nezgode doista kretao brzinom od 70 km/h, tada je bočnim izmicanjem mogao izbjeći nalet unutar dometa kratkih svjetala i uz prethodno održavanje primjerenog razmaka do vozila ispred. Forsiranim kočenjem nije mogao izbjeći nalet.

18. Prigovarajući istoj dopuni vještva u podnesku od 19.07.2023. tuženik je naveo kako se navedenom vještačenju i njegovoj dopuni prigovara budući se većim dijelom temelji na pretpostavkama, odnosno sačinjena je na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( bez iskaza tužitelja ) i uz proizvoljno tumačenje iskaza osiguranika tuženika. Naime, za tuženika je sporno tumačenje iskaza osiguranika tuženika od strane vještaka budući smatra da se procjene udaljenosti dane od strane nestručne osobe ( a što osiguranik tuženika zasigurno jeste ) ne mogu smatrati preciznim i točnim kao da su primjerice izmjerene od strane vještaka. Pa tako tuženik smatra da se dio iskaza osiguranika tuženika u dijelu kada iskazuje o udaljenosti od 7 metara ( uočljivost tužitelja ) ili 70 cm ( udaljenost tužitelja od ruba ) ne može uzeti kao nepobitna činjenica nego isti treba sagledati uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima se predmetna nezgoda dogodila, a one su slijedeće: Prednik tužitelja se kretao po kolniku u teško pijanom stanju od 2,52 g/kg- P (s time da vještak Jakoplić navodi da bi teturanje prednika tužitelja moglo doprinijeti nastanku štete) a što je protivno č.125 st.2 ZOSPC-a koji navodi da „ako se pješak kreće kolnikom onda se mora kretati što bliže rubu kolnika na način da ne ometa i ne sprečava promet vozila“. Prednik tužitelja se očito nije kretao na navedeni način jer je izvjesno da je teturajući se došao u kontakt s retrovizorom vozila osiguranika tuženika, odnosno da je svojim kretanjem ometao promet (na okolnost alkoholiziranosti prednika tužitelja, tuženik je predložio priklop spisa PPP Koprivnica s vještačenjem alkohola u krvi tužitelja, s kojim dokaznim prijedlogom i dalje ustraje ) Stoga predlaže da se vještak očituje i odgovori na slijedeća pitanja: -Je li prednik tužitelja mogao uočiti svjetla nailazećeg vozila osiguranika tuženika te izmicanjem s prostora kolnika (na slici je vidljivo da je sa strane kolnika uz čiji rub se prednik tužitelja kretao bilo prostora za privremeno ali sigurno zaustavljanje, odnosno micanje s kolnika za vrijeme dok osiguranik tuženika ne prođe) izbjegne nezgodu? Je li prednik tužitelja mogao vidjeti svjetla nailazećeg vozila prije nego je vozač vozila mogao uočiti tužitelja?- Je li na slikama na str. 2 i 3 vještačenja prikazano isto mjesto? ( navedeno iz razloga jer se na slici sa str.2 ne vide rubne crte kako s lijeve tako i s desne strane kolnika). Da je prednik tužitelja na sebi imao reflektirajući prsluk bi li ranije bio uočljiv na kolniku od strane osiguranika tuženika. Vezano za dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 06.04.2023 god. kojoj tuženik također prigovara ističe slijedeće. Nejasno je odakle vještaku podatak o nailasku drugog vozila „najmanje 3 sekunde nakon naleta“, kao što je nejasno iz kojeg razloga je vještak cjelokupni iskaz osiguranika tuženika protumačio isključivo in favorem prednika tužitelja. Nejasno je zašto je vještaku nejasan opis načina kretanja vozila osiguranika tuženika i drugog vozila ispred ( koja vozila su se kretala sredinom svoje kolničke trake / sredinom kolnika). Nejasno je zašto vještak primjerice nije dao mogućnost objašnjenja ovakvog kretanja vozila činjenicom da je vozilo ispred vozila osiguranika tuženika zbog svog položaja na sredini kolnika srećom izbjeglo nalet na tužitelja, odnosno da je razlog zašto se kretalo sredinom kolnika činjenica da se radilo o ravnom dijelu ceste te da se kada je kada je prošlo pored prednika tužitelja i uočilo da drugo vozilo dolazi iz drugog smjera, pomaklo prema desnom rubu kolnika kako bi se što sigurnije mimoišlo s tim vozilom. Navedeni način objašnjenja kretanja vozila je i više nego logičan te isti proizlazi iz iskaza osiguranika tuženika, pa je stoga nejasno i zašto vještak konstruira drugačiji način odigravanja predmetne nezgode kada za navedeno nema materijalnih dokaza.

19. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 20.11.2024. vještak je naveo kako u odnosu na prigovore tuženika navodi da je prednik tužitelja mogao uočiti svjetla nailazećeg vozila i mogao se eventualno na vrijeme izmaknuti s površine kolnika na rinzol ili čak travnatu površinu. Dalje odgovara da je prednik tužitelja moga ranije uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika nego je vozač vozila osiguranika tuženika moga uočiti prednika tužitelja. Na fotografijama na str, 2 i 3 mog pisanog nalaza je prikazana ista dionica kolnika, međutim na strani 2 je priložena javno dostupna fotografija iz listopada 2011. a danas u spis prilaže javno dostupnu fotografiju iz kolovoza 2018 koja prikazuje identično stanje kao na dan nezgode. Dalje odgovara da je prednik tužitelja na sebi imao reflektirajući prsluk, bio bi ranije uočljiv nego u slučaju da ga nije imao na sebi. Na daljnji prigovor tuženika da je krivo tumačen iskaz vozača FA odgovara da je to njemu jedini logičan način, dakle da je htio reći da se vozilo ispred njega cijelo vrijeme kretalo sredinom kolnika jer da je smatrao odnosno želio reći da je to vozilo prošlo na sredinu kolnika upravo radi obilaženja prednika tužitelj smatra da bi to naglasio, jer je to izuzetno važan dio opisivanja dinamike. Vezano za udaljenost od 7 m, vještak navodi kako je svjestan sam svjedoci zbog proteka vremena i zbog samog otklona pri percepciji parametara vrlo često griješe, međutim to je tolika mala udaljenost da čak i da uvažimo da se radilo o 10 m. opet je premala za ikakvo izbjegavanje naleta. Vezano na parametar od 3 sekunde odgovara da se radi o graničnom vremenu pa dakle ako je treće nepoznato vozilo koje je nailazilo u susret naišlo u kraćem vremenskom razmaku od 3 sekunde, tada je ometalo vozača FA pri radnji obilaženja prednika tužitelja, a ako je prošlo više od 3 sek. tada ga nije ometalo u radnji obilaženja. Na upit da li bi vozilo osiguranika tuženika izbjeglo nalet u slučaju da je nailazeće vozilo u susret naišlo u vremenskom razdoblju manjem od 3 sek., navodi da izbjegavanje naleta obilaženjem u tom slučaju nije bilo moguće, izbjegavanje naleta kočenjem ako se uvaže parametri koje proizlaze iz iskaza vozača nije bilo moguće, a da je vozač održavao razmak i brzinu primjerenu vidljivosti ispred sebe tada je izbjegavanje kočenjem trebalo biti moguće. Gledano na tehničkog aspekta da li u iskazu svjedoka postoje tehnički neodrživi dijelovi, navodi da pojedinačno gledano ne postoje. Na mjestu nezgode uz kolnik nije postojala površina za kretanje pješaka. Da je osiguranik tuženika na vozilu imao upaljena duga svjetla najvjerojatnije bi uočio kretanje prednika tužitelja ali naravno da to zavisi i o brzini kretanja vozila prije naleta, a ta brzina je nepoznata. Da se tužitelj nalazio na istom mjestu ali propisno okrenut u suprotnom smjeru da li bi došlo do prometne nezgode, vještak odgovara da se prednik tužitelja u trenutku naleta nalazio na istoj poziciji kao i u konkretnom slučaju samo za 180 stupnjeva, do naleta bi opet došlo.

20. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima prometne struke, kao i njegovo usmeno očitovanje u kojem je argumentirano obrazložio sve prigovore stranaka u odnosu na dinamiku odigravanja ove nezgode. Tome se dodaje kako je iz Potvrde DHMZ- a o stanju vremena, razvidno da u vrijeme nastanka štetnog događaja na predmetnoj lokaciji nije bilo atmosferskih pojava koje nisu bile uzete u obzir pri izradi prometnog vještačenja, kako to pogrešno smatra tuženik, a da u periodu nastanka štetnog događaja, oko 18h, od atmoferskih pojava zabilježena je samo umjerena rosa i naoblaka, a u prometnom vještačenju je i navedeno da se radilo o oblačnom vremenu, dakle svi relevantni podaci o vremenskim uvjetima su uzeti u obzir pri analizi dinamike prometne nesreće i mogućnosti izbjegavanja iste.

21. Analizirajući iskaze svjedoka kao i cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te prethodno navedeno vještvo ovaj sud je zaključio kako se prednik tužitelja predmetnog dana kretao kao pješak po državnoj cesti na kojoj nije bilo pješačkog nogostupa niti drugih površina prikladnih za kretanje pješaka, kad ga je u susret nailazeće vozilo osiguranika tuženika MERCEDES reg. oznake [registarska oznaka] udarilo desnim vanjskim ogledalom u njegovu desnu stranu tijela, te u navedenom dijelu poklanja vjeru iskazu saslušanih svjedoka obzirom su isti u tom dijelu međusobno sukladni i sukladni priležećoj dokumentaciji, dok iz vještačkog nalaza proizlazi da je prednik tužitelja mogao uočiti svjetla nailazećeg vozila i mogao se eventualno na vrijeme izmaknuti s površine kolnika na rinzol ili čak travnatu površinu, time da se morao kretati po površini kolnika, uz njen istočni rub, jer uz kolnik nije bilo uređenih površina prikladnih za sigurno kretanje pješaka, a da mjesto nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo neosvijetljeno, a isto je vidljivo i na fotografijama prometne policije,.

22. Članak 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 dalje ZOSPC) propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a što se tiče kretanja pješaka čl. 125. st. 1. istog Zakona propisuje da na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci se mogu kretati kolnikom, dok st. 2. propisuje da ako se pješak kreće kolnikom, mora se kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila, dok čl. 127. st. 1. istog Zakona propisuje da pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan je kretati se uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, a noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti mora biti osvijetljen ili označen s reflektirajućom materijom, dok st. 2. propisuje da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pješak se može kretati uz desni rub kolnika samo kad je takvo kretanje za njega sigurnije (nepregledan zavoj, ponor, usjek, zasjek, odron i sl.).

23. Sa tim u vezi iz iskaza osiguranika tužitelja FA proizlazi kako se predmetnog dana kretao brzinom od 70 km/h, te da je na udaljenosti od cca 7 m, uočio prednika tužitelja a koji je stajao 70 cm od ruba kolnika, da se kretao sredinom svoje prometne trake, dok se vozilo neposredno ispred njega kretalo sredinom kolnika, kao i da mu je u susret naišlo vozilo iz suprotnog smjera.

24. Obzirom na takav iskaz tužitelja vještak je dao nekoliko varijanti ponašanja osiguranika tuženika u uočavanju prednika tužitelja i izbjegavanja prometne nezgode.

25. Vještak navodi kako je osiguranik tuženika iskazao da se kretao sredinom svoje prometne trake, dok se vozilo neposredno ispred njega kretalo sredinom kolnika, što je prema mišljenju vještaka neuobičajeno obzirom da kad su prometne trake odijeljene punom crtom vozila se u pravilu ne kreću sredinom kolnika i još dodatno kad ih neposredno iza prati neko vozilo koje bi moglo započeti s pretjecanjem, jer vozač stražnjeg vozila očito ima nešto brži tempo vožnje, čim je sustigao vozilo ispred sebe. Vozač dalje navodi da je nakon naleta iz suprotnog smjera naišlo jedno vozilo, ali ne navodi koliko vremenski nakon naleta, u vezi čega vještak ističe da ako se radilo o najmanje 3 sekunde nakon naleta, tada bi slijedilo da je osiguranik tuženika imao dovoljno vremena za bočno izmicanje i povratak u svoju desnu prometnu traku. Vještak također navodi da vozač nije pojasnio niti kako se tijekom mimoilaženja s nailazećim vozilom u susret kretalo vozilo ispred njegova, a za koje je naveo da se do mjesta nezgode kretalo sredinom kolnika, što je pak vrlo neobično i rizično ako takvom vozilu vrlo skoro predstoji mimoilaženje.

26. Nadalje vještak navodi da ako se uvaži navedeni dio iskaza vozača, tada uz dio iskaza da je pješaka uočio kad je od istog bio udaljen samo 7 metara, slijedi da osiguranik tuženika nije održavao primjeren razmak do vozila ispred sebe zbog čega mu je preglednost bila drastično smanjena na samo 7 metara. Također vještak ističe da je vozač iskazao da se kretao s uključenim kratkim svijetlima i da je tužitelja uočio kako stoji 70 cm od ruba kolnika, te da ukoliko se osiguranik tuženika neposredno prije nezgode doista kretao brzinom od 70 km/h, tada je bočnim izmicanjem mogao izbjeći nalet unutar dometa kratkih svjetala i uz prethodno održavanje primjerenog razmaka do vozila ispred, a forsiranim kočenjem nije mogao izbjeći nalet.

27. Sa druge pak strane nesporno je da je prednik tužitelja u trenutku nezgode bio u pijanom stanju, a kako to proizlazi iz testa alkonalaza koji prileži spisu i u koji je ovaj sud izvršio uvid. Obzirom je prednik tužitelja tijekom postupka preminuo sud nije mogao provesti dokaz saslušanjem istog na okolnost dinamike njegovog kretanja predmetnog dana, odnosno procijene da li je stanje prednika tužitelja utjecalo na odigravanje predmetne nezgode i njegov doprinos istom, a u svezi navedenog u spisu postoji samo dio usmenog očitovanja vještaka u kojem navodi kako bi teturanje prednika tužitelja moglo pridonijeti nastanku događaja.

28. No međutim sud vjeruje iskazu saslušanih svjedoka u dijelu u kojem navode kako je prednik tuženika predmetnog dana bio obučen u tamnu odjeću, te ne vjeruje iskazu svjedoka PA da bi predmetnog dana prednik tužitelja na sebi imao hlače sa reflektirajućim trakama bijele jer se isti vraćao sa posla, a radi na željeznici, budući je u tom dijelu njegov iskaz suprotan iskazu saslušanih svjedoka, vještačkom nalazu, a isti je isto tako zainteresiran za ishod spora obzirom je isti brat pokojnog tužitelja.

29. Zapisnikom prometne policije je utvrđeno da je mjesto nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo neosvijetljeno, a isto je vidljivo i na fotografijama prometne policije, dok vještak navodi kako je prednik tužitelja bio prisiljen kretati se po kolniku uz svoj lijevi rub, a da je bio osvijetljen ili da je na sebi imao reflektirajuće površine vozač vozila osiguranika tuženika bi ga ranije uočio, dok je vještak iskazao da je prednik tužitelja mogao uočiti svjetla nailazećeg vozila i mogao se eventualno na vrijeme izmaknuti s površine kolnika na rinzol ili čak travnatu površinu, te da je prednik tužitelja moga ranije uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika nego je vozač vozila osiguranika tuženika moga uočiti prednika tužitelja.

30. Imajući na umu sve navedeno, odnosno utvrđene činjenice da se prednik tužitelja u noćnim uvjetima, odnosno slabe vidljivosti (magla) bez obzira na javnu rasvjetu, kretao uz desni (istočni) rub kolnika (na mjestu gdje ne postoji nogostup), bez reflektirajućih oznaka, te da se kretao barem travnatom površinom izvan rinzola, ili izmicanjem na tu površinu kada je uočio nadolazeće vozilo osiguranika tuženika za što je imao mogućnost i time izbjeći nalet, dok je osiguranik tuženika u okolnostima uključenih kratkih svijetla na neosvijetljenom kolniku imao mogućnost uočavanja u duljini od oko 30 metara, te je imao mogućnost izbjeći nalet forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 km/h do 57 km/h, a kako je osiguranik tuženika iskazao da se kretao brzinom od 70 km/h, pa iako istu nije slijedi zaključak da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom neprimjerenom duljini puta preglednosti ispred sebe ili da je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku, da i u slučaju ukoliko iz suprotnog smjera osiguraniku tuženika nije nailazilo nijedno vozilo, a u koliko je prednika tužitelja uočio kad je od istog bio udaljen samo 7 metara, slijedi da osiguranik tuženika nije održavao primjeren razmak do vozila ispred sebe zbog čega mu je preglednost bila drastično smanjena na samo 7 metara, te u situaciji da se kretao s uključenim kratkim svijetlima i da je tužitelja uočio kako stoji 70 cm od ruba kolnika, ukoliko se osiguranik tuženika neposredno prije nezgode doista kretao brzinom od 70 km/h, tada je bočnim izmicanjem mogao izbjeći nalet unutar dometa kratkih svjetala i uz prethodno održavanje primjerenog razmaka do vozila jasno proizlazi kako je u svim navednim varijantama osiguranik tuženik imao mogućnost pravovremenog uočavanja prednika tužitelja i izbjegavanja naleta, to prema mišljenju ovog suda obzirom na sve iznjete okolnosti postoji podjednaka odgovornost oba sudionika nezgode u omjeru od 50%:50%.

31. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te uzročno-posljedične veze ovaj sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.Žarku Rašiću iz čijeg vještva je utvrđeno kako je prednik tužitelja u ovoj nezgodi zadobio prijelom IX rebra desno, djelomično oštećenje rotatorne manžete desnog ramena-tetive subskapularisa, natučenje prsišta desno, natučenje trbuha desno i natučenje desne nadlaktice zbog kojih ozljeda je pregledan je nakon predmetnog štetnog događaja 07. 11. 2018. Zaprimljen na bolničko liječenje od 07. 11. 2018. – 09. 11. 2018. – Iz anamneze: navodi da je konzumirao alkohol, poslije pješice uz cestu išao doma kada ga je udario osobni automobil. Događaja se sjeća. Automobil ga je udario retrovizorom, bio je odbačen na zemljani nasip uz cestu. Ima bolnost desnog hemitoraksa. Navodi i bolnost desne nadlaktice ali već unazad tri tjedna. Iz statusa: desni hemitoraks bolan na palpaciju, veći kontuzijski areal s hematomom koji prelazi prema desnom hemiabdomenu. Lijevo subkostalno hematom 4 cm, periumbilikalno hematom 2 cm. Ekskorijacija u području desnog lakta, otok desne podlaktice. Učinjena odgovarajuća RTG obrada, prijelom IX rebra desno. Hitni UZV abdomena kao i laboratorijski nalazi uredni. Na odjelu detoksiciran, opserviran uz simptomatsku terapiju. Otpušta se kući dobrog općeg stanja uz preporuku poštedu napora i analgetik pp. U daljnjem tijeku liječenja vrši preglede po ortopedu, fizijatru, te provodio fizikalnu terapiju. Izvršen je uvid u karton fizikalne terapije koja je trajala do 22. 02. 2019. Zdravstveni karton nije priložen spisu. Tužitelj nije pregledan obzirom na epidemiološku situaciju vezano za infekciju COVID-19. U svom mišljenju vještak navodi kako je tužitelj je stradao u štetnom događaju kada je zadobio prijelom IX rebra desno, djelomično oštećenje rotatore manžete desnog ramena – tetive subskapularisa, natučenje prsišta desno, natučenje trbuha desno i natučenje desne nadlaktice. Nakon štetnog događaja pregledan je po kirurgu, učinjena je odgovarajuća RTG obrada kojom se ustanovi navedeni prijelom desnog rebra. Zbog bolova u nadlaktici pregledan po ortopedu koji postavlja dijagnozu prekida mišića desnog ramena. Pregledan i po fizijatru, ordiniranu fizikalnu terapiju pacijent provodi. U skladu sa Zapisnikom suda od 14. 01. 2020. list Spisa 43, Rješenjem suda od 14. 07. 2020. list 109 i zadacima suda očitujem se, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i bez pregleda tužitelja, kako je zatraženo: Tužitelj je u navedenom štetnom događaju zadobio prijelom IX rebra desno, prekid mišića desnog ramena, natučenje prsišta desno, natučenje trbuha desno i natučenje desne nadlaktice. Ocjena trajanja i intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha, smanjenja životnih aktivnosti te potreba za tuđom pomoći dana je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i iskustva vještaka u liječenju ozljeđenika s istim ili sličnim ozljedama. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda ortopeda 27. 02. 2019. Trajanje i intenzitet BOLOVA: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet STRAHA: Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio prijelom IX rebra desno, djelomično oštećenje rotatore manžete desnog ramena – tetive subskapularis, natučenje prsišta desno, natučenje trbuha desno i natučenje desne nadlaktice. Navedena ozljeda desnog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4%. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

32. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 25.09.2020. tuženik je naveo da vještak nije imao na uvid zdravstveni karton tužitelja iako je u rješenju kojim je sud odredio vještačenje, tužitelju naloženo da vještaku dostavi na uvid cjelokupni zdravstveni karton. Slijedom navedenog, vještak nije bio u mogućnosti utvrditi tužiteljevo zdravstveno stanje prije prometne nezgode. Prigovara se zaključku vještaka da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio oštećenje tetive subskapularisa obzirom je klinička slika ove ozljede postojala kod tužitelja od ranije. Tužitelj je već u prvom pregledu kod liječnika nakon predmetne prometne nezgode navodio bolnost desne nadlaktice unazad tri tjedna (koji navod je vještak citirao, ali se o istom nije izjasnio niti ga je cijenio u nalazu i mišljenju). Da ova tegoba (ozljeda) ne potječe iz prometne nezgode potvrđuje i činjenica da nije bilo objektivnih znakova povrede desnog ramena u ovoj ozljedi (nisu utvrđeni bilo kakvi vanjski znaci ozljede u vidu crvenila, otoka, podljeva i sl.), a na UZV su nađene moguće sinehije odnosno priraslice. Dakle, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da su tegobe ramena i oštećenje tetive uzročno posljedično vezane za ovu prometnu nezgode te se osporava zaključak vještaka u navedenom dijelu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak umanjenje životne aktivnosti utvrdio upravo temeljem ozljede desnog ramena (koja, ponavljamo, ne potječe iz ove prometne nezgode). Tijek liječenja nakon 19.11.2018. godine prouzročen je također temeljem ozljede ramena, te se bolovi, strah, nelagode tijekom liječenja kao i potreba za tuđom pomoći i njegom, nakon 19. 11.2018. godine ne mogu povezati s predmetnom prometnom nezgodom. Tuženik ujedno ističe da je u nalazu od 19.11.2018. godine, utvrđeno da je disanje uredno, nije bio potrebe za pregledom pulmologa, radilo se o prijelomu rebra bez pomaka ulomaka te je vještak ispravno utvrdio da temeljem ove ozljede nisu zaostale trajne posljedice. Tuženik predlaže pozvati vještaka da razdvoji ozljede koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od ozljede desnog ramena te da procjenu štete izvrši temeljem ozljeda koja su nesporno uzročno posljedično vezane za štetni događaj. Ustraje se u prigovoru isključive odgovornosti tužitelja za štetni događaj.

33. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 13.12.2021. vještak je naveo kako je nakon štetnog događaja tužitelj primljen na bolničko liječenje te je u štetnom događaju zadobio ozljedu desne strane tijela, desne strane prsnog koša, te natučenje desne ruke. U otpusnom pismu navedeno je kako ima bolnost desne nadlaktice unazad zadnja tri tjedna. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka o ranijem ozljeđivanju desnog ramena te u kasnijim kliničkim pregledima i obradom utvrdi parcijalno oštećenje rotatorne manžete desnog ramena. Kasnije liječenje, provođenje fizikalne terapije te klinički nalazi kod fizijatara jasno su ukazivali na tegobe sa strane desnog ramena, odnosno verificiranog oštećenja rotatorne manžete te je sukladno tome i procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti. U otpusnom pismu nakon bolničkog liječenja navodi se bolnost desne nadlaktice unazad tri tjedna, ali nema dokaza da je zadobio ozljedu desnog ramena, odnosno da je došlo do parcijalne rupture tj. puknuća rotatorne manžete, jer za tu ozljedu je potrebna veća fizička sila. Nakon štetnog događaja osim subjektivne navedene bolnosti desne nadlaktice nema drugih opisa ozljeda desnog ramena, no uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo je da je zadobio natučenje desne strane prsnog koša što je indirektno da je došlo s obzirom da je stradao kao pješak do ozljede kako sam rekao gornjeg desnog dijela trupa. Čak i na pregledu fizijatara 19. studenog 2018. se navode, a što nije navedeno u otpusnom pismu krvni podljevi, a u desnom ramenu da kretnje zaostaju u 1/3, a što se tiče ultrazvuka on je učinjen 3,5 mjeseca nakon štetnog događaja, a opisane priraslice-sinehije unutar samog zgloba ukazuju na posljedičnu traumu tj. natučenje samog zgloba. U pisanom nalazu i mišljenju je naveo da je ozljeda desnog ramena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4%, dakle dominantna ozljeda zbog koje je procijenjeno smanjenje životne aktivnosti je stanje po djelomičnom puknuću rotatorne manžete desnog ramena. Što se tiče pitanja da li navedena ozljeda desnog ramena utiče na procjenu bolova, straha i tuđe pomoći odgovaram potvrdno, a uzimajući u obzir sve zadobivene ozljede koje je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio. Kada bi se isključila ozljeda desnog ramena tada bi trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta ostali 2 dana, obzirom da je zadobio prijelom jednom rebra te je dominantna ozljeda na ocjenu bolova jakog intenziteta, srednjeg intenziteta trajali bi 6 dana, a bolovi slabog intenziteta 30 dana. Što se tiče trajanja intenziteta straha on bi bio identičan tj. samo oštećenje rotatorne manžete ne utječe na ocjenu straha, jer je ono dokazano kasnije, a tuđa pomoć ostalo bi 15 dana po 2 sata dnevno i 15 dana po 1 sat dnevno. 34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. ĆA, budući da je isto vještvo sačinjeno stručno, detaljno je obrazloženo, u skladu je s pravilima struke, te je izrađeno na temelju medicinske dokumentacije koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, kao i pregleda tužitelja, a vještak je naveo argumente za procjenu svih vidova štete u svom vještvu, osobito u dijelu u kojem navodi kako je kasnije liječenje, provođenje fizikalne terapije te klinički nalazi kod fizijatara jasno su ukazivali na tegobe sa strane desnog ramena, odnosno verificiranog oštećenja rotatorne manžete te je sukladno tome i procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti, pa stoga sud nije provodio novo medicinsko vještačenje predloženo po tuženiku jer istri niti na koji način nije doveo u potanje objektivnost i argumentaciju imenovanog vještaka.

35. Slijedom svega navedenog uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti te imajući u vidu da je tužitelj u štetnome događaju zadobio da je liječen je i obrađivan po fizijatru, ortopedu, te provodio fizikalnu terapiju, zbog čega je zasigurno trpio bol određenog intenziteta procijenjen po vještaku, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR, no obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja nastanku štete od 50% to bi tuženik bio u obvezi naknaditi navedenu štetu tužitelju u iznosu od 500,00 EUR.

36. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 650,00 EUR, no obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja nastanku štete od 50% to bi tuženik bio u obvezi naknaditi navedenu štetu tužitelju u iznosu od 325,00 EUR

37. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 4%, u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO- a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 EUR, no obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja nastanku štete od 50% to bi tuženik bio u obvezi naknaditi navedenu štetu tužitelju u iznosu od 400,00 EUR

38. Iz predmetnog vještva utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 60,00 sati, a budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, a tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi mu pomoć i njegu nisu pružale profesionalne osobe koje imaju trošak poreza i prireza, sud je u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza na tu okolnost ocijenio da je to 3,32 EUR kn po satu, te da bi tužitelju po ovoj osnovi pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 199,20 EUR, no obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja nastanku štete od 50% to bi tuženik bio u obvezi naknaditi navedenu štetu tužitelju u iznosu od 99,60 EUR.

39. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.324,60 EUR, no kako isti konačnim zahtjevom potražuje iznos od 2.681,00 EUR, to je isti odbijen u preostalom dijelu od 1.356,40 EUR kao prekomjerno zatraženim, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 14.12.2018. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

40. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

41. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te vještačkog nalaza proizlazi da je liječenje tužitelja bilo okončano prije podnošenja odštetnog zahtjeva, te isto tako da je do tada tužitelju već bila pružena tuđa pomoć i njega, u kojem trenutku je tuženik mogao odrediti obujam i visinu svoje obveze pa je isti od navedenog dana u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete tužitelju pa je istom od navedenog datuma i dosuđena zakonska zatezna kamata do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

42. Odluku o visinu troškova zastupanja sud je donio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, kao i uspjeh stranaka u sporu prema konačnom zahtjevu iz podneska od 13.02.2023. u iznosu od 2.681,00 EUR, i to tužitelja u omjeru od 49,71 %, (u osnovi je tužitelj uspio sa 50% zbog utvrđene suodgovornosti od 50%, a visini sa 49,41 %=1.324,60:2.681,00 EUR, pa je ukupno uspio sa 99,41:2), a tuženika u omjeru od 50,30 % (50% +50,59%):2), pa kada se postotak uspjeha tuženika koji je veći umanji za postotak uspjeha tužitelja, tuženik je u konačnici u ovom postupku uspio sa 0,59 % pa kako se radi o neznatnom uspjehu, a isto tako obje stranke su imale podjednak trošak vještačenja, to je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, slijedom čega je sukladno čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

43. Nadalje, nesporno je kako je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. godine, posl.br. Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od 2.681,00 EUR iz podneska od 13.02.2023. slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

44. Povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku. To stoga što je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015.) propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može se osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

45. Posljedično tome, a u odnosu na istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata na taj povećani dio, ističe se da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete, pa se istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata sve na povećani dio zahtjeva, u konkretnom slučaju ukazuje neosnovanim.

46. Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na to da je dio tužbenog zahtjeva (postavljen preinakom tužbe) u zastari, s obzirom da tužitelj preinakom tužbe nije postavio novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirao imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i nove Orijentacijske kriterije VSRH, koji su doneseni nakon podnošenja tužbe.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu-73,26 EUR 2. Tuženiku po pun.