Poslovni broj: Usž-3680/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Lupus zaštita d.o.o., Varaždin, Ivanečka 39, kojeg zastupa opunomoćenik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska 73, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Zagreb, Nehajska 5, radi privremene zabrane obavljanja djelatnosti privatne zaštite, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2869/2022-12 od 10. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2869/2022-12 od 10. listopada 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-217-02/22-14/8, URBROJ: 511-01-207-22-2 od 14. rujna 2022. te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1244,27 eura.

2. Rješenjem tuženika od 14. rujna 2022. privremeno je zabranjeno tužitelju obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tjelesne zaštite, do ispunjenja propisanih uvjeta.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da je u postupku koji je prethodio ovom sporu proveo nadzor nad obavljanjem djelatnosti privatne zaštite trgovačkog društva LUPUS ZAŠTITA d.o.o. Varaždin (tužitelja u ovom sporu), u kojem je utvrđeno da je odgovorna osoba tužitelja NK od 1. srpnja 2022. u radnom odnosu u punom radnom vremenu u trgovačkom društvu ALPHA SECURITY d.o.o. Zagreb i kao takav prijavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Na temelju navedenoga utvrđeno je da tužitelj više ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 1. točkom 4. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine,“ 16/20. i 114/22.). Okolnost da je nakon donošenja osporenog rješenja nadležno tijelo poništilo prijavu na mirovinsko osiguranje za NK, prema mišljenju tuženika ne utječe na zakonitost rješenja. Nadalje ističe da je u konkretnom slučaju druga odlučna činjenica bila ta da je tužitelj promijenio poslovni prostor u kojemu obavlja djelatnost privatne zaštite, bez da je o tome obavijestilo tuženika u propisanom roku od osam dana. Navodi da prvostupanjski sud ne razlikuje poslovni prostor za obavljanje djelatnosti privatne zaštite, koji mora udovoljavati propisanim uvjetima, i poslovnog prostora u kojemu je sjedište trgovačkog društva, za koji se ne zahtijevaju takvi uvjeti. Naposljetku ističe da je tužitelj nakon donošenja osporenog rješenja otklonio nedostatke zbog kojih mu je privremeno zabranjen rad te mu je rješenjem od 26. listopada 2022. ponovno odobreno obavljanje djelatnosti privatne zaštite. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je postupak nadzora proveden manjkavo jer tuženik nije valjano riješio prethodno pitanje koje se tiče svojstva tužiteljeva direktora NK, nakon čega je, nadležno upravno tijelo to pitanje riješilo rješenjem od 26. listopada 2022. Nadalje ističe da nije mijenjao poslovni prostor u kojem je obavljao djelatnost privatne zaštite, već je bila riječ o „pripremnim radnjama“ u prostoru u Zagrebu, Petrinjska 3, što mu se nije smjelo staviti na teret. Tvrdi da je tuženik odlučio isključivo na temelju dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja od 6. rujna 2022., bez da je tužitelja tražio informacije o svojstvu i statusu NK, dok je svoju odluku (glede prostora) donio na temelju memoranduma tužitelja, bez pozivanja tužitelja na očitovanje prije donošenja osporenog upravnog akta. Smatra da tuženik nije valjano proveo postupak i nije utvrdio materijalnu istinu. Žalbu smatra neosnovanom i predlaže njeno odbijanje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 19. svibnja 2022. tužitelju odobreno obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tjelesne zaštite te je utvrđeno da je odgovorna osoba tužitelja NK.

8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu tuženik je proveo nadzor nad obavljanjem djelatnosti tužitelja u kojemu je na temelju dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. rujna 2022. utvrdio da je odgovorna osoba tužitelja NK od 1. srpnja 2022. prijavljena na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu ALPHA SECURITY d.o.o. Zagreb, a na temelju zahtjeva tužitelja od 2. kolovoza 2022. za izdavanje uvjerenja da mu nije zabranjeno obavljanje djelatnosti privatne zaštite-tjelesne zaštite tuženik je zaključio da tužitelj obavlja djelatnost u poslovnom prostorijama na adresi Petrinjska 3 u Zagrebu, o čemu nije obavijestio tuženika. Stoga je osporenim rješenjem privremeno zabranjeno tužitelju obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tjelesne zaštite, do ispunjenja propisanih uvjeta.

9. U prvostupanjskom sporu utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/22- 02/03491884743, URBROJ: 341-25-11/2-22-118916 od 26. listopada 2022. odgovornoj osobi tužitelja NK poništena prijava o početku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 1. srpnja 2022. u punom radnom vremenu kod poslodavca ALPHA SECURITY d.o.o. Zagreb i prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 30. rujna 2022. kod istog poslodavca te mu se ne priznaje u staž osiguranja razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. u punom radnom vremenu u trajanju od osam sati dnevno kod poslodavca ALPHA SECURITY d.o.o. Zagreb.

10. Prvostupanjski sud je poništio osporeno rješenje tuženika polazeći od utvrđenja da su poništene sve pravne posljedice prijave na mirovinsko osiguranje odgovorne osobe tužitelja te mu nije priznat staž osiguranja u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. u punom radnom vremenu u trajanju od osam sati dnevno kod drugog poslodavca (ALPHA SECURITY d.o.o. Zagreb).

11. U odnosu na tužiteljev poslovni prostor sud je zaključio da osim poslovnih prostorija u Petrinjskoj 3 u Zagrebu tužitelj ima poslovne prostorije u Ulici grada Vukovara 239 u Zagrebu i u Varaždinu, Ivanečka 39, slijedom čega nije pravilan zaključak tuženika da tužitelj više nema poslovni prostor uređen sukladno Pravilniku o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite („Narodne novine“, 120/21. i 22/22.), a što proizlazi i iz tuženikova odgovora na tužbu.

12. Za ocjenu osnovanosti žalbe mjerodavne su odredbe članka 12. i članka 15. Zakona o privatnoj zaštiti. Iz članka 12. stavka 1. Zakona o privatnoj zaštiti proizlazi da se pravnim osobama i obrtnicima izdaje odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite ako imaju, pored ostalog, poslovni prostor uređen sukladno Pravilniku o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite. Prema članku 15. stavku 1. Zakona o privatnoj zaštiti, odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu moraju, pored ostalog, biti u pravnoj osobi odnosno obrtu zaposleni na puno radno vrijeme.

13. Člankom 12. stavkom 7. Zakona o privatnoj zaštiti propisano je ako pravna osoba ili obrtnik te unutarnja služba zaštite više ne ispunjavaju neki od uvjeta iz stavka 1. točaka 1., 2., 3. i 7. toga članka, dužni su o tome u roku od osam dana izvijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova.

14. Prije svega valja istaknuti da iz spisa predmeta tuženika ne proizlazi da je u postupku nadzora tužitelju bilo (stvarno) omogućeno sudjelovanje odnosno da mu je pružena mogućnost osporiti utvrđeno činjenično stanje radi zaštite svojih prava i interesa. Nadalje, dokumentacija iz spisa Upravnog suda (rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 26. listopada 2022.) upućuje na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da odgovorna osoba tuženika, NK, ispunjava uvjet propisan člankom 15. stavkom 1. točkom 4. Zakona o privatnoj zaštiti – da je zaposlen na puno radno vrijeme kod tužitelja, slijedom čega suprotan zaključak tuženika na kojemu je utemeljeno osporeno rješenje nije moguće prihvatiti.

15. Što se tiče drugog razloga donošenja osporenog rješenja – da tužitelj „više nema poslovni prostor uređen sukladno Pravilniku o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite“ jer je promijenio poslovni prostor, a da o tome nije obavijestio tuženika, ovaj Sud smatra da ni ta odlučna činjenica nije utvrđena na način koji zahtijeva pravo na pošten postupak. Naime, iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da je navedena činjenica utvrđena na temelju zahtjeva tužitelja od 2. kolovoza 2022. za izdavanje uvjerenja da mu nije zabranjeno obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tjelesne zaštite u kojemu je navedeno da tužitelj ima poslovne prostorije na adresi Petrinjska 3, Zagreb.

16. Nije sporno da Pravilnik o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite propisuje prostorne i tehničke uvjete koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite. Međutim, ocjena javnopravnog tijela da pravna osoba o kojoj je riječ ima ili nema poslovni prostor koji udovoljava uvjetima propisanim navedenim Pravilnikom mora biti zasnovana na utvrđenjima iz postupka provedenog u skladu s mjerodavnim propisima u kojemu je stranci o čijim se pravima i interesima odlučuje omogućeno sudjelovanje odnosno dana mogućnost iznositi činjenice i okolnosti koje joj idu u prilog, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanom žalbu tuženika.

17. Osvrćući se na žalbeni navod da je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu na činjenicama koje su nastale nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, valja istaknuti da prema mjerodavnim odredbama ZUS-a u upravnom sporu koji se provodi kao spor pune jurisdikcije sud nije ograničen u utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja, o kojemu ovisi, među ostalim i ostvarivanje jednog od ciljeva ZUS-a - sudske zaštite prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama javnopravnih tijela. U tom svjetlu valja tumačiti ovlast upravnog suda da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice pri čemu nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku. U prilog navedenome valja uputiti na višekratno izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice, odluka, broj: U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019.) da je uvijek potrebno, s obzirom na važnost prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu, gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta.

18. Budući da tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Sud nije priznao tužitelju troškove sastava odgovora na žalbu s obzirom na činjenicu da taj podnesak nije bio od utjecaja na odlučivanje u ovom postupku, slijedom čega je zaključeno da nije riječ o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Stoga je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić