Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-314/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Stečajna masa Croatiales društvo za unutarnju i vanjsku trgovinu d.o.o., OIB 49793632696, kojeg zastupa stečajni upravitelj Nikola Remanar, protiv tuženika Stečajna masa Solus, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, promet i usluge OIB 76735185138, kojeg zastupa stečajni upravitelj Vencel Čuljak, radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za ponavljanje postupka pravomoćno okončanoga presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2137/2015-2 od 15. studenoga 2017. te odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1086/13 od 17. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se ponavljanje postupka te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2137/2015-2 od 15. studenoga 2017.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1086/13 od 17. studenoga 2014.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2137/2015-2 od 15. studenoga 2017. odbijena je tužiteljeva žalba kao neutemeljena i potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1086/13 od 17. studenoga 2014. te je odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen. U toj presudi kao stranke u postupku, a prema stanju u spisu predmeta u trenutku odlučivanja, navedeni su tužitelj Croatiales d.o.o. Zagreb, Savska 58, OIB 49793632696, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu i tuženik Solus d.o.o. Split, Obala kneza Branimira broj 2, OIB 76735185138, kojeg zastupa punomoćnik Leopold Aljinović, odvjetnik u Splitu.

2.Dana 15. veljače 2018. kod prvostupanjskog suda zaprimljen je tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan pred drugostupanjskim sudom navedenom presudom i rješenjem broj Gž-2137/2015-2 od 15. studenoga 2017., u kojem prijedlogu se u bitnom navodi kako je tužitelj dana 22. siječnja 2017. Utvrdio, uvidom u sudski registar, kako je tvrtka Solus d.o.o brisana iz sudskog registra dana 23. rujna 2016. te je ta tvrtka, tuženik u postupku, prestala postojati pa i kako je odluka drugostupanjskog suda donijeta u odnosu na stranku koja je bila prestala postojati u trenutku odlučivanja i, slijedom toga, kako su ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanje tog postupka pred drugostupanjskim sudom iz članka 421. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP).

3.Dana 30. siječnja 2025. pred prvostupanjski sudom održano je ročište za raspravljanje o predmetnom prijedlogu za ponavljanje postupka, a temeljem članka 428. stavak 1. ZPP-a, na koje ročište nisu pristupile stranke koje su bile uredno pozvane.

4.Prijelog za ponavljanje postupka pred drugostupanjskim sudom je utemeljen. 5.Člankom 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je kako se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno.

6.Pregledom podataka (www.sudreg.pravosudje.hr) iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu utvrđeno je kako je Trgovački sud u Splitu brisao subjekt pod nazivom SOLUS, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, promet i usluge u stečaju, dana 23.09.2016., rješenjem Tt-16/7285-2., dok iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi kako je Trgovački sud u Zagrebu brisao subjekt pod nazivom CROATIALES društvo za unutarnju i vanjsku trgovinu d.o.o. u stečaju dana 30.07.2019 rješenjem Tt-19/22537-1.

7.Imajući u vidu navedena utvrđenja, nedvojbeno je prije svega kako je u trenutku donošenja predmetne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2137/2015-2 od 15. studenoga 2017. stranka SOLUS, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, promet i usluge bila prestala postojati. Stoga su i ostvareni zakonski razlozi za ponavljanje postupka iz citiranih odredaba članka 421. ZPP-a te je, postupajući temeljem članka 428. tog Zakona, jer je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i nije potrebno održati novu glavnu raspravu, valjalo ukinuti odluku, predmetnu drugostupanjsku presudu i rješenje i potom donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

8.Naposljetku, s obzirom kako je u tijelu postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka brisan i subjekt pod nazivom CROATIALES društvo za unutarnju i vanjsku trgovinu d.o.o. u stečaju dana 30.07.2019., tužitelj u postupku, to je u ovom stadiju postupka kao stranke u uvodu odluke valjalo pravilno označiti tužitelja Stečajnu masu CROATIALES društvo za unutarnju i vanjsku trgovinu d.o.o., OIB 49793632696, kojeg zastupa stečajni upravitelj Nikola Remanar te označiti tuženika Stečajnu masu SOLUS, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, promet i usluge OIB 76735185138, kojeg zastupa stečajni upravitelj Vencel Čuljak.

