REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-57/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antonu Špancu Denoni, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 16 P-2107/2016-9., od 9. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja CU odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika ŽU prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2017., poslovni broj: 16 P-2107/2016-9. preinačuje i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.000 EUR sa zakonskom kamatom koja teče od 30. travnja 2013.po stopi od 12% godišnje, s time da u slučaju promjene stope zatezne kamate ista teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.769,73 EUR (35.937,50 kn), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 12% godišnje od 30. travnja 2013.god. do 31. srpnja 2015.god. a od 01. kolovoza 2015.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 42.812,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2017.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15) sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (rješenje o troškovima) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje o troškovima preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik pobija presudu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novice" brow 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je osnovana.

O žalbi tuženika

7. Osnovani su žalbeni navodi da razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama nisu dovoljno jasni i proturječni su ispravama u spisu, kao i da su izostali ocjena i zaključak svih izvedenih dokaza, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 30. travnja 2013. do isplate, i to temeljem Ugovora o pozajmici i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zabilježbom na nekretninama od 18. rujna 2012.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženik, kao zajmoprimac, 18. rujna 2012. zaključili Ugovor o pozajmici i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zabilježbom na nekretninama od 18. rujna 2012. (dalje: Ugovor),

- da je člankom 1. točkom 1. Ugovora ugovoreno da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima na zajam novčani iznos od 67.000,00 eura, beskamatno, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a na dan sklapanja Ugovora, a primitak kojeg novčanog iznosa zajmoprimac u cijelosti potvrđuje potpisom Ugovora,

- da je točkom 2. članka 1. Ugovora ugovoreno da se zajmoprimac obvezuje cjelokupni pozajmljeni iznos novca u kunskoj protuvrijednosti vratiti vjerovniku najkasnije do 30. travnja 2013. na način da se izvedu radovi na zajmodavčevoj obiteljskoj kući na adresi [adresa], prema Ugovoru o izvođenju građevinsko- obrtničkih radova broj 001/2012., između trgovačkog društva Kamix d.o.o. i CU (tužitelja),

- da je točkom 3. članka 1. Ugovora ugovoreno da je zajmodavac naručio radove u iznosu od 100.000,00 eura, te će se brisati zabilježba s nekretnina i raskinuti Ugovor onog trenutka kada izvedeni radovi (čije je izvođenje već u tijeku) dosegnu iznos zajma iz Ugovora,

- da je člankom 2. Ugovora ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da zajmodavac radi osiguranja tražbine iz članka 1. točka 1. Ugovora može staviti zabilježbu svog potraživanja temeljem Ugovora, na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci,

- da je Ugovor od 18. rujna 2012. potpisan po tužitelju i tuženiku, da je potpis tuženika ovjeren po javnom bilježniku broj OV-21209/2012,

- da su tužitelj kao naručitelj radova i Kamix d.o.o., čiji je vlasnik tuženik, kao izvođač radova, 1. lipnja 2012. sklopili Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 001/2012, kojim naručitelj povjerava, a izvoditelj preuzima obvezu obavljanja građevinsko-obrtničkih radova na rekonstrukciji obiteljske kuće tužitelja u k. o. [katastarska općina], za ugovorenu cijenu od 100.000,00 eura, od koje se 40.000,00 eura naručitelj obvezuje platiti avansom, a ostatak po mjesečnim ovjerenim računima, dok se izvoditelj ugovorene radove obvezao izvesti od 30. listopada 2012.,

- da je tužitelj na ime predujma za izvođenje radova uplatio Kamix d.o.o. - 33.000,00 eura (21. svibnja 2012. – 10.000,00 eura, 29. svibnja 2012. – 15.000,00 eura i 22. listopada 2012. – 8.000 eura),

- da je Kamix d.o.o. dopisom od 7. rujna 2012. izvijestio tužitelja da su prekinuli radove na njegovoj obiteljskoj kući zbog trenutnih poteškoća koje su uzrokovane s nekoliko različitih čimbenika, a dopisom od 17. prosinca 2012. da prekidaju radove na njegovoj obiteljskoj kući jer se tužitelj ne pridržava dogovora o načinu plaćanja koji je potpisao 17. studenog 2012.

10. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor zaključen protivno Zakonu o deviznom poslovanju (NN broj 96/03, 140/05,0132/06, 92/09, 153/09, 145/10) prema čijim odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora, nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma, pa je Ugovor ništetan, sukladno članku 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), jer je protivan prisilnom propisu, te da iz Ugovora proizlazi da je tužitelj prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora pozajmio tuženiku utuženi iznos, kao i da je tuženik bio upoznat sa pravima i obvezama koje proizlaze iz Ugovora, jer je Ugovor potpisao, i ovjerio svoj potpis pred javnim bilježnikom, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao da nije primio predmetni iznos novca na ime zajma, pa je pobijanom presudom, pozivom na članak 323. stavak 1. ZOO, prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Osnovano se ukazuje žalbom da predmet Ugovora nije bila strana valuta, već kunska protuvrijednost iznosa od 67.000,00 Eura, pa je navedeni zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor zaključen protivno prisilnom propisu, proturječan sadržaju Ugovora.

12. Također, osnovano se ukazuje žalbom da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaze svjedoka AU, TU i EU, te Izjavu tuženika o raskidu Ugovora od 19. rujna 2012., koje dokaze je proveo po prijedlogu tuženika, na okolnost da mu tužitelj nije predao iznos zajma, pa se ne može ispitati zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da nije primio iznos zajma.

13. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je proveo dokaze saslušanjem svjedoka IU, AU, TU i EU, saslušanjem stranaka, te uvidom u Izjavu tuženika o raskidu Ugovora, detaljno je naveo sadržaj iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, kao i Izjave o raskidu Ugovora, ali te dokaze nije ocijenio, jer je zaključio da nisu odlučni za razrješenje ove pravne stvari, obzirom da iz priložene dokumentacije proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Kako su izostali ocjena i zaključak svih izvedenih dokaza, prvostupanjska preuda se ne može ispitati, ali unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, ovaj sud je odlučio o tužbenom zahtjevu sukladno članku 373.a ZPP-a, jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a prvostupanjski sud ih nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude.

15. Nesporno je da je člankom 1. Ugovora ugovoreno da tužitelj, kao zajmodavac, daje tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 67.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te da zajmoprimac primitak novčanog iznosa u cijelosti potvrđuje potpisom Ugovora, da je potpis tuženika na Ugovoru ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjaković broj: Ov-21209/2012, 19. rujna 2012., kao i da tužitelj potpis na Ugovoru nije ovjerio, dok je sporno da li je tužitelj predao tuženiku iznos od 67.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru, nakon što mu je on prethodno u kafiću Kompas pokazao da ima novac, da je, kada se tuženik vratio u kafić s ovjerenim Ugovorom, tuženiku predao 67.000,00 EUR u kunama, u apoenima od 500,00 kn i 1.000,00 kn, da je tuženik novac odmah u kafiću prebrojao, da se radilo se o pozajmici na molbu tuženika, koji mu je rekao da je TD Kamix d.o.o., čiji je vlasnik tuženik, zapalo u financijske teškoće, kao i da je u spis priložio fotokopiju Ugovora, i da ne posjeduje original Ugovora, jer ga je poderao nakon određenog vremena, kada su nastali problemi s tuženikom s izvođenjem radova i povratom novca.

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da se trebao naći 19. rujna 2012. s tužiteljem u kafiću Kompas da mu tužitelj preda iznos od 67.000 EUR i to na ime radova na rekonstrukciji kuće tužitelja koje je obavljala tvrtka vlasništvo tuženika Kamix d.o.o., da je u kafiću čekao tužitelja dva sata, nakon čega je otišao kod bilježnika i ovjerio potpis na Ugovoru, pa se vratio u kafić gdje je tada bio tužitelj i predao mu je primjerak Ugovora, a tužitelj je rekao da ide provjeriti Ugovor kod svog odvjetnika, a kada se vratio napao ga je i rekao da ga želi prevariti, pa je on (tuženik) poderao sve primjerke Ugovora jer mu tužitelj nije dao novac, a da je tužitelj podnio tužbu protiv njega, jer je pokrenuo protiv tužitelja postupak kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Povrv-526/2014., radi isplate za izvedene radove na kući tužitelja.

18. Iz iskaza svjedoka proizlazi i to:

- EU, da je ona pisala tekst Ugovora, da se nije radilo o pozajmici, već su stranke bile u poslovnom odnosu, radilo se o izvođenju radova na kući tužitelja vrijednih 100.000 EUR, pa su se radi njihove zaštite dogovorili da naprave nekakav ugovor o pozajmici.

- VU, da je bio prisutan u kafiću Kompas kada je tužitelj preuzeo Ugovor, a tuženik poderao taj Ugovor i da tada tužitelj nije predao nikakav novac tuženiku.

- GU, da je i on bio u kafiću Kompas kada je tuženik poderao Ugovor, jer tužitelj nije donio novac za preostale radove, a radilo se o 30.000 – 40.000 EUR,

- JU, da je bio s tužiteljem u kafiću Kompas kada je tužitelj predao tuženiku debelu kovertu, u kojoj pretpostavlja da je bio novac.

19. Cijeneći navedene iskaze svjedoka, te tužitelja i tuženika, ovaj sud zaključuje da činjenica, što je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru, ne dokazuje da je tužitelj doista i predao tuženiku iznos zajma, kako je to navedeno u članku 1. Ugovora, obzirom da je sam tužitelj iskazao da je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru prije nego mu je predao novac (dok on svoj potpis nije ovjerio), pa je zaključak prvostupanjskog suda, da je potpisom Ugovora tuženik potvrdio primitak novca iz Ugovora, proturječan iskazu samog tužitelja.

20. Također po zaključku ovog suda, tužitelj nije dokazao da je tuženiku predao iznos zajma, odnosno kunsku protuvrijednost iznosa od 67.000,00 EUR, i da je tuženik odmah u kafiću taj novac prebrojao, obzirom da taj iskaz tužitelja nije potvrđen iskazom niti jednog saslušanog svjedoka.

21. Naime, iz iskaza svjedoka IU proizlazi da pretpostavlja da je u koverti, koju je tužitelj predao tuženiku, bio novac, međutim svjedok ne iskazuje da je tuženik odmah taj novac i prebrojao, kako je to iskazao tužitelj, a što svjedoku, po mišljenju ovog suda, nije moglo ostati nezamijećeno, jer se radilo o velikoj količini novca, dok iz iskaza svjedoka AU i TU proizlazi da tužitelj, nakon što mu je tuženik predao u kafiću primjerke ovjerenog Ugovora, nije nikakve novce predao tuženiku, nego su se stranke posvađale nakon čega je tuženik poderao primjerke Ugovora.

22. Obzirom da je sam tužitelj iskazao da je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru prije nego mu je on predao novac, da on svoj potpis nije ovjerio kod javnog bilježnika, da je tuženiku novac predao u kafiću nakon što mu je tuženik predao ovjerene Ugovore u tri primjerka, ali da nema te Ugovore, jer ih je sve poderao nakon što mu tuženik nije vratio zajam, ovaj sud iskaz tužitelja ocjenjuje neuvjerljivim, jer je nelogično da bi Ugovor koji dokazuje pozajmicu iznosa od 67.000,00 EUR poderao i to iz razloga jer mu tuženik nije vratio iznos pozajmice, i jer nitko od saslušanih svjedoka nije vidio predaju novca, kao i da odmah nakon toga tuženik novac broji, a kako je to iskazao tužitelj.

23. Ovaj sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim iskaz tuženika koji je potvrđen iskazima svjedoka VU i GU, da mu tužitelj nije nakon ovjere Ugovora predao iznos zajma, zbog čega je poderao primjerke Ugovora, a da je tužitelj podnio ovu tužbu jer želi osporiti tražbinu koju on ima prema tužitelju i zbog koje se po njegovoj tužbi vodi postupak kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Povrv: 536/2014.

24. Zbog navedenog, žalba tuženika je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. a ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

25. Nakon preinake prvostupanjske presude tuženik je uspio u cijelosti u postupku, pa mu je tužitelj, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, dužan naknaditi parnični trošak.

26. Tuženiku u prvostupanjskom postupku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima 25. studenog 2015., 20. siječnja 2016. i 9. svibnja 2017. u iznosu od 5.000,00 kn za svako, na ročištima 21. srpnja 2015. i 21. ožujka 2017. u iznosu od 2.500,00 kn za svako, na ročištima 15. listopada 2015. i 9. studenog 2015. u iznosu od 1.250,00 kn za svako, te PDV u iznosu od 5.625,00 kn, ukupno 28.125,00 kn.

27. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik nije naznačio visinu tog troška, što je bio dužan sukladno članku 164. stavak 2. ZPP-a.

28. U drugostupanjskom postupku tuženiku pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kn i PDV u iznosu od 1.562,50 kn, ukupno 7.812,50 kn.

29. Ukupni troškovi koji pripadaju tuženiku u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku iznose 35.937.50 kn, pa je preinačena i odluka o troškovima postupka, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 35.937,50 kn. 30. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, kao i zahtjev za naknadu troška sastava te žalbe, sukladno članku 166. stavka 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

31. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc