Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-4126/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno i zz punomoćnika ER, odvjetničke vježbenice i zz punomoćnika tuženika Ane Bago Martić, odvjetnice iz Zagreba, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju VR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.888,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,03 EUR tekućom od 18.3.2008. do plateža,

- na iznos od 2,05 EUR tekućom od 18.3.2008. do plateža,

- na iznos od 14,64 EUR tekućom od 31.12.2008. do plateža,

- na iznos od 16,01 EUR tekućom od 30.1.2009. do plateža,

- na iznos od 18,87 EUR tekućom od 10.2.2009. do plateža,

- na iznos od 22,47 EUR tekućom od 28.2.2009. do plateža,

- na iznos od 17,52 EUR tekućom od 1.4.2009. do plateža,

- na iznos od 18,10 EUR tekućom od 1.5.2009. do plateža,

- na iznos od 9,77 EUR tekućom od 2.7.2009. do plateža,

- na iznos od 11,23 EUR tekućom od 29.7.2009. do plateža,

- na iznos od 14,06 EUR tekućom od 2.9.2009. do plateža,

- na iznos od 10,55 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,

- na iznos od 14,47 EUR tekućom od 1.12.2009. do plateža,

- na iznos od 14,47 EUR tekućom od 2.12.2009. do plateža,

- na iznos od 17,81 EUR tekućom od 2.1.2010. do plateža,

- na iznos od 21,33 EUR tekućom od 2.2.2010. do plateža,

- na iznos od 20,41 EUR tekućom od 2.3.2010. do plateža,

- na iznos od 25,61 EUR tekućom od 13.4.2010. do plateža,

- na iznos od 24,80 EUR tekućom od 2.5.2010. do plateža,

- na iznos od 27,78 EUR tekućom od 2.6.2010. do plateža,

- na iznos od 44,55 EUR tekućom od 2.7.2010. do plateža,

- na iznos od 40,74 EUR tekućom od 2.8.2010. do plateža,

- na iznos od 55,05 EUR tekućom od 2.9.2010. do plateža,

- na iznos od 47,50 EUR tekućom od 2.10.2010. do plateža,

- na iznos od 41,82 EUR tekućom od 2.11.2010. do plateža,

- na iznos od 59,10 EUR tekućom od 2.12.2010. do plateža,

- na iznos od 69,78 EUR tekućom od 2.1.2011. do plateža,

- na iznos od 62,03 EUR tekućom od 2.2.2011. do plateža,

- na iznos od 62,60 EUR tekućom od 3.3.2011. do plateža,

- na iznos od 56,80 EUR tekućom od 5.4.2011. do plateža,

- na iznos od 59,32 EUR tekućom od 3.5.2011. do plateža,

- na iznos od 78,23 EUR tekućom od 2.6.2011. do plateža,

- na iznos od 80,89 EUR tekućom od 2.7.2011. do plateža,

- na iznos od 101,82 EUR tekućom od 2.8.2011. do plateža,

- na iznos od 94,22 EUR tekućom od 2.9.2011. do plateža,

- na iznos od 82,39 EUR tekućom od 2.10.2011. do plateža,

- na iznos od 79,60 EUR tekućom od 30.11.2011. do plateža,

- na iznos od 82,37 EUR tekućom od 28.12.2011. do plateža,

- na iznos od 84,39 EUR tekućom od 6.1.2012. do plateža,

- na iznos od 89,31 EUR tekućom od 6.3.2012. do plateža,

- na iznos od 86,81 EUR tekućom od 31.3.2012. do plateža,

- na iznos od 88,99 EUR tekućom od 1.5.2012. do plateža,

- na iznos od 90,54 EUR tekućom od 31.5.2012. do plateža,

- na iznos od 88,05 EUR tekućom od 3.7.2012. do plateža,

- na iznos od 88,66 EUR tekućom od 1.8.2012. do plateža,

- na iznos od 86,69 EUR tekućom od 30.8.2012. do plateža,

- na iznos od 86,45 EUR tekućom od 2.9.2012. do plateža,

- na iznos od 83,18 EUR tekućom od 2.10.2012. do plateža,

- na iznos od 89,39 EUR tekućom od 30.11.2012. do plateža,

- na iznos od 82,22 EUR tekućom od 2.2.2013. do plateža,

- na iznos od 84,98 EUR tekućom od 5.3.2013. do plateža,

- na iznos od 87,32 EUR tekućom od 11.4.2013. do plateža,

- na iznos od 82,13 EUR tekućom od 10.5.2013. do plateža,

- na iznos od 79,65 EUR tekućom od 8.6.2013. do plateža,

- na iznos od 76,95 EUR tekućom od 3.7.2013. do plateža,

- na iznos od 78,59 EUR tekućom od 1.8.2013. do plateža,

- na iznos od 82,41 EUR tekućom od 30.8.2013. do plateža,

- na iznos od 85,98 EUR tekućom od 3.10.2013. do plateža,

- na iznos od 83,71 EUR tekućom od 1.11.2013. do plateža,

- na iznos od 86,14 EUR tekućom od 27.11.2013. do plateža,