9.Glede odluke o glavnoj stvari:

10.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kako glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed slobodan od osoba i stvari poslovni prostor položen u prizemlju jugoistočnog, jugozapadnog i dijelom sjeverozapadnog dijela zgrade, objekt E-221, ukupne površine 710 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina], kao i da mu naknadi troškove ovog postupka, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

11.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere te je odlučeno slijedeće:

"I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojim tužitelj traži da se određuje privremena mjera zabranom tuženiku da na bilo koji način raspolaže i opterećuje poslovni prostor položen u prizemlju jugoistočnog, jugozapadnog i dijelom sjeverozapadnog dijela zgrade, objekt E-221, ukupne površine 710 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina], te oduzimanje predmetne nekretnine tuženiku i povjeravanje iste na čuvanje tužitelju ili trećoj osobi ovlaštenoj za zaštitu imovine. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti zbog kojih je određena promijene.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 79.875,00 kn, u roku od 15 dana."

12.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj, pobijajući odluku u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući pobijanu presudu i rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13.Na žalbu nije odgovoreno.

14.Žalba nije utemeljena.

15.Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

16.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed nekretnine, poslovnog prostora koji je položen u prizemlju jugoistočnog, jugozapadnog i dijelom sjeverozapadnog dijela zgrade, objekt E-221, ukupne površine 710 m2, u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina].

17.U pravilno provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina], [broj poduloška], proizlazi da je 11. siječnja 2007. u posjedovnom listu bila upisana nekretnina u Splitu, Ulica kneza Branimira broj 2-6, sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi poslovni prostor položen u prizemlju jugoistočnog, jugozapadnog i dijelom sjeverozapadnog dijela zgrade, objekt E-221, ukupne površine 710 m2, od koje površine je 320 m2 sagrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica], površine 156 m2 na čest. zgr. [katastarska čestica] i površine od 234 m2 na čest. zem. [katastarska čestica],

-kako je u vlasničkom listu za ove nekretnine 10. siječnja 2007., na temelju kupoprodajnog ugovora "U Splitu, 20. prosinca 1967.g.", Izjave Grada Splita, KL:943- 02/05-01/11 "Split, 11. siječnja 2006.g.", presude Općinskog suda u Zagrebu, od 29. svibnja 1997.g., broj XXIII P-3026/97, izvršen upis prava vlasništva poslovnog prostora opisanog u odjeljku AII, na ime: Croatiales d.o.o. Zagreb, Savska 58, za cijelo te da nije bilo upisanih tereta,

-kako iz spisa predmeta Općinskog suda u Zagrebu XXIII P-3026/97 proizlazi da je vođen postupak po tužbi tužitelja Croatiales d.o.o. Zagreb protiv tuženika Sloveniales d.d. Ljubljana radi utvrđenja prava vlasništva, između ostalog i predmetnog poslovnog prostora koji je naznačen kao poslovni prostor u Splitu, bivša obala JNA br. 2/6, sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica],

-kako je u navedenom spisu priložen kupoprodajni ugovor koji je sklopljen između tadašnjeg Poduzeća za izgradnju Split i Sloveniales d.d. Ljubljana kojim je kupac Sloveniales d.d. Ljubljana kupio predmetni poslovni prostor, kao i da je 29. svibnja 1997. donesena presuda na temelju priznanja kojom je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odnosu na predmetnu nekretninu,

-kako je iz Izvatka iz zemljišne knjige za ove nekretnine od 19. srpnja 2010. razvidno da je kao vlasnik predmetnoga poslovnog prostora upisano trgovačko društvo Kubus nekretnine d.o.o. Zagreb, dok iz podataka iz zemljišne knjige u elektronskom obliku proizlazi da je predmetni upis izvršen pod brojem ZS-1010/08 od 24. lipnja 2008. temeljem Ugovora o unosu stvari-prava vlasništva na nekretninama u društvo od 14. svibnja 2008. i Aneksa ugovora o unosu stvari-prava vlasništva na nekretninama u društvo od 6. lipnja 2008.,

-kako je u tijeku postupka, u zemljišnoj knjizi, brisano pravo vlasništva predmetne nekretnine s imena ranije upisanog vlasnika Croatiales d.o.o. Zagreb, Savska 58 nekretnine i upisano na ime sadašnjeg vlasnika Kubus nekretnine d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7,

-kako je zakonski zastupnik tuženika ČK u svom iskazu naveo da su svi radnici trgovačkog društva Sloveniales, Poslovne jedinice u Splitu "ušli u sastav" trgovačkog društva Solus d.o.o. Split i to po odobrenju Slovenialesa iz Ljubljane, da su morali prijeći u Intrade Centar Split i kasnije u Solus d.o.o. Split te da je u tom trenutku tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine, a po odobrenju tvrtke Sloveniales,

-kako iz spomenutog iskaza proizlazi i zaključak da je tuženik neometano koristio predmetni prostor do mjeseca svibnja 1995. kada je "gospodin Č" zapovjedio iseliti iz prostora jer da je on vlasnik prostora,

-kako iz tog iskaza proizlazi i da tuženik nije imao s bivšim vlasnikom zaključen bilo kakav ugovor temeljem kojeg bi bio u posjedu predmetnog prostora, da nema ključeve prostora od trenutka kada je donesena ranija presuda u ovom postupku i naloženo iseljenje iz prostora, kao i da danas drži u posjedu malu "kancelariju".

18.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku zaključenja rasprave, kako nije niti aktivno legitimiran u postupku, odnosno da ne može s uspjehom zahtijevati predaju u posjed ove nekretnine i zahtijevati donošenje privremene mjere. Također, sud je smatrao i kako tuženik nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u trenutku zaključenja glavne rasprave jer ga je predao u posjed tužitelju dana 3. prosinca 2010. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20.Člankom 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

21.Člankom 162. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati kako je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i kako se nalazi u tuženikovu posjedu. U smislu odredbe članka 163. stavak 1. istog Zakona, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

22.Dakle, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Pretpostavke za pružanje sudske zaštite u postupku pokrenutom pravom vlasničkom tužbom propisane su zakonom, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo kao i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo na posjed te stvari. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku zaključenja rasprave jer je ranije tu nekretninu otuđio kao i da tuženik nije nekretninu držao u posjedu jer ju je predao u posjed tužitelju u tijeku 2010. pa je pravilan i zaključak kako nisu ostvareni zakonski razlozi iz citiranih odredaba ZVDSP-a za zaštitu prava vlasništva jer tužitelj nije dokazao da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Sukladno članku 195. stavak 1. ZPP-a, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali prilikom odluke o tužbenom zahtjevu sud je dužan pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava.

23.Imajući u vidu sva navedena utvrđenja, i prema stajalištu ovog suda, tužitelju ne pripada pravo zahtijevati predaju u posjed predmetne nekretnine, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

24.Očitujući se u pogledu tužiteljevih žalbenih navoda treba ponoviti kako tužitelj neutemeljeno drži da bi mogao s uspjehom zahtijevati zaštitu prava vlasništva s obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe bio vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je u tijeku postupka bila donijeta pravomoćna presuda koja je kasnije ukinuta i temeljem koje presude mu je predmetni poslovni prostor tuženik predao u posjed, jer i prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud odlučuje imajući u vidu činjenično stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

25.Konačno, u navedenim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno odbio i prijedlog za donošenje privremene mjere jer tužitelj, očito, nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu članka 296. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 299/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05).

26.Dakle, iz svega navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu naprijed citiranih odredaba ZVDSP-a kada je tužbeni zahtjev odbio. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

27.Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22,, 126/22, 138/23), a trošak tuženiku je pravilno priznat za radnje koje su poduzete nakon podnošenja ranijega prijedloga za ponavljanje postupka.

28.Zbog navedenog je trebalo, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

29.Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neutemeljen pozivom na odredbu iz članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

30.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić