Poslovni broj: Usž-2784/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Agrohorvat d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, TSF, TS, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-842/2023-3 od 8. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-842/2023-3 od 8. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/20-01/73, urbroj: 513-04-22-2 od 23. lipnja 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 23. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/19-20/61, urbroj: 513-02-3005/49-19-2 od 4. prosinca 2019., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa na ime trošarine za plinsko ulje za pogon u iznosu od 57.744,61 kn i pripadajuće zatezne kamate u iznosu od 2.123,50 kn te mu je naloženo obračunati i uplatiti daljnju kamatu na iznos glavnice duga, za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana plaćanja, kao i da uplati iznos od 2.050,00 kn na ime troškova obavljene analize.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da nije imao saznanja da je njegov predmet koji je zaprimljen u Upravni sud u Zagrebu ustupljen na postupanje Upravnom sudu u Rijeci te o tome nikada nije primio obavijest Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pa smatra da je time počinjena bitna povreda postupka. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud, iako Zakon o upravnim sporovima predviđa tu mogućnost donio odluku bez održavanja rasprave, međutim, nije obrazložio zbog čega je postupio na taj način. Nadalje ističe da osporena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dok tužitelj smatra da se na njega ne može primijeniti obveza plaćanja trošarine na robu na koju je već trošarinu platio. Ističe da je protiv njega vođen i prekršajni postupak u kojem je priznao izvršenje prekršaja i izrečenu kaznu podmirio. Navodi kako je činjenica da je tijekom nadzora podmiren sav trošak koji je tužitelju stavljen na teret pa iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji tužbeni zahtjev i preinači osporenu presudu te tuženika obveže na naknadu troškova postupka.
4. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu kojim je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prije svega se ističe da spisu predmeta prileži obavijest Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 10 UsI-842/2023-2 kojom je sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23.) tužitelj obaviješten da je predmet koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu ustupljen Upravnom sudu u Rijeci, a upravo temeljem rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. slijedom kojeg se predmet nastavlja voditi kod Upravnog suda u Rijeci.
8. Nadalje se ističe da je Upravni sud u Rijeci predmetni upravni spor riješio bez održavanja rasprave temeljem odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, budući da odlučne činjenice za rješavanje ovoga spora nisu sporne te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave slijedom čega su ispunjeni uvjeti za rješavanje spora bez održavanja rasprave.
9. Prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da su ovlašteni carinski služenici Službe mobilne jedinice Zagreb 26. travnja 2019. obavili porezni nadzor kod tužitelja, trošarinskog obveznika, kojom prilikom je utvrđeno da se u dvorištu poslovnog prostora tužitelja nalazi agregat za istakanje goriva eurodizela ispod kojeg agregata se nalazio podzemni spremnik goriva zapremnine 10.000 litara u kojem se nalazila količina od 3.061,51 litara eurodizela. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj iz navedenog agregata obavljao djelatnost prodaje goriva kupcima na malo te koristio isto za potrebe vozila tvrtke. Tužitelj je registriran za trgovinu naftnih derivata, posjeduje rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima te za prodaju goriva izdaje račune iz fiksne blagajne, međutim, nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije ishodio posebno odobrenje za prodaju i isporuku energenata za pogon koje su puštene u potrošnju sukladno članku 114. Zakona o trošarinama, niti je podnio zahtjev nadležnom carinskom uredu sukladno članku 147. navedenog Zakona.
10. Prema odredbi članka 114. stavka 1. i 2. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18. – dalje: ZOT) svaka osoba koja prodaje, isporučuje, nabavlja radi daljnje prodaje ili u smislu članka 124. stavka 3. ovoga Zakona raspolaže predmetom oporezivanja trošarinom na energente za pogon koji su pušteni u potrošnju dužna je ishoditi posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda. Posebnim odobrenjem utvrđuje se svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje, a mogu se odrediti i dodatne mjere nadzora, uključujuću obvezu podnošenja instrumenata osiguranja plaćanja trošarine. Prema odredbi članka 124. ZOT-a zlouporabom prava u kretanju ili raspolaganju predmetom oporezivanja smatra se svako postupanje osoba koje su na bilo koji način izravno ili neizravno uključene u kretanje ili raspolaganje predmetima oporezivanja koje je usmjereno na: 1. prikrivanje stvarne namjere, cilja ili osnove kretanja ili raspolaganja predmetima oporezivanja i 2. izbjegavanje plaćanja trošarine ili drugih javnih davanja, uključujući i stvarenje uvjeta za izbjegavanje plaćanja trošarine ili drugih javnih davanja.
11. Sukladno odredbi članka 12. stavka 1. i 2. ZOT-a obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje.
12. Slijedom činjenica predmetnog upravnog postupka i mjerodavnih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud prihvatio je utvrđenja carinskih tijela da je tužitelj obavljao prodaju goriva kupcima te da prethodno nije ishodio odobrenje nadležnog carinskog ureda sukladno navedenim propisima te je za utvrđenu količinu nastao trošarinski dug budući da je tim količina tužitelj nezakonito raspolagao. Tužitelj se ne može s uspjehom tek u žalbi protiv prvostupanjske presude pozivati na prekršajni postupak vođen protiv njega, no, za istaknuti je da se radi o dva odvojena postupka te navedeni prekršajni postupak ne utječe na postupak utvrđivanja trošarine sukladno mjerodavnim odredbama ZOT-a.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja činjenično stanje pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo zbog čega je prvostupanjski sud osnovano postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, nalazeći da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
