Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1026/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], kao nasljednice pok. TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Braci Kušeti, odvjetniku u Supetru, protiv tuženice UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-1332/2019 od 31. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice UO i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 1332/2019 od 31. kolovoza 2020.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice UO za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru upisane u Z. U. [broj ZK uloška] kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš dijela koji je određen točkama 53-63, 36, 35, 34 i 64-70, površine 1966 m2 prikazanog u Geodetskom vještvu za spis suda broj P-1746/18 "U Solinu, lipanj 2018. godine" izrađenog po Petru Garmazu, stalnom sudskom vještaku za geodeziju, a koje vještvo predstavlja sastavni dio ove presude pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude od Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Split – Ispostava Supetar zatražiti i prijavnim listom postići formiranje nove čest. zem. za predmetni dio te temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čest. zem. na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 2.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate."

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je prvotno tužitelj, sada pok. TO zajedno s prednicima (ocem i djedom) posjedovao predmetnu nekretninu, te da je njegov posjed imao potrebnu kvalitetu za stjecanje vlasništva dosjelošću. Predlaže sudu drugog stupnja uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Iz spisa proizlazi da je TO, prvotni tužitelj, umro **.**.2021., dakle nakon donošenja pobijane presude, te da je radi toga rješenjem poslovni broj P-1332/2019 od 15. rujna 2021. postupak u ovom predmetu prekinut i nastavljen, a nasljednica OO pozvana da preuzme postupak.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 7. stavak 1. ZPP, člankom 219., 220. i 221.a ZPP, na koje povrede tuženica ukazuje žalbenim navodima. Sve to i bez obzira što su točni žalbeni navodi tuženice kojima ona ukazuje da je prvostupanjski sud u razlozima presude naveo da je proveo dokaz uvidom u spis poslovni broj P-5970/2017 u prilogu kojeg je i povijesni posjedovni list br. 313 iako provođenje tog dokaza stranke, pa ni prvotni tužitelj TO, nisu predlagale. Naime, iz spisa proizlazi da je uvid u navedeni spis izvršen na ročištu održanom 15. srpnja 2020. na kojem ročištu je tuženica bila osobno prisutna, a bio je prisutan i njezin punomoćnik. Iz zapisnika s navedenog ročišta proizlazi da se niti tuženica, a niti njezin punomoćnik nisu protivili provođenju toga dokaza, odnosno uvidu u spis P-5970/2017 pa time i povijesni posjedovni list, već da su u znak prihvaćanja točnosti sadržaja zapisnika potpisali zapisnik s toga ročišta. Osim toga, time što je prvostupanjski sud izvršio uvid u navedeni spis po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije utjecalo, niti je moglo utjecati na zakonitost i pravilnost odluke, jer prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio isključivo i samo na tim dokazima, već je svoju odluku temeljio i na drugim provedenim dokazima. Stoga time nije povrijeđeno ni pravilo o teretu dokazivanja.

6.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena ijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev prvotnog tužitelja TO da se utvrdi da je vlasnik dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao čest. zem. [katastarska čestica] i to dijela koji je u geodetskom vještvu određen točkama 53-63, 36, 35, 34 i 64-70 i površine je 1966 m2, te je isti ovlašten temeljem presude od Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Split Ispostava Supetar zatražiti i prijavnim listom postići formiranje nove čest. zem. za predmetni dio nekretnine i potom zatražiti upis vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženice.

8. Za odlučivanje o takvom zahtjevu prvotnog tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan žalbeni prigovor tuženice da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

8.1. Pravilno je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisana tuženica, a da je u evidencijama katastra kao posjednik dijela te nekretnine i to površine od 2000 m2 upisan prvotni tužitelj, TO.

8.2. Temeljem geodetskog vještva vještaka Petra Garmaza koji prileže spisu P-1746/2018 utvrđeno je da je na licu mjesta temeljem pokazivanja prvotnog tužitelja identificiran dio čest. zem. [katastarska čestica] za koji isti tvrdi da je u njegovu posjedu. Iz nalaza vještaka proizlazi da je predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] označen točkama 53-63, 36, 35, 34 i 64-70 i površine je 1966 m2, da se radi o jugoistočnom dijelu nekretnine koji je sa sjeverne strane ograđen žičanom ogradom i sjevernom fasadom ruševne kućice, a sa istočne, južne i zapadne starim suhozidom. Napominje se da se pod poslovnim brojem P-1746/2018 između stranaka već vodio postupak radi vlasništva istog dijela nekretnine, da je presudom zahtjev prvotnog tužitelja odbijen jer je tražio utvrđenje prava suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] u 1/5 dijela, što nije bio ovlašten tražiti, pa se u povezanosti s navedenim ne radi o presuđenoj stvari.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] posjedovala obitelj TO, odnosno obitelj prvotnog tužitelja, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je navedenu nekretninu najprije posjedovao djed prvotnog tužitelja sada pok. ŽO, potom otac ŽO koji je umro 2002., a nakon njega taj dio čestice posjedovao je i prvotni tužitelj. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava taj zaključak.

9.1. Da je navedeni dio čest. zem. [katastarska čestica] bio u posjedu obitelji TO proizlazi ne samo iz iskaza prvotnog tužitelja i njegova brata ŠO, već proizlazi i iz iskaza svjedoka FO, ZO i IO saslušanih u predmetu koji se vodio između istih stranaka pod poslovnim brojem P- 1746/2018. Navedeni svjedoci nisu u srodstvu s prvotnim tužiteljem, a iskazali su da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji ŠO dugi niz godina, svjedok ZO iskazuje da je ta nekretnina u posjedu obitelji ŠO 100 godina, svjedok FO iskazuje da je nekretnina u posjedu obitelji ŠO "od kada zna za sebe" a iskaz je dao u dobi od 84 godine, svjedok IO je iskazao da pored te nekretnine prolazi 50 godina do svoje koja je u blizini i da je viđao ŽO (otac tužitelja) kako obrađuje na tom dijelu vinograd, imao je višnje, trešnje, da je nakon njegove smrti još neko vrijeme vinograd obrađivao prvotni tužitelj, onda je loza uginula a prvotni tužitelj je dao O (nećak prvotnog tužitelja) da na tom dijelu napasa ovce. Ti svjedoci su iskazali da nikad nisu vidjeli nikog od obitelji tuženice (T) da dolazi na predmetnu nekretninu.

10. U povezanosti s navedenim, nisu odlučni pa i bez obzira što su točni žalbeni navodi tuženice da u povijesnom posjedovnom listu br. 313 koji prileže spisu poslovni broj O-5790/2017 nije navedena čest. zem. [katastarska čestica], jer iz navedenog posjedovnog lista proizlazi da je kao posjednik na ostalim nekretninama od 1968. bio upisan ŠO pok. ŽO, dakle otac prvotnog tužitelja, a iz iskaza svjedoka FO, ZO i IO proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] bila u posjedu obitelji ŠO, a predmetni dio u posjedu prvotno tužitelja, prije njega i njegova oca i djeda.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženica posjed prvotno tužitelju i njegovim prednicima nije osporavala, niti je dokazala suprotno, pa je posjed prvotnog tužitelja i njegovih prednika bio istinit i pošten jer isti nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada. Napominje se da se sukladno članku 18. stavak 5. ZV poštenje presumira, a tuženica nije dokazala da bi posjed prvotno tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, odnosno nije dokazala da ona posjeduje predmetni dio čest. 2450/1.

12. Iako spisu ne prileže povijesni posjedovni list za česticu 2450/1 nadležnog ureda za katastar, pa ne stoji zaključak prvostupanjskog suda da je obitelj ŠO stupila u posjed te nekretnine 1948. kad je provedena terenska revizija katastra, obzirom na iskaze svjedoka FO, ZO i IO, a u povezanosti s tim iskazima i iskaz svjedoka ŠO i iskaz tužitelja o tome od kada je obitelj ŠO u posjedu predmetne nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud primjenom §1460. Općeg građanskog zakonika zaključio da je navedena nekretnina u posjedu prvotno tužitelja i njegovih prednika dovoljno dugo za stjecanje vlasništva dosjelošću i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev prvotnog tužitelja prihvatio.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje na članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV), odnosno na načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer to načelo štiti stjecatelja vlasništva pravnim poslom, a u konkretnom slučaju radi se o neusklađenosti zemljišnoknjižnog stanja i stvarnog stanja na terenu, što nije neuobičajeno.

14. Slijedom svega navedenog, obzirom žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost točke 1. izreke prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je žalbu tuženice djelomično kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

15. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

U Sisku 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar