Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-4/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, Pula, Zagrebačka 30, zastupan po punomoćniku Edi Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-422/2018-54 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-422/2018- 54 od 14. listopada 2024. u pobijanom dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 5.513,12 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate i pod točkama III i V izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 512,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 5.513,12 eur sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I izreke), odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća iz t. I. izreke (točka II izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.956,77 eur sa zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2024. do isplate (točka III izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan (točka IV izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (točka V izreke).

2. Tuženik navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako se dodaci koje dosuđuje prvostupanjski sud mogu obračunavati samo na osnovnu plaću ali ne i na prekovremene sate, jer tvrdi da prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće jer je tek Dodatkom III KU uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad i to tek od 1. travnja 2020. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja na naknadu mu parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtjeva i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 512,50 eur.

3. Iako tuženik u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu pod točkama I, III i V izreke, to je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) po žalbi tuženika, presuda u tome dijelu ispitivana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine za isplatu iznosa od ukupno 5.513,12 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća do isplate na ime neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, u razdoblju od prosinca 2013. do siječnja 2019.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 186.b ZPP, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je bez utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude i to što je sud prvog stupnja zaključio prethodni postupak po predmetnoj takozvanoj stupnjevitoj tužbi prije nego li je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva (nakon izvedenog dokaza vještačenjem i dostavljene relevantne dokumentacije po tuženiku potrebne za vještačenje), s obzirom da su do održavanja glavne rasprave razmijenjeni podnesci stranaka, da su se stranke očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno da su ostvareni procesni ciljevi obje parnične stranke, jer se glavna rasprava održala na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva, i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljano o rezultatima njihovog izvođenja.

8. Neosnovano tuženik pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku. Žalbeni navodi koje iznosi s navedenog osnova predstavljaju njegovu ocjenu izvedenih dokaza i njegovo viđenje primjene materijalnog prava na iste, te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.

9. Matematički izračun visine potraživanja tužitelja u ovome postupku nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem nije sporan niti ga žalbom tuženik pobija.

10. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i za posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dakle i na sate odrađene u prekovremenom radu njegovog radnog mjesta. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada uz posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, u smislu odredbe čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 88/13 i 143/13 - dalje: KU/13) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18).

11. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno mu je sud prvog stupnja dosudio razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje. Takvo je pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

12. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Osnovano je prvostupanjski sud u smislu odredaba čl. 81. ZR uz primjenu odredba čl. 36. st. 1. KU/13 i čl. 34. KU/18 dosudio zatraženi iznos naknade s naslova godišnjeg odmora i temeljem odredbe čl. 59. TKU s naslova bolovanja, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

13. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

14. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik obrazlaže navodeći da je odluka o trošku pogrešna jer je tužitelj samo djelomično uspio u sporu. Suprotno žalbenim navodima odluka suda pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

15. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je i odlučeno u pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. U nepobijanom dijelu točke I izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, i pod točkama II i IV izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je u cijelosti, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos