REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-963/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-439/2023-5, od 13. rujna 2024., dana 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika Erste&steiermärkische bank d.d., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-439/2023-5, od 13. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici za suđenje u ovom predmetu.
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku tuženica vidi u tome što je prvostupanjski sud u razlozima rješenja naveo paušalne zaključke, a da uopće ne navodi koje je kriterije primijenio prilikom donošenja odluke i što je utvrdio primjenom navedenih kriterija, dok bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku tuženica nalazi u tome što je prvostupanjski sud rješenje donio a da uopće nije proveo kontradiktorni postupak temeljem kojega je mogao utvrditi sve relevantne okolnosti za ocjenjivanjem nepoštenosti ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti.
2.2. U sadržaju žalbe navodi se i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP-a na koju se poziva sud, a sve iz razloga što se za primjenu te odredbe pojam ”poslovna jedinica” ima tumačiti kao u sudski registar upisana podružnica, a što poslovnica tuženika u [adresa] zasigurno nije, niti je ikada bila, a uz to dodatno obrazlaže svoj stav da odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu nije nepoštena, pa time i ništetna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje glede odluke o mjesnoj nenadležnosti u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te tom prilikom nije našao da je sud prvog stupnja glede odluke o mjesnoj nadležnosti počinio bitnu povredu postupka ili pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Sukladno odredbi članka 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarnog nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključivo mjesna nadležnost određenog suda.
7. Iz uvida u dokumentaciju u spisu, posebno u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 matični broj [matični broj] od 17. lipnja 2005., utvrđeno je da je odredbom članka 16. ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog suda u Rijeci.
8. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je iz formulacije samog ugovora vidljivo da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora o kojoj se nije pregovaralo i na koju tužitelj nije imao utjecaj pa i drugostupanjski sud smatra da je ovakva odredba nepoštena i u suprotnosti sa odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, a koja odredba je istovjetna odredbi članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14) i Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., jer se tužitelja kao potrošača stavlja u neravnopravan položaj kao fizičku osobu u odnosu na tuženika, pravnu osobu poglavito glede ekonomičnosti i mogućnost pristupa sudu.
8.1. Pri tome treba imati u vidu da je Ugovor zaključen i realiziran u [adresa] gdje tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta.
9. Zbog navedenog, prorogacijska klauzula kojom je ugovorena isključiva nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita jer zbog znatne udaljenosti prebivališta tužitelja od sjedišta tuženika, tužitelju otežava pristup sudu.
10. Ako se izuzme iz primijene odredba pod točkom 16. Ugovora glede mjesne nadležnosti, primjenjuje se odredba članka 59. ZPP-a, kojom je propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
11. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi 13. veljače 2025.
Sudac:
Branimir Miljević
