REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD, Tome Skalice 2
Poslovni broj Kž-244/2023-6.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TŠ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21 - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 11. kolovoza 2023., poslovni broj K-330/2022-40., na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika TŠ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Sisku presudom od 11. kolovoza 2023., poslovni broj K- 330/2022-40 proglasio je krivim okrivljenog TŠ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11 a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 179a. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio izrečene kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 148. stavak l. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100 eura¹ / 753,45 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici Snježani Drvodelić, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba usvoji.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio sudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik smatra da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da ti razlozi su proturječni dokazima koji se nalaze u spisu. Tako prvostupanjski sud na strani 12 pobijane presude u potpunosti je cijenio iskaz oštećenice UŠ iako taj iskaz nije potkrijepljen niti jednim dokazom koji je izveden tijekom postupka. Osim toga na strani 13. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da iz preslike otpusnog pisma OB dr. Ivo Pedišić je vidljivo da je okrivljenik oštećenici nanio ozljede, što nije točno pa tako razlozi o odlučnim činjenicama koje navodi prvostupanjska presuda ne proizilaze iz materijalne dokumentacije.
8. Međutim protivno navodima žalbe ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka a posebno iz razloga koje iznosi okrivljenik nije ostvarena jer je prvostupanjski sud dao jasne i u svemu dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama odnosno razlozi o odlučnim činjenicama iz pobijane presude nisu proturječni dokazima koji se nalaze u spisu a kako to tvrdi okrivljenik. Prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno obrazlaže zašto vjeruje oštećenici UŠ, spisu priloženoj dokumentaciji i svjedokinjama AŠ i PŠ a zašto ne vjeruje okrivljeniku.
9. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti da okrivljenik ustvari polemizira sa činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda i daje svoje viđenje i ocjenu izvedenih dokaza. Međutim protivno tvrdnjama iz žalbe sud prvog stupnja je pod točkom 19. obrazloženja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio te je dao ocjenu zašto vjeruje oštećenici UŠ (njen iskaz je istinit, uvjerljiv i zajedno s ostalim dokazima čini logičnu cjelinu) a glede ozljeda koje je po tijelu imala oštećenica potvrđuje ih okrivljenik u svojoj obrani a i svjedoci AŠ i PŠ, te s druge strane zašto ne vjeruje okrivljenikovoj obrani (protivna je iskazima oštećenice i drugih svjedoka i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti). Dakle prvostupanjski sud je cijeneći okrivljenikovu obranu s jedne strane i iskaz oštećenice, navedenih svjedokinja i ostalu spisu priloženu dokumentaciju s druge strane ispravno zaključio da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ-a i nasilje u obitelji iz članka 179a. upravo na način i u okolnostima kako se to navodi u izreci pobijane presude, a obrazlaže pod točkama 19. do 21. pobijane presude.
10. Nije u pravu okrivljenik ni kada se žali zbog povrede kaznenoga zakona koju sadržajno ne obrazlaže osim što pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke da je okrivljenik počinio u izreci opisana kaznena djela. Međutim kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito se da se ovdje zapravo radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, koji su prigovori već naprijed otklonjeni kod razmatranja žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iz svih navedenih razloga ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenoga zakona na koje se poziva okrivljenik niti se radi o bilo kojoj povredi kaznenog postupka ili Kaznenoga zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
12. U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji (djelomičnoj uvjetnoj osudi) okrivljenik smatra da je izrečena sankcija, uz utvrđene olakotne ali i one olakotne koje sud nije utvrdio, prestroga. Tako kao olakotne okolnosti sud nije utvrdio činjenicu da je okrivljenik otac četverogodišnjeg djeteta od kojem je dužan skrbiti, da je prema planu o zajedničkoj skrbi koji je sklopio u brakorazvodnoj parnici svaki drugi tjedan u mjesecu dužan skrbiti o djetetu na način da s njim živi te da ga odvodi u vrtić i odgaja ga, da i sama oštećenica izrečenu kaznu smatra prestrogom, da nije u stanju samostalno brinuti za maloljetno dijete, ponašanje okrivljenika nakon počinjenja kaznenoga djela odnosno suglasnost oštećenice za ukidanje mjera opreza koje su trajale do zadnjeg ročišta.
13. Suprotno tvrdnjama iz žalbe ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku prilikom odmjeravanja kazne – djelomične uvjetne osude pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega procjena za koju se zalaže okrivljenik nije osnovana.
14. Naime odmjeravajući kaznu – djelomičnu uvjetnu osudu prvostupanjski sud je osnovano okrivljeniku olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost a kao otegotnu okolnost vremensko razdoblje od 4 godine tijekom kojeg se ponašao prema svojoj tadašnjoj supruzi i majci zajedničkog djeteta na način za koji je proglašen krivim pobijanom presudom.
15. Stoga imajući u vidu naprijed utvrđene okolnosti, stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja prvostupanjski sud je osnovano okrivljeniku za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine (inače propisana kazna zatvora od 1 do 3 godine), za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. (bliskoj osobi – propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci te ga primjenom propisa iz članka 51. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjesec a onda mu uz primjenu članka 57. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s tim da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 mjeseci a dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
16. Istina je da prvostupanjski sud prema navodima žalbe nije (a trebao je) kao olakotne okolnosti na njegovoj strani cijeniti činjenicu da je otac četverogodišnjeg djeteta od kojem je dužan skrbiti, da je prema planu o zajedničkoj skrbi koji je sklopio u brakorazvodnoj parnici svaki drugi tjedan u mjesecu dužan skrbiti o djetetu na način da s njim živi te da ga odvodi u vrtić i odgaja ga, da i sama oštećenica izrečenu kaznu smatra prestrogom, da nije u stanju samostalno brinuti za maloljetno dijete, na njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenoga djela odnosno suglasnost oštećenice za ukidanje mjera opreza koje su trajale do zadnjeg ročišta nemaju takav značaj i kvalitetu da bi uz rečenu otegotnu okolnost dovele do blaže osude, smatra ovaj sud drugog stupnja.
17. Kako navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
