REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-730/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Ivana [adresa], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica iz Zagreba, protiv I-tuženika ŠV, [adresa], sada nepoznatog boravišta i II-tuženika UV, [adresa], Dr. [adresa]. 65, [adresa], SAD, sada nepoznatog boravišta, oba zastupana po privremenom zastupniku TV odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženih protiv stavka I. izreke presude i žalbu privremenog zastupnika tuženih protiv rješenja o naknadi troškova sadržanog u stavcima II. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-227/2018-29 od 7. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-227/2018-29 od 7. lipnja 2023. u pobijanom stavku I. izreke.
r i j e š i o j e
II. Žalba privremenog zastupnika se uvažava te se preinačava odluka o naknadi parničnih troškova iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 227/2018-29 od 7. lipnja 2023. u pobijanim stavcima II. i III. izreke, i sudi: "Nalaže se tužiteljici VV da naknadi privremenom zastupniku tuženih TV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetniku iz Zagreba, Biskupa Galjufa 7A, parnični trošak u iznosu od 547,47 eura, u roku 15 dana."
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Utvrđuje se da je tužiteljica VV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], dosjelošću stekla pravo vlasništva na 120/3200 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada pop. br. 9339 u Filipovićevoj ul. br. 35 i dvorište ukupne površine 85,6 čhv ili 308 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od toga na 60/3200 dijela LV i 60/3200 dijela AV, te na 120/3200 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] oranica u Klanjčecu površine 30,3 čhv ili 109 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od toga na 60/3200 dijela LV i 60/3200 dijela AV, a što su oni dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za korist tužiteljice i to LV na 60/3200 dijela, a AV na 60/3200 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te LV na 60/3200 dijela i AV na 60/3200 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku 15 dana.
II. Odbija se zahtjev privremenog zastupnika tuženika Hrvoja Vukadina, odvjetnika u Zagrebu, da mu tužiteljica naknadi parnični trošak zastupanja tuženika.
III. Nalaže se tuženicima ŠV, [adresa], sada nepoznatog boravišta i ZV, [adresa], Dr. [adresa]. 65, [adresa], SAD, sada nepoznatog boravišta, naknaditi privremenom zastupniku TV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetniku u Zagrebu, Biskupa Galjufa 7A, parnični trošak u iznosu od 1.094,94 eur/8.249,83 kn, u roku 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici po privremenom zastupniku, koji im je postavljen u ovom postupku jer su nepoznatog boravišta, odnosno dostava sudskih pismena im je nemoguća, zbog, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kao postavljeni privremeni zastupnik tuženih, žalbu isti podnosi i protiv odluke o naknadi troškova privremenog zastupnika, sa prijedlogom da se ta odluka preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana u dijelu kojom se pobija odluka o glavnoj stvari (stavak I. izreke), dok je osnovana u pogledu dijela presude kojom je odlučeno o troškovima postupka (stavak II. i III. izreke).
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina stečenog na temelju dosjelosti. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza tužiteljice i svjedoka FV da je tužiteljica zaključila kupoprodajni ugovor sa tuženicima, putem posrednika ČV, koji je bio jedan od suvlasnika predmetne nekretnine i koji je svoj suvlasnički dio također prodao tužiteljici, te u pismeno sastavljenom predugovoru od 9. prosinca 2002. potvrdio da je od strane tužiteljice isplaćen, pri čemu je sa tuženicima koji su živjeli u [adresa] kontaktirao telefonom, kao i osobno tužiteljica kod pregovaranja o kupoprodajnoj cijeni. Tuženici su ovlastili navedenog ČV za zaključenje ugovora sa tužiteljicom i za primitak kupoprodajne cijene, uz dogovor da će naknadno poslati specijalnu punomoć kojom bi ovlastili ČV za obavljanje tih pravnih poslova u njihovo ime, koju punomoć oni nisu nikada dostavili, a i ČV je u međuvremenu umro, tako da ni s njim osim zaključenog predugovora, nije zaključen valjani kupoprodajni ugovor koji bi bio pravni naslov za prijenos prava vlasništva nekretnine na tužiteljicu. Tužiteljica je sa svojom obitelji u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od useljenja u istu 1993. godine, a u međuvremenu je na temelju presuda donesenim u drugim parničnim postupcima kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ( P-6/2023, P-9916/2019, P-72/2018, P-73/2018 u kojima je donesena presuda na temelju priznanja i P-6798/2017 u kojem je donesena presuda zbog ogluhe) upisana kao vlasnica na svim ostalim suvlasničkim dijelovima iste nekretnine, osim na suvlasničkim dijelovima tuženika u ovom parničnom postupku. Iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka PV, MV i RV koji su susjedi tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica sa svojom obitelji u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od useljenja u istu. Na osnovu naprijed navedenog proizlazi da su neosnovani žalbeni navodi tuženih da ugovor s njima nije zaključen i da time za stjecanje vlasništva dosjelosti nedostaje uvjet poštenosti kao kvalitete posjeda.
7. Sud drugog stupnja stoga zaključuje da je na temelju naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u obrazloženju svoje presude i utvrdio tužiteljicu vlasnicom na suvlasničkim dijelovima tuženih temeljem instituta dosjelosti. S obzirom da je tužiteljica zaključila kupoprodajni ugovor sa tuženima i isplatila ugovorenu cijenu, ona je u poštenom posjedu predmetne nekretnine pri čemu je taj posjed i zakonit jer se temelji na valjanoj pravnoj osnovi, a i istinit jer posjed od tuženih, koji nisu nikada ni bili u posjedu iste, jer su vlasništvo stekli nasljeđivanjem, nije stečen na nedopušten ili prijevaran način, zbog čega je kod usvajanja tužbenog zahtjeva tužiteljice osnovano primijenjena odredba članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV) koja za stjecanje vlasništva nekretnine na osnovu posjeda koji je zakonit istinit i pošten propisuje rok od deset godina. Budući je rok za tužiteljicu počeo teći 2002. godine kada je usmeni ugovor o prodaji nekretnina sa tuženicima zaključen, a koji rok je istekao 2012. godine, kada se smatra da je istekom roka dosjelosti tužiteljica kao posjednik postala vlasnica cijele nekretnine, pa i suvlasničkih dijelova tuženih. Zbog naprijed navedenog je drugostupanjski sud utvrdivši žalbu tuženih neosnovanom u cijelosti, odlučio istu odbiti i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda o glavnoj stvari iz stavka I. izreke iste.
8. Žalbu privremenog zastupnika podnesenu protiv stavaka II. i III. izreke pobijane presude, kojima je odbijen njegov zahtjev da mu troškove zastupanja tuženih, kao osoba nepoznatog boravišta, odnosno osoba s boravištem u inozemstvu koje nemaju punomoćnika u RH, a dostava sudskih pismena im se nije mogla obaviti, nadoknadi tužiteljica, odnosno da su iste troškove dužni privremenom zastupniku platiti tuženi, sud drugog stupnja nalazi osnovanom, zbog čega je taj pobijani dio prvostupanjske odluke preinačen. U postupku je s obzirom da su tuženi nepoznatog boravišta, a na adrese u inozemstvu im se nije mogla obaviti dostava, niti isti imaju punomoćnika u RH, došlo do toga da je sud na prijedlog tužiteljice postavio tuženima rješenjem na temelju odredbe članka 84. stavak 2. točka 4. ZPP-a, privremenog zastupnika u osobi odvjetnika Hrvoja Vukadina iz Zagreba. Isti privremeni zastupnik je zatražio da sud naloži tužiteljici uplatu predujma za predvidive troškove zastupanja tuženih, koji zahtjev je sud odbio rješenjem od 22. rujna 2021. uz obrazloženje da se uplata predujma za troškove privremenog zastupnika koji je postavljen tuženiku iz razloga predviđenog u članka 84. stavak 2. točke 4. i 5. ZPP-a, ne može naložiti tužitelju, a to temeljem odredbe članka 85. stavak 3. ZPP-a, koji uplatu predujma u tom slučaju isključuje. Svoju odluku da su tuženi dužni nadoknadi troškove postavljenog privremenog zastupnika, a ne tužiteljica, prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 84. stavak 1. ZPP-a, koja to propisuje , ali budući je sudska praksa o tom pitanju različita, ovaj drugostupanjski sud je zaključio da se primjenom pravnog shvaćanja sa sastanka građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH od 21. studenog 2018. , koje glasi da je troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a ti troškovi ulaze u parnični trošak i iste je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik, može obvezati u konkretnom slučaju tužiteljicu na plaćanje troškova privremenog zastupnika, bez obzira što ona iste troškove nije ranije u postupku predujmila, a to stoga jer je do postavljanja privremenog zastupnika i došlo na njen prijedlog i u njenom interesu, jer u suprotnom bi zbog dugotrajnosti postupka postavljanja privremenog skrbnika kod nadležnog Centra za socijalnu skrb, koji do okončanja ove parnice niti nije postavio tuženima skrbnika za poseban slučaj, bilo znatno otežano ostvarenje njenih prava koje ona ostvaruje u ovoj parnici. Niti u zaključku sa sastanka Građanskih odjela županijskih sudova i VS RH od 11. ožujka 2022. u kojem je navedeno da privremeni zastupnik ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 od 19. prosinca 2012. godine, dalje:Tarifa) , ne pravi se razlika za privremenog zastupnika postavljenog iz razloga predviđenog člankom 84. stavak 2. točka 4. ili 5. ZPP-a, već bi se iz dikcije zaključka u kojem se govori o privremenom zastupniku postavljenom sukladno odredbi članka 84. ZPP-a, moglo smatrati da se predujmljivanje odnosno snošenje troškova privremenog zastupnika od strane tužitelja odnosi i na privremenog zastupnika postavljenog tuženima temeljem odredbe članka 84. stavak 2. točke 4. i 5. ZPP-a.
9. Zbog naprijed iznesenog drugostupanjski sud je odlučio preinačiti pobijanu odluku o naknadi troškova privremenog zastupnika i obvezati na plaćanje istih troškova tužiteljicu. Istoj se taj trošak nije mogao uračunati u ukupne parnične troškove i obvezati tuženika da joj iste nadoknade, na što bi ona imala pravo, jer tužiteljica nije ni postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova, što je međutim njena dispozicija kao stranke u postupku. Tužiteljici je naložena isplata 50% utvrđenih troškova privremenog zastupnika kao odvjetnika, koje troškove je pravilno u smislu odredbe članka 155. ZPP-a i odnosnih odredbi odvjetničke tarife, utvrdio prvostupanjski sud uz razloge navedene u točki 35. obrazloženja presude, a koliki iznos je žalbom i zahtijevao privremeni zastupnik.
10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženih, odnosno privremenog zastupnika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana, odnosno tuženi sa žalbom u postupku nisu uspjeli.
11. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a kod odlučivanja o rješenju o troškovima sadržanom u pobijanoj presudi, drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.
U Požegi, 13. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
