Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-517/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61 zastupanog po punomoćnici Merimi Ibrahimović, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, protiv ovršenika JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama Leani Modrušan i Dorotei Diminić, odvjetnicama iz Pule, radi naplate novčane tražbine, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj Ovr-320/2024-4 od 5. studenoga 2024., dana 13. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj Ovr-320/2024-4 od 5. studenoga 2024. tako da se rješava:

Odgađa se izvansudska ovrha pokrenuta na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Rite Udovičić broj OV-8442/06 od 2. prosinca 2006. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnom službom u Labinu poslovni broj P-43/2020.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 977,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za davanje primjerene jamčevine kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan. 2. Pravodobnom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik ne navodeći zakonske žalbene razloge uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu u cijelosti i preinači pobijanu odluku na način da odgodi provedbu izvansudske ovrhe pokrenute na temelju zadužnice do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj P-43/2020, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi navodima žalbe uz prijedlog drugostupanjskom sudu da odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje, a u slučaju da isti usvoji prijedlog za ovrhu predlaže da se ista uvjetuje davanjem primjerene jamčevine sukladno čl. 81. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) u visini predmetne novčane tražbine.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj 12. travnja 2024. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice OV-8442/06 od 2. prosinca 2006., a ovršenik je podnio prijedlog za odgodu navodeći da je predmetna zadužnica vezana za ugovor o kreditu broj 061130029589/SF, radi kojeg kredita se između istih stranaka vodi parnični postupak broj P-43/2020 radi utvrđenja ništetnim cijelog Ugovora o kreditu, a podredno ništetnim odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF te radi isplate preplaćenog iznosa. Pozivajući se na čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) kojim je propisano da će se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava primjenjivati odredbe o odgodi ovrhe te čl. 65. OZ-a kojim su propisani uvjeti za određivanje ovrhe, prvostupanjski sud utvrđuje da je ispunjen samo poseban uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ-a jer je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom te se može smatrati da je podnesena žalba odnosno da je protiv odluke podnesen pravni lijek, međutim nije ostvaren opći uvjet da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu i teško nadoknadivu štetu, a koji uvjet mora biti kumulativno ispunjen za određivanje odgode ovrhe.

6. U žalbi ovršenik u bitnome ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da ovršeniku ne može nastati nikakva nenadoknadiva i teško nadoknadiva šteta suprotan sa zauzetim stajalištem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske te odlukama Suda Europske unije. Navodi da se pred istim sudom vodi parnični postupak broj P-43/2020 koji je pokrenut radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu, a predmetna zadužnica dana je upravo kao sredstvo osiguranja plaćanja tog kredita, time da je u odnosu na isti ugovor o kreditu pravomoćnom presudom broj P-557/2023 od 25. svibnja 2023. ništetnom utvrđena odredba o jednostranoj kamatnoj stopi, dok je nepravomoćnom presudom P-43/2020 od 8. rujna 2022. (prema podacima E-spisa predmet se od 20. siječnja 2023. po žalbama obje stranke nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Zagrebu – napomena ovog suda) utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Smatra da je upitno postojanje tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku, te naglašava da se vodi i parnični postupak Pu P-1154/2019 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojem će se utvrditi stvarno stanje odnosno da ovrhovoditelj nema tražbinu prema ovršeniku već suprotno postoji tražbina ovršenika prema ovrhovoditelju. Ovršenik se poziva na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je sud dužan po službenoj dužnosti voditi računa o nepoštenosti/ništetnosti ugovora na temelju kojeg se vodi ovršni postupak, kao i praksu Suda europske unije izraženu u odluci C-407/18 iz koje su proizašle i odluke Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr-309/2021 i Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-285/2020. Konačno, poziva se na zaključak sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova od 11. ožujka 2022. prema kojem je u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

7. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a povodom zatražene izravne naplate putem Financijske agencije (dalje: FINA) koju je ovrhovoditelj zatražio na temelju ovršne isprave - zadužnice ovjerene od javne bilježnice Rite Udovičić broj Ov-844/06 od 2. prosinca 2006. radi naplate dugovanja u iznosu od 103.661,81 EUR.

7.1. Ujedno je ovršenik predložio da ga se uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je predmetna zadužnica ugovorena kao sredstvo osiguranja plaćanja po Ugovoru o kreditu broj 061130029589/SF, a u odnosu na koji ugovor je ovršenik već podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti u cijelosti, a podredno ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF te se vodi parnični postupak broj P- 43/2020. Ovršenik svoje stajalište o ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu temelji na već donesenim odlukama povodom kolektivne tužbe radi utvrđenja ništetnosti odredbi potrošačkih ugovora o kreditu. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je kao potrošački ugovor stambene namjene u iznosu od 159.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a banka je novčanu tražbinu osigurala sredstvima osiguranja plaćanja upisom hipoteke na nekretnini, sudužnikom i 2 jamca te zadužnicama izdanim od korisnika kredita, sudužnika i jamaca, kao i izjavama o suglasnosti za zapljenu plaće korisnika kredita, sudužnika i jamaca te je isti ugovor o kreditu raskinula 26. rujna 2014. i pozvala ovršenika na plaćanje duga u cijelosti u ukupnom iznosu od 901.621,59 kn (142.852,71 CHF).

7.2. Uz prijedlog za odgodu ovršenik je dostavio i obračun plaće iz kojeg proizlazi da se ovršeniku usteže plaća u korist ovrhovoditelja za tražbinu iz spornog ugovora o kreditu i da od prihoda koje ostvari od svog rada ne može omogućiti svojoj obitelji dostojan život.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno primjenjuje čl. 210. OZ prema kojem ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, između ostalog i na temelju zadužnice, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je st. 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o odgodi ovrhe.

8.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnog uvjeta navedenog u toč. 1. - 11. iste odredbe, a konkretno toč. 4. određuje uvjet da je ovršenik podnio tužbu za stavljanje izvan snage javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba radi utvrđenja njezine ništetnosti.

9. U konkretnom slučaju, ispunjena je posebna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ- a jer je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi i za čiju tražbinu je kao sredstvo osiguranja plaćanja izdana i predmetna ovršna isprava – zadužnica, a koji predmet se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnom službom u Labinu poslovni broj P-43/2020.

10. U odnosu na ispunjenje općeg uvjeta za odgodu ovrhe treba naglasiti da, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, kao i izjašnjavanju ovrhovoditelja tijekom postupka, ovršenik nije bio dužan u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To stoga što je nacionalni propis potrebno tumačiti u duhu prava Europske unije i obvezne primjene presude Suda Europske unije, između ostalih i presude broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. u kojoj je izraženo stajalište da u ovakvim ovršnim postupcima zatraženu odgodu treba odgoditi pri čemu ovršenik nije dužan dokazivati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

10.1. Naime, obzirom na utvrđeno nepošteno postupanje banaka, između ostalih i ovrhovoditelja, u ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u CHF u vezi čega je u postupku kolektivne zaštite pružena pravna zaštita koja se reflektira na potrošače u individualnim postupcima, te da ovršenik u parničnom postupku ostvaruje individualnu pravnu zaštitu utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu za koji je vezana predmetna zadužnica temeljem koje se vodi postupak izravne naplate, uvažavajući obvezujuću praksu Suda Europske unije iz postupka donošenja prethodne odluke broj C-407/18, koja je činjenično podudarna predmetnoj situaciji, to bi se primjena čl. 65. OZ-a, na način kako to tumači prvostupanjski sud i ovrhovoditelj tijekom postupka, protivila Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima s gledišta načela djelotvornosti, kada bi se u ovom slučaju ispitivale prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatne pretpostavke za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), pri čemu Sud Europske unije jasno navodi da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario naknadno bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

11. Ispitujući pobijano rješenje iz razloga čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje razloge ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, isti ocjenjuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

12. Obzirom da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odgoditi ovrhu i to sukladno čl. 70. st. 2. OZ-a do završetka parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnom službom u Labinu poslovni broj P-43/2020, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatiti žalbu ovršenika i preinačiti prvostupanjsko rješenje.

13. Budući da je ovršenik uspio sa žalbom valjalo mu je priznati troškove sastava žalbe pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora žalbe 103.661,81 EUR. Sukladno Tbr. 13. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) odvjetniku za sastavljanje pravnih lijekova u ovršnim postupcima pripada nagrada propisana Tbr. 7. toč. 1. Tarife pa bi ovršenik za sastavljanje žalbe imao pravo na naknadu za 781 bod. Međutim, obzirom da je ovršenik zatražio naknadu u iznosu odgovarajućem za 391 bod čija vrijednost prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR, dosuđen mu je iznos od 977,50 EUR (uključujući PDV sukladno Tbr. 46. Tarife).

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban u ovom ovršnom postupku.

15. Zahtjev ovrhovoditelja za davanje primjerene jamčevine koju je ovrhovoditelj zatražio u odgovoru na žalbu u slučaju da se odredi odgoda ovrhe sukladno čl. 65. st. 3. OZ-a (u odgovoru na žalbu pogrešno naznačen čl. 81. st. 2. OZ-a) odbijen je jer razlozi za takav zahtjev nisu istaknuti te ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ostvarene okolnosti koje bi opravdavale određivanje takve jamčevine.

U Varaždinu, 13. veljače 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović