Poslovni broj: Usž-1739/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GG iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku Marku Babiću, Pula, Radićeva 47/I, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje društvenih znanosti – polje ekonomije, Zagreb, Donje Svetice 38/5, zastupan po službenoj osobi ZG, radi izbora u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1415/2022-13 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1415/2022-13 od 10. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje društvenih znanosti – polje ekonomije, klasa: UP/I-640-03/22-01/0620, urbroj: 355-06-04-22-0006 od 4. studenog 2022. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenom odlukom tuženika od 4. studenog 2022., tužiteljica, izvanredna profesorica Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. M. Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, nije izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje ekonomije te je njen zahtjev odbijen.

3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je osporenom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba članka 17. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine", 28/17., 72/19. i 21/21. – dalje: Pravilnik) koji u stavku 16. propisuje da se jedan znanstveni rad može priznati na temelju potvrde uredništva o prihvaćenosti za objavljivanje te odredba članak 2. stavak 3. navedenog Pravilnika koja propisuje da se u postupku utvrđivanja uvjeta za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika, znanstvenog savjetnika i znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju posebno ocjenjuju radovi koji su objavljeni ili prihvaćeni za objavljivanje nakon prethodnog izbora, ako odredbama ovog Pravilnika koje se odnose na određeno područje ili polje nije drukčije određeno. Tužiteljica smatra kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio navedene odredbe u pogledu spornog znanstvenog rada tužiteljice, već je pravilnom primjenom navedenih odredbi trebao zaključiti da je taj jedan znanstveni rad tužiteljice trebao biti priznat na temelju potvrde uredništva Hrvatskog društva menadžera kvalitete, dalje - HDMK o prihvaćenosti za objavljivanje. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u trenutku pokretanja postupka rad tužiteljice trebao biti objavljen, a ne tek prihvaćen za objavljivanje, kako to izričito dopuštaju navedene odredbe Pravilnika. Ističe kako su navedene odredbe Pravilnika specijalne u odnosu na jedan znanstveni rad koji može biti prihvaćen već na temelju potvrde uredništva o prihvaćenosti za objavljivanje pa se stoga na taj jedan znanstveni rad ne primjenjuju ostale odredbe Pravilnika koje se odnose na sve druge radove koji moraju biti objavljeni, dostupni u CROSBI bazi, dostupni na uvid javnosti itd., kako to između ostalog propisuju i odredbe članka 2. stavka 5. i članka 18. stavka 4. navedenog Pravilnika. Tužiteljica nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio opće odredbe Pravilnika zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje navodi kako prvostupanjski sud pogrešno smatra i da je predmetni znanstveni rad tužiteljice trebao biti posebno dostavljen tuženiku na vrednovanje. Navodi da je u postupku priložila sve propisane dokaze da zadovoljava sve potrebne uvjete za izbor te je predmetni rad recenziran i kategoriziran prema svim pravilima dvostruke recenzije "na slijepo" tako i od strane Stručnog povjerenstva u predmetnom postupku izbora. Ako je tuženik pored toga i pored svih drugih dostavljenih dokaza smatrao da treba izvršiti drukčije vrednovanje ili prekategorizaciju rada, mogao je u svakom trenutku zatražiti da mu se dostavi predmetni rad, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbe članka 35. stavka 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ 123/03., 198/03., 105/04., 184/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17. – dalje: ZZDVO). Navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio ni jedan od navedenih propisanih razloga zbog kojih bi tuženik bio ovlašten ne potvrditi mišljenje i prijedlog ovlaštene znanstvene organizacije. Nadalje ističe kako se iz obrazloženja presude može zaključiti i da prvostupanjski sud pogrešno smatra da predmetni znanstveni rad tužiteljice nije postojao u trenutku pokretanja postupka. Navodi da je nesporno da njen rad nije bio objavljen u trenutku pokretanja postupka (što nije ni morao biti) jer je dovoljno bilo da bude prihvaćen za objavu. Stoga je netočno da rad u tom trenutku nije postojao jer tada tužiteljica zasigurno ne bi ishodila potvrde HDMK da je njezin rad prihvaćen za objavljivanje dana 11. veljače 2022. Smatra da je potpuno nejasno iz kojih razloga prvostupanjski sud nije na temelju priloženih potvrda HDMK utvrdio da je rad tužiteljice prihvaćen za objavljivanje dana 11. veljače 2022., dakle, prije pokretanja postupka izbora u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Navodi da je pored dokaza da je njezin znanstveni rad "Tjelesna pismenost u funkciji poboljšanja kvalitete života" prihvaćen za objavljivanje dana 11. veljače 2022. na ročištu predložila i izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost spada li njen rad u znanstveno područje ekonomije. Time je, smatra tužiteljica priložila sve potrebne dokaze radi potpunog i pravilnog utvrđivanja svih spornih činjenica, no prvostupanjski sud neosnovano je odbio navedeni dokazni prijedlog tužiteljice čime je također pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu. Smatra da je osporena presuda suprotna odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te tužiteljica iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu i sam riješi stvar na način da donese presudu kojom se prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, poništava osporena odluka i nalaže tuženiku da joj nadoknadi troškove spora uvećane za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je stava kako je sud donio ispravan i zakonit zaključak, da rad koji je tek dva dana prije održavanja zaključnog sudskog ročišta dostavljen tuženiku i sudu nije bio dostupan tuženiku na uvid kako bi provjerio kategorizaciju rada čime je došlo do točne primjene materijalnog prava u osporenoj presudi u smislu članka 17. stavka 16. i članka 2. stavka 3. Pravilnika. Navodi kako ne vidi razloge zbog čega tužiteljica ističe da su navedene dvije odredbe Pravilnika specijalne u odnosu na sve ostale odredbe Pravilnika, odnosno odredbe Pravilnika koje govore o potrebnom minimalnom broju potrebnih znanstvenih radova za čiju provjeru doprinosa znanstvenom polju ekonomije i dodjeljivanju kategorizacije u konačnici je ovlašten jedino tuženik. Navodi da ostaje pri svom stavu da je prvostupanjski sud ispravno dao za pravo tuženiku da rad pod nazivom "Tjelesna pismenost u funkciji poboljšanja kvalitete života", a koji je trebao biti vrednovan i kategoriziran od strane tuženika temeljem njegovog sadržaja i objave u trenutku pokretanja nije postojao. Nadalje tuženik smatra kako sud nije bio u obvezi primijeniti članak 35. stavak 7. ZZDVO-a s obzirom da je sud ovlašten temeljem članka 35. stavka 12. istog Zakona samo ukinuti nezakonitu odluku i odrediti ponovno provođenje postupka, a ne utvrđivati ispunjava li tužiteljica uvjete ili ne. Dodaje da je odluku u konačnici donio nakon što je koristio pravo na traženje dvije dopune Izvješća od strane Stručnog povjerenstva prema kojima navedeno nije dokazano. Nadalje tuženik pozivom na odredbe članka 17. stavka 19. ZZDVO-a ističe kako je sud ispravno utvrdio da tuženik ima pravo različito kategorizirati rad od kategorizacije koja mu je dana u publikaciji u kojoj je objavljen. Nadalje navodi da je HDMK izdalo potvrde za činjenicu koja je vezana uz okolnost koja će tek možda nastati u budućnosti, ali isto tako predmetnim potvrdama navedeno društvo ne jamči da se radi o ekonomskom znanstvenom radu. Tuženik zaključno ističe da tužiteljica u trenutku pokretanja postupka kao ni u trenutku imenovanja Stručnog povjerenstva nije priložila dokaz o prihvaćanju spornog rada za objavu što je nesporno vidljivo iz kronologije priložene dokumentaciji spisa predmeta. Smatra da je osporena presuda donesena uz jasne i argumentirane razloge te iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužiteljica 14. ožujka 2022. podnijela zahtjev za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u području društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomije, koji zahtjev je od strane tuženika odbijen. Naime, tuženik je u okviru provjere i utvrđivanja uvjeta iz članka 18. stavka 4. Pravilnika prema kojem pristupnik mora imati najmanje po dva samostalna znanstvena rada objavljena nakon prethodnog izbora, utvrdio da tužiteljica ne udovoljava postavljenom uvjetu, budući da nije priložila dokaz da je u trenutku pokretanja postupka njen rad pod nazivom "Tjelesna pismenost u funkciji poboljšanja kvalitete života" postojao, niti je dokazala da je postojala vjerodostojna potvrda o prihvaćanju rada za objavu.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski je sud naveo kako je u konkretnom upravnom sporu, sporno, je li tužiteljica u trenutku pokretanja upravnog postupka imala minimalan broj znanstvenih radova propisanih člankom 18. Pravilnika, odnosno je li u trenutku podnošenja zahtjeva Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. M. Mirković" Sveučilišta J. Dobrile u Puli za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u području društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomije, ispunjavala uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u području društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomije.

9. Naime, odredbom članka 18. stavka 1. Pravilnika propisano je, da pri izboru u znanstveno zvanje u znanstvenom polju "ekonomija" pristupnik mora udovoljiti posebnim dodatnim uvjetima propisanim ovim člankom Pravilnika. Odredbom članka 18. stavka 4. navedenog Pravilnika propisano je, da u znanstvenom polju "ekonomija" za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika pristupnik mora imati najmanje jedan samostalan znanstveni rad, a za izbor u svako više zvanje pristupnik mora imati najmanje po dva samostalna znanstvena rada objavljena nakon prethodnog izbora.

10. Razmatrajući podatke spisa predmeta, prvostupanjski je sud prihvatio zaključak tuženika da tužiteljica ne ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u području društvenih znanosti, znanstvenom polju ekonomije, budući da je njezin znanstveni rad pod nazivom "Tjelesna pismenost u funkciji poboljšanja kvalitete života" izuzet iz vrednovanja jer je bio nedostupan na uvid tuženiku te nedostupan javnosti do trenutku donošenja osporene odluke pa i kasnije u tijeku upravnog spora, odnosno sve do podneska tužiteljice od 15. veljače 2023. u kojem je navela da dostavlja sporan znanstveni rad i poveznice na kojima se može pronaći navedeni rad.

11. U odnosu na navod žalbe kako je nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije na temelju priloženih potvrda HDMK utvrdio da je navedeni rad prihvaćen za objavu 11. veljače 2022., dakle, prije pokretanja postupka u izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, ističe se da je prvostupanjski sud uvidom u potvrdu od 6. travnja 2022. kao i dopunu potvrde od 11. veljače 2022. dostatno obrazložio da iz navedenih potvrda ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužiteljice.

12. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanima i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski je sud suprotno navodima tužitelja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te odgovorio na sve tužbene navode tužiteljice dajući razložne i argumentirane razloge za svoju odluku, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković