Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-91/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-766/2018-24 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-766/2018-24 od 3. srpnja 2023. u izreci u odnosu na dosuđujući dio.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republike Hrvatske za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"Dužna je tužena, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju neisplaćenu razliku plaće za period od svibnja 2013.g. do zaključno sa svibnjem 2018.g. u mjesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi iz čl. 29. Zakona obveznim odnosima (iz ostalih odnosa) kako slijedi:

84,96 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.2013.g. do isplate 38,60 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15.07.2013.g. do isplate 51,66 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 08. 2013.g. do isplate 75,35 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 09. 2013.g. do isplate 93,42 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 10. 2013.g. do isplate 92,90 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2013.g. do isplate 94,05 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 12. 2013.g. do isplate 100,08 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 01. 2014.g. do isplate 94,65 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 02. 2014.g. do isplate 99,05 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 03. 2014.g. do isplate 92,98 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 04. 2014.g. do isplate 102,74 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 05. 2014.g. do isplate 89,54 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 06. 2014.g. do isplate 7,02 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 07. 2014.g. do isplate 85,50 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 08. 2014.g. do isplate 93,31 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 09. 2014.g. do isplate 46,10 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 10. 2014.g. do isplate 80,36 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2014.g. do isplate 99,63 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 12. 2014.g. do isplate 96,77 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 01. 2015.g. do isplate 89,88 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 02. 2015.g. do isplate 102,17 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 03. 2015.g. do isplate 85,37 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 04. 2015.g. do isplate 19,63 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 05. 2015.g. do isplate 94,19 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 06. 2015.g. do isplate 92,78 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 07. 2015.g. do isplate 100,81 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 08. 2015.g. do isplate 99,30 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 09. 2015.g. do isplate 27,20 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 10. 2015.g. do isplate 79,29 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2015.g. do isplate 53,97 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 12. 2015.g. do isplate 70,71 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 01. 2016.g. do isplate 109,10 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 02. 2016.g. do isplate 101,41 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 03. 2016.g. do isplate 70,82 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 04. 2016.g. do isplate 108,90 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 05. 2016.g. do isplate 101,52 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 06. 2016.g. do isplate 95,04 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 07. 2016.g. do isplate 101,43 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 08. 2016.g. do isplate 96,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 09. 2016.g. do isplate 102,65 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 10. 2016.g. do isplate 42,79 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2016.g. do isplate 110,57 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 12. 2016.g. do isplate 93,61 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 01. 2016.g. do isplate 106,09 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 02. 2017.g. do isplate 61,90 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 03. 2017.g. do isplate 68,35 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 04. 2017.g. do isplate 80,19 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 05. 2017.g. do isplate 79,88 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 06. 2017.g. do isplate 71,22 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 07. 2017.g. do isplate 106,53 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 08. 2073.g. do isplate 105,87 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 09. 2017.g. do isplate 99,69 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 10. 2017.g. do isplate 109,41 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 11. 2017.g. do isplate 100,20 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 12. 2017.g. do isplate 108,23 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 01. 2018.g. do isplate 60,34 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 02. 2018.g. do isplate 102,06 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 06. 2018.g. do isplate, kao i u istom roku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.860,63 eura/21.553,38 kn s navedenom zakonskom zateznom kamatom počev od 3. srpnja 2023. do isplate, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude, kao i protiv odluke o trošku žalbu izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu s navodima žalbe, a tuženici dosudi trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izreku u dosuđujućem dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena (za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla) za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 1. svibnja 2018., a koji je tužitelj odradio kod tuženika kao policijski službenik za graničnu kontrolu.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatnik tuženika - Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko-dalmatinske, [ispostava], zaposlen na radnom mjestu voditelja smjene kontrolora prelaska državne granice kod ABC i rad obavlja u turnusima od po dvanaest sati te da je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari postupio sukladno odredbi članka 186. a ZPP, odnosno obratio se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Međutim, sporno je pripada li tužitelju u utuženom razdoblju naknada s osnova uvećanja plaće zbog rada za jedan sat duže od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi prije početka smjene doći u Policijsku postaju (dalje: PP) [adresa] radi upoznavanja s radnim zadacima toga dana, a onda organiziranim prijevozom bi bio prevezen na granični prijelaz i na graničnom prijelazu odvijao se primitak smjene od drugog kolege, a nakon završetka smjene ponovno bi se morao vratiti u ABC jer su djelatnici imali organizirani prijevoz i tu bi preuzimao svoje vozilo pa je tako tužitelju za odlazak na granični prijelaz i za povratak s graničnog prijelaza trebao ukupno jedan sat,

- da je tužitelj imao obvezu sukladno nalogu nadređenih osoba dolaziti u policijsku postaju ABC pola sata prije početka rada na graničnom prijelazu radi zaduživanja i razduživanja, a nakon završene smjene na graničnom prijelazu tužitelj je imao obvezu vratiti se u postaju, jer su se vraćali organiziranim prijevozom. Tužitelj je radio duže od punog radnog vremena za jedan sat budući da je prije odlaska na granični prijelaz imao obvezu doći u PP odakle su djelatnici organizirano službenim vozilima odlazili na granične prijelaze, a nakon završetka smjene su se ponovno vraćali organiziranim prijevozom u postaju nakon čega su odlazili kući,

- da je iz iskaza svjedoka utvrđeno da na posao trebaju dolaziti pola sata ranije radi otpreme službe, dobivanja radnih naloga i zaduženja za taj dan, potom službenim vozilom se voze na granične i pogranične prijelaze. Po povratku s graničnog prijelaza su se trebali vratiti u ABC, donijeti sa sobom sve radne naloge, pismena i bilješke sačinjene tog radnog dana te se moraju obavezno javiti šefu smjene i razdužiti dokumentaciju, dok onaj policijski službenik koji je bio zadužen za službeno vozilo predaje ključeve vozila osobi koja je dežurna u smjeni, a ako se ne vrate u postaju dužni su šefu smjene pisati o tome izvješća, a u slučaju da se ne vrate u ABC nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu mogu biti sankcionirani,

- da je obveza tužitelja dolaziti ranije na posao i vraćanje u postaju nakon smjene, postojala je i nakon 14. listopada 2013.,

- da se radilo o stalnom radu duljem od punog radnog vremena, koji je organiziran na način da tužitelj 12 sati radi, a 48 sati je slobodan i da se takav rad kvalificira kao rad u turnusu.

11. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja kojem dosuđuje iznose s osnova isplate razlike plaće za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena (za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla) za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 1. svibnja 2018. uz pripadajuću zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

11.1. Prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom u odnosu na zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenim bruto iznosima zatražene razlike naknade plaće, jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi članka 45. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 136/15., dalje: ZPD) i članka 61. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13.,160/13.)

12. Tuženik u žalbi u bitnom osporava ocjenu dokaza suda prvog stupnja i utvrđeno činjenično utvrđenje koje se tiče postojanja obveze tužitelja za radom u PP u [adresa] nakon obavljenog rada na graničnoj postaji, ali neargumentirano i nevjerodostojno, jer prigovori na ocjenu dokaza mogu biti osnovani jedino ukoliko su u njima sadržani uvjerljivi razlozi koji dovode u sumnju pravilnost ocjene dokaza prvostupanjskog suda.

13. S obzirom da je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da je tužitelj zaposlen kod tuženika - Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko-dalmatinske, Ispostave granične policije u [adresa], zaposlen na radnom mjestu voditelja smjene kontrolora prelaska državne granice kod ABC, to je stoga prigovor tuženika da izvedeni dokazi ne daju osnove za zaključak da bi tužitelj u utuženom razdoblju bio voditelj smjene, protivan odredbi članka 352. stavak 2. ZPP. i ne može se iznijeti u žalbi.

14. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08., 89/12.,104/13., dalje: KU) određeno je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24 i 12-48, dok se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodno) ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. Pravilno se prvostupanjsi sud poziva na odredbu članka 44. stavka 1. KU kojom je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, a stavkom 2. članka 44. KU određeno je da se dodaci iz stavka 1. članka KU međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

16. I prema pravnom shvaćanju zauzetom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1001/2011-2 od 11. listopada 2016. prava na dodatke na plaću međusobno se kumuliraju, a dodaci na plaću se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad te je prihvaćen način utvrđivanja naknade na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec uvećanjem osnovne plaće za sve dodatke (izuzev dodatka za prekovremeni rad) koji zajedno čine iznos bruto plaće, a koji način obračuna je u skladu s odredbom članka 44. KU prema kojoj rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaća (osim naknade za rad u drugoj smjeni).

17. Upravo suprotno žalbenim prigovorima pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Zakon o radu ne predviđa vrednovanje rada na pola sata ili na minutu kao mjernu jedinicu, već isključivo u punim satima tako da tužitelja za svaki započeti sat rada pripada plaća za puni sat te da mu stoga u svakom slučaju pripada plaća za po jedan sat, za svaki odrađeni turnus, prihvaća i ovaj sud.

18. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na drugačije pravomoćne odluke u istim pravnim stvarima, za odgovoriti je da ova odluka nije suprotna odlukama na koje se poziva tuženik jer je pitanje duljine rada tužitelja izvan redovnog rada činjenično pitanje koje može biti različito od slučaja do slučaja.

19. Suprotno žalbenim navodima, a s obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada za jedan sat izvan redovnog rada, odnosno radi javljanja u postaju prije i nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 44. KU, kada je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

20. I odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita u smislu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., dalje: ZOO).

21. Neosnovano tuženik pobija odluku o trošku jer je ista zakonita sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP, u vezi članka 155. ZPP u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22., dalje: Tarifa) budući da tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

22. Pravilnom primjenom Tarife i to tarifnog broja (dalje: Tbr.) 9. točka 1. je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak s osnova zastupanja na ročištima 26. ožujka 2019., 21. svibnja 2019., 18. srpnja 2019. i 2. listopada 2019., a također i pristupa ročištu za objavu prema Tbr. 9. točka 3. Tarife, a pravilnost koje odluke o trošku, neosnovani navodi žalbe tuženika nisu doveli u sumnju.

23. Radi svega navedenoga je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu.

24. Kako tuženik sa svojom žalbom nije uspio u ovom postupku, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, a u vezi sa člankaom 166. stavak 1. ZPP, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

25. Pobijana presuda u odbijajućem dijelu nije preispitivana u ovom postupku jer protiv tog dijela prvostupanjske presude nije izjavljena žalba.

U Sisku 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić