Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovi broj Gž-281/2025-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vinku Fabjanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dobrili Tenžeri Kerum, odvjetnici u Sinju, radi zabrane uznemiravanja i naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3435/2020-46 od 29. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3435/2020-46 od 29. studenoga 2024., kao i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu kojim je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 712,50 eur.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da iz kuće i septičke jame koje su izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], ispušta fekalije i otpadne vode na označenu nekretninu tužitelja.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja ove tužbe pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana od presuđenja (29. studenog 2024.) nadoknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 712,50 eura, dok je za više traženo zahtjev tužene odbijen kao neosnovan (toč.II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23, - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode tužitelja te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovan je prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. U postupku nisu počinjene niti ostale povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.st.2. ZPP-a.

6. Tužitelj je podnio tužbu radi zabrane uznemiravanja, odnosno zabrane prekomjernih imisija izlijevanjem fekalija i otpadnih voda iz kuće i septičke jame tužene na nekretninu- vrt tužitelja, te naknade štete i to temeljem odredbe članka 110 st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

6.1. Tužitelj je tužbu utemeljio na činjeničnim tvrdnjama da iz septičke jame tužene koja je sjeveroistočno i povišeno u odnosu na vrt tužitelja svakodnevno dolazi do curenja fekalija i otpadnih voda koje se potom izlijevaju u vrt tužitelja, da se stvara neugodan miris, te da su uništene sve povrtne kulture koje je tužitelj u vrtu sadio. Tužitelj također tvrdi da je iz navedene septičke jame izveden otvor iz kojeg je položena i ukopana cijev dužine oko pet metara iz koje neprekidno cure fekalije i otpadne vode u njegov vrt.

7. U postupku nije bilo prijeporno da je tužitelj vlasnik predmetnog vrta, kao i da je tužena vlasnica sporne septičke jame i kuće koja koristi tu jamu. Nije sporno ni to da se između predmetnih nekretnina nalazi vrt u vlasništvu PF.

7.1. Prijeporno je među strankama je li iz kuće tužene ili iz septičke jame koja služi toj kući propuštanjem ili kroz ukopanu cijev protječu otpadne vode i fekalije na vrt PF koji se nalazi između nekretnina parničnih stanaka, pa potom u vrt tužitelja, te je li zbog tog propuštanja osim neugodnih mirisa došlo do propadanja povrtnih kultura zasađenih u vrtu tužitelja.

8. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku pozivom na odredbu članka 219.st.1. ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio:

- da je tvrtka Anafora d.o.o., Split dana 26. kolovoza 2016. sačinila Izvještaj o ispitivanju vodonepropusnosti spremnika vode sabirne jame fekalne odvodnje obiteljske kuće na adresi tužene u [adresa], kojim je utvrđeno da sabirna jama zadovoljava kriterij ispitivanja prema HRN EN 1508:2007, odnosno da je vodonepropusna,

- da iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu, koji je dana 22. prosinca 2015. izdala Služba županijske sanitarne inspekcije – Odjel za južnu Dalmaciju – Ispostava Sinj proizlazi da je sanitarna inspekcija dva puta vršila nadzor (1. listopada 2015. i 22. prosinca 2015.) te utvrdila da nema direktnog preljeva sadržaja sabirne jame preko poklopca ili namjerno ostavljenog otvora, te da nije ugrožen javno zdravstveni interes, pa time da nema osnova za donošenje upravnih mjera,

- da iz sadržaja Zapisnika Komunalne inspekcije Grada Trilja od 25. veljače 2016. proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da predmetna septička jama ne propušta,

- da iz iskaza svjedokinja MF i JF, koje žive u [adresa] proizlazi kako se nikada nisu osjetili neugodni mirisi (smrad fekalija) kraj vrta tužitelja, niti su se vidjele fekalije,

- da je u svom nalazu i mišljenju iz prosinca 2019. sudski vještak za graditeljstvo Josip Šitum, dipl. ing. građ. utvrdio kako je septička jama tužene izvedena po pravilima struke, te da nije utvrđeno postojanje cijevi koja bi služila kao odvod fekalija i otpadnih voda iz septičke jame na nekretninu tužitelja,

- da je sudska vještakinja za poljoprivredu Dražana Grga u svom nalazu i mišljenju nakon očevida 13. siječnja 2024. utvrdila da se u vrtu tužitelja nalazi prirodna nepokošena trava bez ikakvih poljoprivrednih kultura, da na nekretnini ne postoje vidljivi znakovi fekalija niti otpadnih voda, da je kameni zid suh i nisu uočeni neugodni mirisi, te da prema zatečenom stanju nema ograničenja za sadnju voćarskih ni povrtnih kultura,

- da iz iskaza svjedoka SF, BF i CF koji su tijekom 2022. izvodili radove na kanalizacionom sustavu u [adresa] proizlazi da su azbestne cijevi koje je tužitelj pokazao na očevidu, pri izvođenju tih radova izvađene iz konobe tužene, te da se radilo o cijevima koje su iz kuće tužene išle u septičku jamu, a ne iz te jame na nekretninu PF,

9. Odredbom članka 110 st. 1. i 2. ZV-a propisano je: 1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). (2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

10. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku i valjanoj ocijeni provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje, te pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pa tužitelj u žalbi neutemeljeno ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

11. Naime, prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

12. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze, a posebno pisane isprave priložene spisu, nalaze sudskih vještaka, kao i iskaze svjedoka MF, JF, SF, BF i CF, cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa tužitelj neosnovano osporava ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud.

13. Tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud kod ocijene dokaza nije cijenio i uvažio sadržaj iskaza svjedoka PF, međutim prvostupanjski je sud dao jasne, uvjerljive i prihvatljive razloge zbog kojih iskaz ovoga svjedoka nije smatrao vjerodostojnim.

14. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje uznemiravanja radi prekomjernih imisija, niti pak štetu koju bi uslijed toga trpio, sve u smislu naprijed citiranih odredbi članka 110.st.1.i 2. ZV-a, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

16. Slijedom naprijed iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 368.st.1.ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka u pobijanom, dosuđujućem dijelu.

U Splitu 13. veljače  2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić