Poslovni broj: Usž-3126/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ploče, Trg kralja Tomislava 14, Ploče, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1453/2023-11 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1453/2023-11 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ploče, klasa: UP/I-211-03/23-04/509, urbroj: 511-03-13-23-2 od 4. svibnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužitelja, te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Službi upravnih poslova, Referadi vozačkih dozvola, Policijske postaje Ploče u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Ponavlja navode tužbe da presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-1192/2022 od 14. listopada 2022., na koju se tuženik referira u obrazloženju osporenog rješenja, nije pravomoćna i da je evidentiranje prekršajnih bodova stoga provedeno protivno prekršajnim odlukama i mjerodavnim zakonskim odredbama, jer o njegovoj žalbi podnesenoj protiv te presude još uvijek nije odlučeno. Navodi nadalje da je u podnesku od 18. travnja 2024. istaknuo da tuženik uz svoj odgovor na tužbu nije dostavio navedenu presudu Općinskog suda u Metkoviću niti potvrdu o pravomoćnosti iste, iako je teret dokaza na tuženiku da dokaže postojanje i pravomoćnost odluka na koje se poziva. Navodi također da presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Ppž-9564/2022 od 22. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-1192/2022 od 14. listopada 2022., za koje tuženik navodi da je po pozivu suda dostavio u spis, nisu zavedene u e-spisu te mu nisu predočene na uvid kako bi se o njima mogao očitovati. Smatra stoga da je presuda nezakonita jer se sukladno načelu kontradiktornosti svakoj stranci mora omogućiti izjašnjavanje o dokazima i podnescima druge stranke. Navodi i da načelo jednakosti oružja, u smislu pravične ravnoteže među strankama čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje, koje načelo nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj. Vezano uz pravo na pravično suđenje poziva se na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je u svojoj praksi prihvatio stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u više predmeta. Navodi da je Ustavni sud u odluci broj: U-III- 265/2015 od 9. svibnja 2019. iznio načelno stajalište prema kojemu je načelo jednakosti stranaka u postupku dio šireg pojma poštenog suđenja, koje obuhvaća i pravo na kontradiktornost sudskog postupka, a koje pravo znači da stranke moraju u načelu imati mogućnost izvoditi dokaze kojima potkrepljuju svoje zahtjeve, ali i priliku da saznaju za sve dokaze predočene od nekog drugog sudionika u postupku koji bi mogli utjecati na odluku suda, te priliku da daju primjedbe na njih. Ističe da se to stajalište ne mijenja niti kada ta očitovanja nemaju utjecaja na pitanja o kojima treba odlučiti sud ili, po mišljenju suda, ne iznose nikakvu novu činjenicu ili tvrdnju koja se već nije pojavila u pobijanoj odluci (primjerice presuda ESLJP-a u predmetu Kukkonen protiv Finske, Sharomov protiv Rusije i Juričić protiv Hrvatske). Predlaže stoga da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i sam riješi stvar te predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 622,13 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje pri osporenom rješenju i svim činjenicama iz tog rješenja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. ZUS-a.

7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu, razmotrio pravna i činjenična pitanja relevantna za rješavanje o predmetnoj upravnoj stvari sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 144/22. – dalje: ZoSPC), te je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke. U obrazloženju presude sud je iznio bitne činjenice, te je citirajući mjerodavne odredbe ZoSPC-a, dao valjane i dostatne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Pri tome je sud odgovorio i na navode tužbe koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a koje tužitelj ponavlja i u ovoj žalbi.

8. Iz spisu priloženih podataka razvidno je da je tužitelju u službene evidencije upisano 12 negativnih prekršajnih bodova, kao pravna posljedica pravomoćnih osuda za počinjene prekršaje iz navedenog Zakona i to na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-1192/2022 od 14. listopada 2022. i presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Ppž-9564/2022 od 22. rujna 2022., kojom je odbijena njegova žalba podnesena protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-1022/2022 od 17. kolovoza 2022. Navedenim pravomoćnim odlukama tužitelj je proglašen krivim, između ostalog, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. u vezi stavka 2. ZoSPC-a (zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola – utvrđena koncentracija od 3,39 g/kg i koncentracija od 2,18 g/kg alkohola u organizmu), a koji prekršaji su počinjeni 20. kolovoza 2022. i 13. srpnja 2022.

9. Nadalje, nije sporno da je na temelju citiranih presuda tužitelju u evidenciju za svaki od tih prekršaja upisano 6 negativnih prekršajnih bodova sukladno članku 199. stavku 16. ZoSPC-a. Navedenom odredbom Zakona propisano je da se vozaču motornog vozila u evidenciju upisuje 6 negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 8. i 9. ovoga članka.

10. Prema ocjeni ovoga Suda relevantno činjenično stanje pravilno je utvrđeno na temelju službenih podataka nadležnih tijela, odnosno naprijed citiranih presuda Visokog prekršajnog suda i presuda Općinskog suda u Metkoviću, koje su priložene spisu tuženika, a koji je prvostupanjskom sudu dostavljen u tijeku spora uz podnesak zaprimljen 7. veljače 2024. S obzirom da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 22. rujna 2022. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja podnesena protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 17. kolovoza 2022., broj:

Pp-1022/2022, nije sporno da je ta presuda kojom je tužitelj proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZoSPC-a postala pravomoćna, dok presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-1192/2022 od 14. listopada 2022. sadrži klauzulu pravomoćnosti u kojoj je kao dan pravomoćnosti upisan 31. listopad 2022.

11. Tužitelj je imao saznanja o vođenju i okončanju naprijed navedenih prekršajnih postupaka, odnosno naprijed navedenim presudama, te s obzirom da se radi o istim dokazima na kojima je utemeljeno osporeno rješenje, a koji su jasno naznačeni u obrazloženju tog rješenja (sa oznakom poslovnog broja i datuma donesenih presuda) navodi žalbe glede povrede načela kontradiktornosti, odnosno nemogućnosti izjašnjavanja o tim dokazima nisu osnovani. Tužitelj u tužbi nije osporavao utvrđenje počinjenog prekršaja prema presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a izjasnio se o presudi Općinskog suda u Metkoviću od 14. listopada 2022., kao i na raspravi održanoj 19. travnja 2024., osporavajući navod tuženika da se radi o pravomoćnoj presudi. Međutim, u tužbi niti u tijeku spora nije priložio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da je protiv te presude uložio žalbu o kojoj nije odlučeno niti da je eventualno pokrenuo postupak ukidanja predmetne klauzule pravomoćnosti. Stoga navodima žalbe nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice utvrđene na temelju spisu priloženih javnih isprava o kojima je tužitelj imao saznanje, te u konkretnom slučaju u predmetnom upravnom postupku vođenom po službenoj dužnosti kao i u upravnom sporu nisu povrijeđena načela na koja se tužitelj u žalbi poziva, odnosno sud nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka koja bi utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.

12. Kako je prema odredbi članka 286. stavka 1. ZoSPC-a pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz tog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, te kako je odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, i prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon, jer je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

13. S obzirom na navedeno, imajući u vidu da tužitelj navodima u žalbi nije doveo u sumnju vjerodostojnost javnih isprava na temelju kojih je izvršen upis negativnih prekršajnih bodova, sukladno kojima je u upravnom postupku i sporu utvrđeno činjenično stanje, a koje je u smislu odredaba ZoSPC-a odlučno za rješavanje predmetne upravne stvari, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Budući da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe valjalo je odbiti sukladno članku 79. stavku 4. ZUS- a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska