Poslovni broj: Usž-3771/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica odvjetnica Mila Mikecin Mišetić, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Jagićeva 13, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-3128/2022-7 od 29. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-3128/2022-7 od 29. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/452, urbroj: 513-04-22-3 od 8. rujna 2022., te se točkom II. izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 8. rujna 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medveščak, klasa: UP/I-410-20/2015-001/11044, urbroj: 513-07-01- 05/2021-16 od 12. studenog 2021., kojim se točkom I. dopušta obnova postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina okončanog rješenjem Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-20/2015-01/11044, urbroj: 513-07-24-10-2016-05 od 26. listopada 2016., te se točkom II. zamjenjuje navedeno rješenje, dok se točkom III. tužiteljici, poreznoj obveznici utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.213.658,16 kn i na tu osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 60.682,90 kn.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu i u bitnome ističe da je odbijena s tužbenim zahtjevom, kojim je osporavala osnovu i visinu porezne obveze utvrđene nakon poništenja ranijeg akta u upravnom sporu. Navodi da je tijekom postupka isticala i prigovor zastare te je posebno istaknula kako tuženik kao drugostupanjsko tijelo nije odgovorilo na sve žalbene navode, zbog čega se obrazloženje rješenja čini nerazumljiv i arbitrarnim. Također ističe da je prvostupanjski sud donio presudu bez održavanja rasprave, čime je tužiteljicu onemogućio u raspravljanju pred sudom. Nadalje, prvostupanjski sud je primijenio poreznu stopu od 5% (nepovoljniju za tužiteljicu) sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju. Nadalje, navodi da tuženik ne tvrdi, niti dokazuje da je o procjeni obavijestio opunomoćenicu tužiteljice, iako je sukladno uputi suda bio dužan u ponovljenom postupku omogućiti tužiteljici sudjelovanje. Tužiteljica nadalje ističe razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud u pogledu zastare pogrešno primijenio odredbe članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. ("Narodne novine", 115/16., 106/18. – dalje: OPZ/16). Iz navoda tužbe proizlazi da predlaže poništenje prvostupanjske presude i troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu kojim je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prije svega se ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju imao osnove za rješavanje upravnog spora bez održavanja rasprave, budući da je među strankama sporna primjena prava, a tužiteljica nije zahtijevala održavanje rasprave.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4518/18 od 31. listopada 2019. usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, poništeno prvostupanjsko porezno rješenje od 22. studenog 2017., kao i rješenje tuženika od 14. studenog 2018., s obrazloženjem da je tužiteljica učinila vjerojatnim okolnosti na kojoj se prijedlog za obnovu temelji i da joj je bila uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina. Postupajući po uputi suda, prvostupanjsko porezno tijelo je izvršilo procjenu tržišne vrijednosti nekretnine na licu mjesta vještačenjem stručne osobe, koristeći tri usporedna podatka, a u prisutnosti oca tužiteljice, koji je potpisao Zapisnik bez primjedbi. Dakle, tužiteljici je porezna obveza utvrđena po provedenoj procjeni tržišne vrijednosti i to za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stan, ukupne površine 118,42 m[2] na adresi u [adresa].
9. Slijedom svega navedenog, osnovano prvostupanjski sud ističe da je tužiteljici bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, te nije bilo zapreke da procjeni prisustvuje i njezin otac, budući da je odredbom članka 36. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) propisano da stranku može zastupati svaka potpuno poslovno sposobna osoba. Slijedom toga, ocijenjen je neosnovanim i prigovor tužiteljice o nerealnoj procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, budući da je porezno tijelo postupalo sukladno odredbi članka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), dok tužiteljica svojim općenitim navodima nije dovela u pitanje utvrđenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine.
10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud tužiteljici obrazložio da je u konkretnom slučaju primijenjena porezna stopa od 5%, upravo sukladno odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina, koji je bio na snazi u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, tj. 23. veljače 2015.
11. Nastavno na navedeno, ističe se da je prvostupanjski sud dostatno odgovorio tužiteljici da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Naime, u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela je teći istekom 2015., odnosno 1. siječnja 2016., te u smislu odredbi članka 108. OPZ-a/16., a vezano za odredbu članka 197. stavka 2. tog Zakona, zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina nije nastupila, budući da je pred Upravnim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak okončan presudom, poslovni broj: UsI-4518/18 od 31. listopada 2019. za čijeg trajanja zastara nije tekla. Dakle, kako je nesporno da se u vezi predmetne porezne obveze vodio postupak pred upravnim sudom, te je uvidom u navedeni spis utvrđeno da je tužiteljica podnijela tužbu 21. prosinca 2018., a presuda postala pravomoćna 31. listopada 2019., to do donošenja osporenog rješenja nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.
12. Slijedom svega navedenog, proizlazi da se prigovori tužiteljice iznijeti u žalbi, a koji su istovjetni navodima tužbe i na koje je prvostupanjski sud detaljno odgovorio, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