- na iznos od 88,15 EUR tekućom od 14.12.2013. do plateža,

- na iznos od 83,53 EUR tekućom od 18.1.2014. do plateža,

- na iznos od 88,85 EUR tekućom od 15.2.2014. do plateža,

- na iznos od 89,82 EUR tekućom od 25.3.2014. do plateža,

i to od 18.3.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.449,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 6. ožujka 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 89,97 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

-1,90 EUR od

1.4.2007 pa do isplate,

-7,36 EUR od

1.5.2007 pa do isplate,

-7,58 EUR od

1.6.2007 pa do isplate,

-7,22 EUR od

1.7.2007 pa do isplate,

-6,50 EUR od

1.8.2007 pa do isplate,

-7,82 EUR od

1.9.2007 pa do isplate,

-10,03 EUR od

1.10.2007 pa do isplate,

-5,03 EUR od

1.11.2007 pa do isplate,

-3,89 EUR od

1.12.2007 pa do isplate,

-7,15 EUR od

1.4.2008 pa do isplate,

-7,15 EUR od

1.5.2008 pa do isplate,

-6,14 EUR od

1.6.2008 pa do isplate,

-6,99 EUR od

1.7.2008 pa do isplate,

-5,21 EUR od

1.8.2008 pa do isplate

i to od 1.4.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te se prebija tražbina tužitelja prema tuženiku s tražbinom tuženika prema tužitelju u navedenim iznosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24.5.2023. navodi da su stranke dana 6.3.2007. sklopile ugovor o kreditu broj 3208559574 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 26.226,08 CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnima anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim ugovorom određena kao promjenjiva. Preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru tužitelj je u cijelosti isplatio. Navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja već mu je naprotiv ponuđeni kredit vezano uz valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka stranka sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Zbog navedenog radi se o nepoštenim ugovornim odredbama. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18, odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima te odredbe Direktive vijeća 93/13 EEZ te sudsku praksu Europskog suda. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 22.7.2024. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba. Ističe prigovor zastare. Iznosi stajališta o nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule izražene u CHF, a vezano uz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/18 od 30.9.2019. smatrajući iste nepravilnim i nezakonitima pozivajući se na Direktivu 93/13 EEZ i presudu suda Europske unije broj C-81/19 od 9.7.2020. U odnosu na informiranost tužitelja i postupanje tuženika u fazi pregovora ističe mišljenje da je tužitelj kao i svi potrošači bio dovoljno informiran i bio svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojem se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak. Odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti / nepoštenosti, a sve i da sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U slučaju kada bi sud i ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, osporava zatraženi tijek zateznih kamata. Ističe prigovor radi prijeboja. Slijedom svega izloženog predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, izračun tečajne razlike, obavijest o otplati kredita, promet po kreditu, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te dokaz saslušanjem tužitelja. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na pristup vještaka prilikom izrade nalaza i mišljenja valja reći da je zadatak vještaka određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojim je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskom ugovoru koji je sastavila banka, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute CHF nego ugovorna odredba koja traje i koristi se sve dok kredit nije otplaćen. Tužitelj je kao pojedinačni potrošač ovlašten u ovoj parnici tražiti naknadu one štete koja mu je prouzročena ništetnom odredbom.

4. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takvom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je ugovor koji je predmet ovog spora zaključio sa tuženikom 2007. godine i radilo se o ugovoru za kupnju automobila za osobne potrebe u koju svrhu je i korišten. Naveo je da je sve poslove vezano uz realizaciju ovog kredita obavio u autokući što znači da uopće u banci nikada nije niti bio , već ga je ugovor sadržajno pripremljen čekao u autokući gdje ga je potpisao te nakon toga ovjerio kod javnog bilježnika. U autokući nije mu pojašnjeno značenje valutne klauzule time da je kredit mogao dobiti jedino u valuti CHF. Ugovor je prije potpisivanja pročitao te nije imao nikakvih pitanja djelatniku autokuće uz napomenu da mu je vjerovao. Od strane djelatnika autokuće rečeno mu je da je to za njega ugovor koji je "najbolji". Kredit je u cijelosti i uredno otplaćen. Naveo je da su nakon određenog vremena rate kredita počele rasti i to drastično. Vezano uz uplate kredita naveo je da su iste vršene na način da je u početku bio trajni nalog, a nakon toga je rate kredita nosio u banku i vršio plaćanje i to osobno time da je plaćanje po njegovom nalogu, u njegovo ime i za njegov račun i na račun tuženika ponekad vršila njegova supruga time da tuženik nije odbijao uplate koje bi vršila njegova supruga.

5. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da je predmetni ugovor bio sastavljen i sadržajno pripremljen od strane tuženika , da ga je kao takav sadržajno pripremljen čekao u autokući tako da u banku nikada nije niti odlazio te da se o spornim odredbama ugovora nije razgovaralo niti su mu iste bile pojašnjene te da mu je od strane djelatnika autokuće rečeno da je to ugovor koji je za njega najbolji. Navedeno ukazuje na činjenicu neravnopravnog položaja tužitelja u odnosu na kreditora.

6. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na osporavanje statusa potrošača valja reći da se u predmetnom slučaju radilo o namjenskom kreditu za kupnju automobila. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu sve dokaze osobito odredbe ugovora te jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja u kojem navodi da se radilo o kreditu za kupnju automobila za osobne potrebe, sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu potrošača. Nije osnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije budući su uplate tuženiku vršene od strane tužitelja kao i supruge tužitelja i to u ime i za račun tužitelja , a takove uplate tuženik nije odbijao.

7. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 24.5.2023. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 6.3.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 3208559574, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.226,08 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važeći na dan isplate kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

11. Sporno je da li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82, 84, 87 st. 1 i 2 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i to čl. 12 ZOO-a.

12. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

14. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

15. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

16. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. 17. Osnovan je istaknuti materijalnopravni prigovor prebijanja istaknut od strane tuženika. U konkretnom slučaju istaknuti materijalnopravni prigovor prebijanja osnovan je budući je tuženik određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj točnije tražbina koju je tuženik istaknuo prigovorom kvantitativno je određena, navedeno imajući uvidu odredbu čl. 195 i čl. 196 ZOO-a. Navedeno je ujedno i stajalište važeće sudske prakse (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 549/23 od 18.12.2023. i Rev 677/23 od 13.2.2024.).

18. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na anuitete plaćene po tečaju nižem u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom korištenja, isplate kredita točnije da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 89,97 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a kako je to i navedeno u toč. III izreke ove presude. Prigovor tuženika je osnovan. To iz razloga što nije sporno da su u određenom razdoblju postojali negativni iznosi po tečaju što je dovelo da tužitelj na ime anuiteta plaćao nešto niže iznose od onih utvrđenih u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Ističući prigovor prijeboja tuženik osnovano predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 89,97 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom te stoga valjalo izvršiti prijeboj tražbine tužitelja prema tuženiku s tražbinom tuženika prema tužitelju u navedenom iznosu.

19. Visinu dosuđenog iznosa sud je utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještak je po zadatku suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Nalaz vještaka dat je korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak vještaka bio je upravljen upravo na utvrđenje visine tužbenog zahtjeva imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vodeći računa o važećem stajalištu sudske prakse vezano uz ništetnost valutne klauzule. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka točnije usklađujući isti s nalazom vještaka. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Sam matematički izračun vještaka među strankama nije sporan (ročište 20.1.2025., list 218 spisa). Sud nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom u cijelosti poklanja vjeru. Mišljenje je vještaka da ukupno razlika s osnove valute za koju je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 29.295,36 kn odnosno eurska protuvrijednost više plaćenog iznosa iznosi 3.888,16 EUR. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnove valute za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 677,90 kn odnosno eurska protuvrijednost manje plaćenog iznosa iznosi 89,97 EUR. Imajući u vidu navedeno valjalo je prihvatiti istaknuti prigovor prijeboja u navedenom iznosu. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 50. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 5.2.2024. 100 bodova, ročište 14.5.2024. 100 bodova, podnesak 22.7.2024. 100 bodova te ročište 20.1.2025. 100 bodova ili ukupno 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.000,00 EUR te 25% PDV-a 250,00 EUR ili ukupno 1.250,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.449,08 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte