Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-799/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐMN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv 1. tuženika Lovačko društvo "Kuna" Cvetković iz Jastrebarskog, Čabdin 99/1, OIB: 22669317964, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj: Pn-18/2024-13 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba 1. tuženika Lovačkog društva "Kuna" Cvetković i žalba 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj Pn-18/2024-13 od 27. lipnja 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjev 1. tuženika Lovačko društvo "Kuna" Cvetković i zahtjev 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se 1. tuženiku Lovačko društvo "Kuna" Cvetković iz Jastrebarskog, Čabdin 99/1, OIB: 22669317964, i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, solidarno isplatiti tužitelju ĐMN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.919,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2019. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku Lovačko društvo "Kuna" Cvetković iz Jastrebarskog, Čabdin 99/1, OIB: 22669317964, i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, solidarno naknaditi tužitelju ĐMN 2 Poslovni broj: 30 Pn-18/2024-13 ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.810,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka pravovremenu žalbu izjavio je 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i preinači predmetnu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka 1. tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Žalbenim navodima ukazuje da tužiteljica na nedvojben način nije dokazala da se prometna nesreća dogodila udarom divljači (srne), a ne neke druge životinje (psa), kao i da je životinja došla s lijeve strane odnosno iz lovišta 1. tuženika. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu protiv navedene presude izjavio je i 2. tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je do štete na vozilu tužiteljice došlo zbog naleta divljači – srne, tvrdi da to nije dokazano na nedvojben način. Ukazuje da je trebalo, kao lex specialis primijeniti odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18., 32719., 32/20., dalje: ZL), a ne Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje ZOO). Predlaže da se žalba u cijelosti usvoji i pobijana presuda preinači i 2. tuženiku dosudi trošak postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati predmet na novo odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tužiteljica na žalbe 1. i 2. tuženika nije podnijela odgovor.

5. Žalbe 1. tuženika i 2. tuženice su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje 2. tuženik. Pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je jasna i razumljiva i nije u suprotnosti razlozima koje je za svoju odluku dao prvostupanjski sud, a niti su ti razlozi suprotni provedenim dokazima i stanju spisa.

6.1. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Napominje se da 1. tuženik, iako se poziva i na taj žalbeni razlog, određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.

6.2. Iz sadržaja žalbe moglo bi se zaključiti da 1. tuženik, obzirom da ukazuje da prvostupanjski sud provedene dokaze nije pravilno cijenio, zapravo ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je provedene dokaze pravilno cijenio, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu koja je nastala u štetnom događaju koji se dogodio 19. ožujka 2019. u mjestu [adresa] uslijed iskakanja divljači na cestu i naleta na vozilo kojim je upravljala tužiteljica.

8. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo pa su neosnovani ti žalbeni prigovori 1. i 2. tuženika.

8.1. Među strankama zapravo nije sporno da se štetan događaj dogodio i da je na vozilu tužiteljice nastala šteta, ali je sporno da li je do štetnog događaja došlo na način kako to tvrdi tužiteljica, naletom divljači (srne) na vozilo, a sporno je da li je srna na cestu došla tužiteljici s lijeve strane u povezanosti s čim je sporna i pasivna legitimacija 1. tuženika, a sporna je i odgovornost 1. i 2. tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu, kao i visina štete.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo tužiteljice dogodila 19. ožujka 2019. u mjestu [adresa] u 19,00 sati, da se tužiteljica vozilom kretala iz smjera Izimja u smjeru Karlovca te da se s lijeve strane ceste nalazi lovište 1. tuženika. Da je s lijeve strane ceste lovište 1. tuženika nedvojbeno proizlazi iz iskaza DM predsjednika LD "Kuna".

10. Na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila CM dipl. ing. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su oštećenja na vozilu nastala u kontaktu sa srnom koja je naišla vozilu s lijeve strane, a obzirom na oštećenja na prednjem lijevom blatobranu sa prednje lijeve bočne strane isključuje se mogućnost da bi srna naišla vozilu s desne strane. Iz nalaza proizlazi i da je brzina vozila u trenutku kontakta sa srnom iznosila oko 30 do 35 km/h jer da toj naletnoj brzini odgovaraju oštećenja na vozilu, dok za brzinu vozila neposredno prije kontakta nema elemenata za izračun. Vještak navodi da je kontakt sa srnom za tužiteljicu bio neizbježan obzirom na neosvijetljen kolnik i smjer kretanja srne prema vozilu, kao i da srna nije udarena prednjim desnim dijelom vozila već je naletjela na prednji bočni dio prednjeg lijevog blatobrana vozila. Vještak je visinu nastale štete na vozilu procijenio u iznosu od 21.944,89 kuna.

10.1. Na prigovore 1. i 2. tuženika na nalaz i mišljenje vještak je odgovorio na ročištu održanom 11. lipnja 2024. kada je iskazao da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti, da prema oštećenjima na vozilu proizlazi da su ista mogla nastati naletom na srnu, da ne može isključiti odnosno da je moguće da su opisana oštećenja nastala naletom na neku drugu životinju (veći pas). Iako je vještak iskazao da obzirom da se ne zna mjesto pada životinje, nakon kontakta s vozilom, ne može isključiti da je životinja došla s desne strane, nakon što mu se predočila fotografija vozila br. 3. vještak je iskazao da je vidljivo oštećenje prednjeg lijevog blatobrana sa prednje bočne strane i da je očito životinja nailazila vozilu s lijeve strane.

11. Slijedom navedenog pravilno je utvrđeno da je divljač na cestu istrčala s lijeve strane gledajući u smjeru kretanja vozila tužiteljice, a to je utvrđeno ne samo temeljem iskaza tužiteljice koja je iskazala da joj je srna izletjela na cestu s lijeve strane, već i obzirom na mjesto oštećenja na vozilu i ostatak životinjske dlake kod prednjeg lijevog putnog svjetla, sve vidljivo i na fotografijama automobila (stranica 9 spisa).

12. Da je na cestu istrčala i u vozilo tužiteljice udarila srna proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i fotografije uginule životinje u grabi pokraj ceste. Naime, svjedok TM je iskazao da je leš srne vidio dan nakon štetnog događaja kada je išao na posao oko 11 sati, kod znaka mjesta [adresa], na udaljenosti od mjesta nesreće cca 100 m prema [adresa] i da je to javio tužiteljici. Napominje se da je upravo TM tužiteljica prvog nazvala nakon što se događaj dogodio i ispričala mu što se dogodilo, on je pri povratku s posla naišao na mjesto nesreće, stao i uzeo dijete tužiteljice kako bi ju odvezao kući. Napominje se i da nije neuobičajeno da kod ovakvih štetnih događaja, naleta divljači na vozila na cesti, ne dođe do trenutnog usmrćivanja divljači, već da ona ozlijeđena nastave kretanje i udalje se s lica mjesta, što se dogodilo i u konkretnom slučaju. Stoga činjenica da prilikom očevida djelatnici policije nisu pronašli srnu (ozlijeđenu odnosno usmrćenu) ne znači da se ne može povjerovati iskazu tužiteljice da je na njeno vozilo naletjela srna. Leš srne pronađen u grabi uz cestu na udaljenosti cca 100 m od mjesta nesreće, a da se ne radi o srni koja je naletjela na vozilo tužiteljice, bila bi doista prevelika slučajnost.

13. Slijedom utvrđenog da se radi o srni koja je na vozilo tužiteljice naletjela s lijeve strane, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo 1. tuženik. Nije odlučno što o predmetnoj prometnoj nesreći 1. tuženik nije bio obaviješten, jer tužiteljica nije bila obvezna o štetnom događaju obavijestiti 1. tuženika, a činjenica da 1. tuženika o štetnom događaju nije obavijestila ni policija, iako je bila na očevidu, se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne može uzeti u obzir na štetu tužiteljice.

14. Visina štete nastale na vozilu pravilno je utvrđena vještačenjem, u kojem dijelu tuženici nalazu vještaka i nisu prigovarali.

16. Suprotno žalbenim navodima 2. tuženika pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je kao materijalno pravo primijenio odredbe ZOO, a ne odredbe Zakona o lovstvu. To stoga što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, a niti su to tuženici dokazivali, da bi tužiteljica vozilom upravljala protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima, a utvrđeno je da u vrijeme nastanka prometne nesreće je bio lovostaj na divljač srne. Dakle, primjenom odredbe članka 80. Zakona o lovstvu, za predmetni štetni događaj nitko ne bi bio odgovoran.

16.1. Sukladno odredbama ZOO divljač na cesti je opasna stvar i primjenom članka 1063. i 1064. odgovara njezin imatelj, dakle 1. tuženik koji ima lovište s lijeve strane ceste gledajući u smjeru kretanja tužiteljice.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilna, a napominje se da 1. tuženici tu odluku pobijaju načelno smatrajući da je pogrešna odluka o glavnoj stvari.

18. Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a žalbeni razlozi se nisu ostvarili, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbe 1. i 2. tuženika valjalo je odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

19. Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su kao neosnovani zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbama nisu uspjeli.

U Sisku, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar