Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-144/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Morana Rabar, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika AUTOKLUB SIGET, Zagreb, Siget 17, OIB: 30716520726, kojeg zastupa punomoćnica Albina Dlačić, odvjetnica u Zagrebu i 2. tuženika ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-827/2023-13 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-827/2023-13 od 15. srpnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 1. i 2. tuženiku da tužiteljici, s osnova naknade štete isplate iznos od 40.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2021. do isplate (st. I. izreke), naloženo je 1. i 2. tuženiku da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.975,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2024. do isplate (st. II. izreke) te je odbijen zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Navedenu presudu suda prvog stupnja žalbom pobija 2. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. U odgovoru na tužbu tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane i potvrdi pobijanu presudu u cijelosti.

5. Žalbe su osnovane.

6. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju tuženici u žalbama, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presuda proturječna je njezinom obrazloženju te presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Naime, izrekom prvostupanjske presude nije naloženo tuženicima da solidarno naknade tužiteljici štetu, već im je naloženo da štetu naknade kao da se radi o djeljivoj obvezi, svaki od tuženika jednaki dio, dok je u točki 18. obrazloženja obrazloženo da su tuženici solidarno odgovorni naknaditi štetu tužiteljici, čime je izreka presuda proturječna njezinim razlozima.

8. U presudi se navodi da je tijekom postupka saslušana tužiteljica, da je provedeno medicinsko vještačenje te da je saslušan svjedok RI (koji dokaz nije predložen), iako ti dokazi nisu provedeni.

9. Sud prvog stupnja, naveo je razloge za to što nije proveo navedene dokaze, ali se ovaj sud s tim razlozima ne može suglasiti.

10. Naime, bez saslušanja tužiteljice nije moguće utvrditi u kojoj je mjeri povrijeđeno njezino pravo osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo. Nadalje, sud ne raspolaže sa dovoljno stručnog znanja za utvrđenje je li tužiteljici zbog tog događaja smanjena životna aktivnosti i u kojoj mjeri, je li trpjela strah, koliko dugo, koje vrste i intenziteta, već je za utvrđenje svih tih okolnosti potrebno provesti medicinsko vještačenje. Sud prvog stupnja na pripremnom je ročištu prihvatio dokazne prijedloge 2. tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika 1. tuženika ŠI, te svjedoka ĆI i TI, na okolnost stanja u kojem se tužiteljica nalazila nakon štetnog događaja, a tuženicima se ne može oduzeti pravo da osporavaju činjenične navode tužiteljice o posljedicama predmetnog štetnog događaja na njezino psihičko i zdravstveno stanje.

11. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 370. ZPP te je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 370. i čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja pod st. I. izreke i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave (čl. 377. st. 1. ZPP).

12. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. II. i III. izreke pobijane presude, te i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će provesti dokaze izvođenja koje je na pripremnom ročištu odredio raspravnim rješenjem (čl. 292. st. 3. ZPP).

14. Nakon što na navedeni način provede dokazni postupak, sud prvog stupnja donijeti će novu odluku koja će sadržavati valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, na koje će primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava. Pritom će sud prvog stupnja imati u vidu da je prema čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) poslodavac dužan radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, da prema čl. 1061. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno, a da se prema ustaljenoj sudskoj praksi trećom osobom u smislu navedene odredbe treba smatrati i drugog radnika kod istog poslodavca kojem je uzrokovana šteta (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 312/11-2 od 1. lipnja 2011.). Nadalje će glede odgovornosti 1. tuženika za štetu uzeti u obzir da se prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18 i 96/18) smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te da su razlozi za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti poslodavca za nastalu štetu propisani stavkom 2. iste zakonske odredbe.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos