Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3260/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić, u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slovonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Luka Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženog protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1755/2019 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća od 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i tuženog kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1755/2019 od 23. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu poslovni broj 396-176/2007 koji je soleminiziran kod javnog bilježnika, sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti i zahtjevom da taj ugovor ne proizvodi pravne učine točkom II. i III. izreke sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljima iznos od 25.000,00 eura s pripadajućim kamatama i iznos od 9.217,56 eura s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude. Točkom III. izreke sud je utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv ove presude žali se tužitelj i to dijela kojim pobija točku I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da presuda u tom dijelu preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženi pobija presudu u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže da presuda bude preinačena a podredno ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije dat.

5. Žalba tužitelja i tužene jesu neosnovane.

6. Sporno je između parničnih stranaka je li zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli doveo do ništetnosti ugovora u cijelosti ili je ugovor djelomično ništetan u tom dijelu kao i utvrđenje je li zaključenje dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju potrošač gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem neopoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

7. Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da je zaključen ugovor o kreditu djelomično ništetan a ne u cijelosti prihvaća kao pravilna i ovaj sud za što je sud prvog stupnja dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

8. Pri ocjeni razumljivosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bankama se stavlja na teret nedostatak pružanja informacije potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome nužno je uzeti u obzir da takvi ugovori, iako su tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivi i nepoznati prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasni koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovornog kreditnog razdoblja. Ocjena da jedino na taj način potrošači mogli su spoznati ekonomski učinke koje će za njih u budućnosti proizlaziti osporeni ugovornih odredbi. Prihvaćajući činjenične i pravne zaključke suda prvog stupnja sud je uzeo u obzir relevantnosti i primjenjivost ovog stajališta koje je sud Europske unije prihvatio u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način: da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da ugovorom moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedini mehanizmi promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koji se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iza toga za njega proizlaze.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđene su ništetne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i koje bi bile u skladu s odlukom banke o utvrđenju kamatne stope. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost tako određene kako promjenjive kamatne stope tako i valutne klauzule. Radi se o utvrđenju samo djelomično ništetnih odredbi ugovora u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa s parametrima promjenjivosti koje se određuju odlukama o kamatnim stopama tužene. U preostalom dijelu nisu utvrđene ništetne odredbe ugovora pa ni dio kojim je određena naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu.

10. S obzirom na to da se odredbe ugovora o kreditu koji se odnose na redovite kamate sadržajno odredba o bitnom sastavu dijela ugovora (cijeni), potpuna ništetnost odredi o kamati ujedno bi dovelo i do ništetnosti cijelog ugovora, što bi u smislu odredbe članka 104. stavak 1. ZOO imalo za posljedicu da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog "ugovora".

11. U ovom slučaju potrebno je utvrditi može li se ugovor održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno valutnoj klauzuli.

12. U članku 87. ZZP koji glasi: 1. nepoštena ugovorna odredba je ništavna, 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe i 3. podredno opća odredba članka 105. stavak 1. ZOO koji u ovom slučaju, s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) a koja glasi: 1. Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati i bez ništavne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

13. Tu odredbu prvostupanjski sud je pravilno protumačio i primijenio na način da predmet ugovora može opstati bez ništetnih odredbi kojima se redovite kamatne stope odnosno valutna klauzula mijenjaju, sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora. Ništetni dio odredbi ugovora ima nasljedno smatrati kao da nikad nije ni postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u koje bi potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

14. S obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa a u trenutku sklapanja u ugovorili su kamatnu stopu na ugovoreni odnos se primjenjuj odredbe o kamati po stopi u visini kako je to utemeljeno temeljnim ugovorom, sve dotle dok se na zakonski propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništenim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope.

15. Načelno promatrano obveze može biti produkt volja stranka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se ništetne odredbe nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka, što je uobičajni način i izmjene dopune ugovora, odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava i mijenja odredbe ugovora.

16. Ovaj suda je utvrdio da odnosni predmetni ugovor nije uspostavljen zakonitim mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi dopunom ugovora nadomjestili ništetne odredbe ugovora na temelju kojeg bi banka bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora obračunati i naplatiti kamatu po višoj stopi od ugovorene.

17. Sklapanje dodatka osnovnom ugovoru i provođenje konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

18. Odredbama ZID ZPK/15 nigdje nije predviđeno da potrošač sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru gubi prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojeg su egzistirale do zaključenja ugovora o kreditu.

19. Uvidom u sadržaj dodatka osnovnom ugovoru nije razvidno da su tužitelj (potrošač) odrekao potraživanja nastalog temeljem nepoštenim i ništetnim klauzula.

20. Sklapanjem dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora, pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje suda da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao, kad je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog ugovora pa do sklapanja dodatka ugovora osnovnom ugovoru proizvodio pravne učine, kao i kod korisnika koje nisu zaključile dodatak ugovora i proveli konverziju.

21. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

22. Stoga, sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te korisniku (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog ugovora kredita.

23. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

24. Poradi iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPPa-.

25. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a za što je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

U Splitu 13. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović