Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-531/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 21. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženice i njezinog punomoćnika, odlukom objavljenom 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja i tuženice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davateljice uzdržavanja koji se solemniziran dana 29. rujna 2011. godine kod javne bilježnice Ružice Gagro iz Valpova po brojem: OV-6769/2011.

II Nalaže se Općinskom sudu u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, k. o. [katastarska općina], zkul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica, ukupne površine 815 m2, s imena tuženice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom prava vlasništva ponovno na ime tužitelja PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke."

II. Nalaže se tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženici IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 06. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženice radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U tužbi u bitnom navodi da su parnične stranke 29. rujna 2011. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da je isti potvrđen od strane javnog bilježnika Ružice Gagro iz [adresa] pod brojem OV-6769/2011. Navedenim ugovorom tuženica se u svojstvu davateljice uzdržavanja obvezala skrbiti o tužitelju kao primatelju uzdržavanja, odnosno istome osigurati adekvatan smještaj u vlastitoj kući ili kući primatelja uzdržavanja, osigurati mu ishranu primjerenu njegovim potrebama, čistu sobu, grijanje, lijekove, zdravstvenu zaštitu i njegu... Tužitelj je kao protučinidbu za primljeno uzdržavanje dopustio tuženici da se odmah po potpisu Ugovora uknjiži kao vlasnica na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine 815 m2. Nadalje, navodi da je tuženica snaha tužiteljeve pokojne supruge, da je tužitelj nakon smrti supruge i sam obolio, da tuženica nije preuzela brigu i skrb o tužitelju kako je to bila dužna prema predmetnom Ugovoru, već su skrb o istom preuzele treće osobe, ali ne navodi koje. Također navodi da tužitelj nije vidio tuženicu duži niz godina niti je sa istom u bilo kakvom kontaktu pa zbog svega navedenog predlaže da sud raskine predmetni Ugovor uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši brisanje prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini sa imena tuženice uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora u zemljišnim knjigama. Ujedno je predložio da sud odredi zabilježbu spora na naprijed opisanoj nekretnini u trajanju do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužiteljeve navode iz tužbe. U bitnom ističe da se brinula i pomagala tužitelju na razne načine i prije zaključenja predmetnog Ugovora. Navodi da je od 1997. do 2008. najmanje jedanput tjedno svojim vozilom i o svom trošku vozila tužitelja u posjet njegovoj majci u Kunišince te je pomagala tužitelju oko brige i skrbi za njegovu majku kupujući za istu razne sitne potrepštine.Tužitelj je u tom razdoblju bio na operaciji polipa u KBC Osijek, tuženica mu je išla u posjete te ga je nakon otpusta iz bolnice svojim vozilom odvezla kući. Darovala mu je vrijedne pokretnine koje si tužitelj sam nije mogao kupiti jer je bio lošijeg imovnog stanja. Tako je primjerice 1999. poklonila tužitelju štednjak, 2000. poklonila mu je smeđu peć na drva, 2003. mu je poklonila hladnjak ladičar, novo i korišteno kuhinjsko posuđe te mu je 2006. poklonila dvosjed, trosjed i fotelju. Također navodi da je 2008. tužitelju ustupila na korištenje svoj osobni automobil Opel Vectru kako bi se tužitelj istim mogao prevesti do trgovine i liječnika te kako bi mogao otići u posjet majci. Često je znala tužitelju davati novčane iznose od 200 kuna kako bi isti imao za gorivo. Vlastitim sredstvima podmirivala je troškove održavanja i registracije predmetnog automobila. Iz zahvalnosti za sve što je do tad tuženica za njega učinila, tužitelj je 2009. tuženici predložio da ga dohrani te je iskazao spremnost da na tuženicu odmah prenese kuću u kojoj je stanovao. Tužitelj je u to vrijeme bio suvlasnik predmetne kuće u 6/10 idealnih dijelova dok su ostali suvlasnici bili rodbina tužiteljeve supruge iz Republike Srbije. Tuženica je o svom trošku došla u kontakt s tom rodbinom te je kontaktirala Centar za socijalnu skrb jer je nekretnina bila opterećena teretom budući je tužitelj primao socijalnu pomoć. Pomogla je tužitelju da postane samovlasnik kuće, platila je sve potrebne troškove te je poduzela što je bilo potrebno da se sa kuće briše teret. Nakon toga je zaključen predmetni Ugovor te je i nakon zaključenja nastavila pomagati tužitelju. Pomogla mu je da skupi potrebnu dokumentaciju kako bi isti ostvario pravo na mirovinu i kako više ne bi bio ovisan o socijalnoj pomoći. Odvezla je tužitelja u travnju 2014. u Vodice u posjet sestri jer je tužitelj izrazio želju da ju upozna. Dogovorila je tužitelju operaciju polipa u nosu, istog odvezla na operaciju, ostavila mu novac ako mu zatreba, išla mu u posjete te ga iz bolnice dovezla kući. Tuženicin suprug vozio je tužitelja na operaciju bruha u Našice, 8. siječnja 2020. naručila je tužitelja ne pregled vida te je za istog naručila i platila naočale. Kad je saznala da tužiteljeva izvanbračna supruga boluje od karcinoma odmah ih je posjetila, kupila im je kućanskih potrpština u vrijednosti 1.500,00 kuna, pobrinula se da tužiteljeva izvanbračna supruga dobije hodalicu preko HZZO-a, kao i medicinski krevet od Crvenog križa te da ostvari pravo na posjete žene koja je radila u programu "Pomoć u kući". Kćer tužiteljeve izvanbračne supruge napala je 25. kolovoza 2020. tuženicu prilikom njenog posjeta tužitelju i njegovoj supruzi o čemu je tuženica obavijestila policiju koja je intervenirala. Dala je na korištenje tužitelju i drugo osobno vozilo te je spremna i ubuduće skrbiti za tužitelja i istom pomagati. Zbog toga smatra da nisu ispunjeni razlozi za raskid Ugovora pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja odredio zabilježbu spora na nekretnini kojom je tužitelj raspolagao predmetnim Ugovorom i to rješenjem broj: P- 531/2024-3 dana 07. lipnja 2024. (str. 15-17 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji je sklopljen između ovdje tužitelja i tuženice dana 29. rujna 2011., iz razloga što tužitelj smatra da tuženica nije izvršavala svoje obveze iz Ugovora, odnosno nije se skrbila i brinula o tužitelju na način kako je to navedeno u samom Ugovoru. Posljedično tome predmet spora je i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je isto bilo prije provedbe predmetnog Ugovora u zemljišnim knjigama.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj živio u izvanbračnoj zajednici sa UŠ, svekrvom tuženice (majkom sina tuženice). Nije sporno niti da su stranke zaključile predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 29. rujna 2011. te da je po potpisu istog na tuženicu prenesena tužiteljeva nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine 815 m2., koja je prije provedbe Ugovora u zemljišnim knjigama glasila na tužitelja kao samovlasnika.

6. Među strankama su sporne sve ostale činjenice, a prije svega je li i u kojem opsegu tuženica izvršavala obveze koje je preuzela predmetnim Ugovorom prema tužitelju. Sporno je je li tuženica pomagala tužitelju i prije sklapanja predmetnog Ugovora na način i u opsegu kako je ista navela u odgovoru u tužbi. Spornim se ukazuje i jesu li stranke uopće u kontaktu te jesu li njihovi međusobni odnosi narušeni do te mjere da je premetni Ugovor izgubio smisao zbog kojeg je sklopljen.

7. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku saslušao predložene svjedoke i to MŠ, TŠ, ZŠ i ĆŠ te parnične stranke. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koju je sud pribavio na prijedlog stranaka te koja je od strane stranaka dostavljena na sudski spis do zaključenja prethodnog postupka i to: izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, rješenje Upravnog odjela za opću upravu, rješenje ZK odjela Valpovo od 07. lipnja 2024., porezno rješenje sa podacima o uplati, preslika ručno vođene zemljišne knjige, povijesni ZK izvadak, račun javnog bilježnika i podnesak Porezne uprave.

7.1. Sud je na raspravnom zapisniku od 12. studenog 2024. (str. 54 spisa) odbio prijedlog stranaka za saslušanjem ostalih predloženih svjedoka. To stoga što je sud došao do zaključka da saslušanje istih nije bitno za utvrđenje činjeničnog stanja jer je činjenično stanje utvrđeno iz iskaza naprijed navedenih svjedoka i materijalne dokumentacije. Osim toga iz prezimena i adresa ostalih predloženih svjedoka proizlazi da su isti članovi obitelji saslušanih svjedoka i/ili prijatelji i rođaci stranaka pa bi isti po ocjeni ovog Suda u svojim iskazima u bitnom iskazivali kao i naprijed saslušani svjedoci većinom prema saznanjima koje imaju iz samog razgovora sa strankama, a ne na temelju vlastitih opažanja samih odnosa između stranaka.

8. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

-da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (str. 5-6 spisa ) sklopljen u pisanom obliku i da je isti potvrđen po javnom bilježniku,

- da je člankom drugim Ugovora (str. 5. spisa) ugovoreno da će primatelj uzdržavanja brinuti o sebi dokle god bude bio sposoban, a kad se isti više ne bude mogao brinuti o sebi tad se "primateljica uzdržavanja" (očita omaška u pisanju prema smislu i sadržaju tabalo je pisati davateljica uzdržavanja) obvezuje osigurati primatelju uzdržavanja adekvatni smještaj u vlastitoj kući ili u kući primatelja uzdržavanja, ishranu primjerenu potrebama primatelja uzdržavanja, čistu sobu, grijanje, lijekove, zdravstvenu zaštitu i njegu, te ostale radnje vezane za njegu i brigu primatelja uzdržavanja, te ga sahraniti o svom trošku, prema mjesnim običajima,

- da je tužitelj prema činjenicama koje su utvrđene u postupku ostvarivanja prava na sekundarnu pravnu pomoć, a koje su navedene u obrazloženju rješenja Upravnog odjela za opću upravu Osječko baranjske županije (str. 7-19 spisa) ostvario u 2024. prosječne prihode po osnovi mirovine, dohotka od imovine i socijalnih potpora u iznosu od 278,85 eura mjesečno ili 3.092,65 eura na nivou cijele godine,

- da je na nekretnini kojom je tužitelj raspolagao u predmetnom Ugovoru bilo uknjiženo pravo doživotnog uživanja u korist UŠ iz [adresa] (svekrve tuženice) temeljem ovjerovljene izjave od 07. ožujka 2000. i to prvo na suvlasničkom djelu predmetne nekretnine ovdje tužitelja, a zatim i na cijeloj nekretnini nakon što je tužitelj postao samovlasnik predmetne nekretnine, koje je pravo brisano 06. listopada 2011. temeljem ovjerovljene izjave koja je datirana sa istim danom kao i predmetni Ugovor, 29. rujna 2011. (preslika prijepisa ručno vođene zemljišne knjige za ZK uložak [broj ZK uloška], str. 39-41 spisa, povijesni izvadak str. 42-44 spisa),

- da je 18. travnja 1997. na suvlasničkom djelu nekretnine tužitelja, kojom je kasnije raspolagao predmetnim Ugovorm zabilježeno pravo potraživanja radi povrata isplaćenih iznosa po osnovi prava iz socijalne zaštite i prava na socijalni minimum temeljem rješenja Centra za socijalni rad, koji je teret brisan 01. lipnja 2011. temeljem brisovnog očitanja Centra za socijalnu skrb Valpovo od 31. svibnja 2011. (preslika prijepisa ručno vođene zemljišne knjige za ZK uložak [broj ZK uloška], str. 39-41 spisa, povijesni izvadak str. 42-44 spisa),

- da je ovdje tužitelj bio prvo suvlasnik 1. suvlasničkog djela 6/10 nekretnine kojom je kasnije raspolagao Ugovorm, da su ostali suvlasnici bili P, I, U i OŠ sa adresama u Republici Srbiji, da je tužitelj uknjižen kao samovlasnik navedene nekretnine 9. rujna 2011. temeljem presude Općinskog suda u Valpovu broj: P-167/95-38 od 23. studenog 1999. i izvoda iz komasacije posjeda (preslika prijepisa ručno vođene zemljišne knjige za ZK uložak [broj ZK uloška], str. 39-41 spisa, povijesni izvadak str. 42-44 spisa).

8.1. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud smatra vjerodostojnom, jer je izdana od nadležnih tjela i osoba u okviru obavljanja službe. Istu tijekom postupka nisu ospravale niti same stranke pa ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao da ista nije vjerodostojna.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka MŠ, TŠ, ZŠ i ĆŠ utvrđeno je da je tuženica dala na korištenje tužitelju osobni automobil te da je osigurala medicinski krevet i madrac za tužiteljevu pokojnu suprugu. U navedenom djelu svjedoci su iskazivali suglasno navodeći da su do tih saznanja došli kroz razgovor sa tužiteljem, odnosno tuženicom, dok je LŠ potvrdila da je osobno vidjela da je tuženica donjela medicinski krevet. Navedene činjenice tijekom postupka tužitlj nije osporavao, štoviše isto je potvrdio u svom iskazu pa sud navedeno smatra istinitim. Nadalje, iz iskaza LŠ, koja je prva tužiteljeva susjeda, utvrđeno je da su parnične stranke bile u dobrim odnosima, da su se međusobno posjećivale za blagdane i proslave dok je bila živa tužiteljeva izvanbračna supruga UŠ, koja je ujedno tuženicina svekrva te da je tužitelj često odlazio pomagati tuženicinoj obitelji. Također iz iskaza LŠ je utvrđeno da je muž tuženice na tužiteljevo traženje promjenio bravu na vratima nekretnine nakon intervencije policije i problema koje je tužitelj imao sa M, kćerkom svoje izvanbračne supruge UŠ i šogoricom tuženice, a što također potvrđuje da su međusobni odnosi između stranaka bili dobri i da je postaojao međusobni odnos povjerenja. U navedenom djelu svjedokinja je iskazivala uvjerljivo i okolnosno odgovarajući na konkretno postavljena pitanja, a budući je i svjedokinja AŠ u svom iskazu potvrdila da je upoznala tužitelja i njegovu izvanbračnu suprugu na kirvaju kod tuženice te da joj je tuženica jednom zgodom opisala sukob koji je imala sa M, kao i da je svjedok ZŠ naglasio da je tuženica često dovozila tužitelja na kartanje te da su on i tužitelj kao partnei kartali protiv tuženice i njenog supruga dugo u noć, sud navedene dijelove iskaza svjedoka također cijeni istinitim. Osim toga i same su parnične stranke u svoijm iskazima potvrdile opisane činjnice budući je tužitelj naglasio da je odlazio kod tuženice na kartanje bar jednom mjesečno, da je pomagao oko svinjokolje, pilića, rezanja i slaganja drva, da je imao problema sa M te da se je ista sukobila sa tuženicom zbog čega je intervenirala policija..., dok je tuženica naglasila da je sa tužiteljem i svekrvom uvijek bili u dobrim odnosima.

9.1. U prestalom djelu sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka jer isti nisu u tom djelu bitni za razrješenje ovog spora.

10. Iz iskaza parničnih stranaka u djelu u kojem su isti sukladni, kako međusobno tako i sa iskazima naprijed navedenih svjedoka utvrđeno je da je tuženica tužitelju dala na korištenje više osobnih automobila, koje je tužitelj koristio za odvoženje sebe i izvanbračne supruge UŠ liječniku, odlaske u trgovinu te za osobne potrebe. Navedene činjenice potvrdio je i sam tužitelj u svom iskazu u kojem je rekao da je na korištenje od tuženice kroz godine dobio tri automobila. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu potvrdio tuženicine navode, odnosno priznao je da je od tuženice dobio na poklon peć na drva, hladnjak ladičar, trosjed, dvosjed i fotelju te da mu je tuženica jedne godine kupila drva za ogrjev. Potvrdio je također i da ga je tuženica jednom odvezla u posjet njegovoj majci u Kunišince te da je bio sa tuženicom u posjeti kod njene sestre u Vodicam. Potvrdio je da je tuženica dovezla medicinski krevet za njegovu izvanbračnu suprugu koji nije koristio. Nadalje, potvrdio je da su ga tuženica ili njezin muž vozili kod sebe na kartanje jednom mjesečno i da je to trajalo sve dok mu nije umrla suruga, a nakon suprugine smrti prestao je ići. Također je potvrdio da mu je prilikom dolazaka na kartanje tuženica znala dati iznose od 200,00 kuna ili manje koje je potrošio na osobne potrebe, potvrdio je da mu je tuženica naručila i kupila naočale 2020., kao i da su ga tuženica ili njen suprug vozili kad je išao na operaciju polipa te da ga je jednom tuženicin suprug vozio na pregled u Našice. Potvrdu naprijed navedenih činjenica tužitelj je dao kroz odgovore na konkretno postavljena pitanja iskazujući slobodno, jasno i okolnosno pa zbog toga sud nema razloga sumnjati u njihovu istinitost.

10.1. Iz iskaza tuženice utvrđeno je da tužitelj nakon smrti izvanbračne supruge UŠ izbjegava kontakt sa njom, odbija bilo kakvu pomoć te na njene pozive odgovara da mu ništa nije potrebno. Sam tužitelj djelom je potvrdio te navode jer je rekao da nikad nije ništa tržio od tuženice. Tuženica smatra da su problemi u njihovom međusobnom odnosu nastali zbog šogorice T te da je tužitelja na raskid ugovora nagovorila pokojna svekrva UŠ, a sve kako bi tužitelj u konačnici kuću ostavio T koja nakon razvoda sa djetetom živi kao podstanar.

11. Iz čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), koji se na odgovarajući način primjenjuje na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju temeljem čl. 589. ZOO-a, proizlazi da svaka stranka može zahtjevati raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Nadalje, iz čl. 5. ZOO-a proizlazi da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, s tim da iz čl. 7. ZOO-a proizlazi da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti činidaba, a zakonom se određuju slučajevi u kojima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), uz primjenu naprijed navedenih odredbi materijalnog prava, ovaj Sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev neosnovan te je odlučio kao u izreci pod točkom I..

13. Prije svega treba naglasiti da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženica i prije i nakon zaključenja predmetnog Ugovora pomagala tužitelju i njegovoj pokojnoj izvanbračnoj supruzi na razne načine. Sam tužitelj je priznao da mu je tijekom godina tuženica dala na korištenje tri svoja osbna automobila kako bi sebe i izvanbračnu suprugu mogao odvesti lječniku, poklonila mu je hladnjak ladičar, peć na drva, trosjed, dvosje i fotelju, kupila mu naočle, tuženica ili njezin suprug odvozili su ga doktoru, svi su se međusobno družili i posjećivali, primao je novac od tuženice prilikom mjesečnog druženja uz kartanje, tuženica je osigurala medicinski krevet za tužiteljevu suprugu UŠ. Sve opisano upravo predstavlja skrb i brigu o tužitelju kako je i definairano člankom 2. predmetnog Ugovora pa zbog toga proizlazi da je tuženica ispunjavala svoje obveze preuzete Ugovorm. Sama činjenica što članak drugi Ugovra sadrži odredbu prema kojoj će se tužitelj u početku brinuti sam o sebi dok god bude bio sposoban u ovom slučaju je bespredmetna te nije od nikakvog utjecaja na valjanost samog Ugovora jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se je tužnica unatoč toj odredbi brinula o tužitelju, čime je uspostavljena jednakost činidaba ugovornih strana iz citiranog čl. 7. st. 1. OZ-a. Pružena briga i skrb pri tome ne uključuje samo ono što je tužitelj priznao tijekom postupka već je i puno šira, odnosno odgovara u potpunosti svemu onom što je tužiteljica navela u svom odgovoru na tužbu. Do takovog zaključak sud je došao analizom materijalnih dokaza iz kojih proizlaze navodi tuženice da je pomogla tužitelju oko stjecanja nekrenine u samovlasništvo i brisanju tereta jer su upisi u zemljišnim knjigama za predmtnu nekretnivu provedeni upravo neposredno prije ili nakon sklapanja predmetnog Ugovora. Tužitelj iz svojih tadašnjih primanja sasvim sigurno nije mogao sam podmiriti obveze prema Centru za socijalnu skrb pa samim tim bez pomoći ovdje tuženice vjerojatno niti ne bi bio brisan navedeni teret. Također, tužitelj iz primanja po osnovi socijalne skrbi u to vrijeme nije mogao podmiriti sve troškove parničnog postupka koji se vodio radi utvrđenja da je isti samovlasnik nekretnine pa je samim tim sud zaključio da su točni navodi tuženice da je ona dijelom financirala i taj postupak. Iz rješenja kojim je tužitelju odobrena sekundarna pravna pomoć proizlazi da je isti po osnovi mirovine i ostalih primanja prosječno mjesečno u 2024. ostvarivao prihode od 278,85 eura. To dalje dovodi do zaključka da je tužitelj ranije primao i nižu mirovinu, jer se mirovinska primanja periodično usklađuju pa su u takvim okolnostim točni navodi tuženice da je i ranije tuženica pronalazila mjastore, plaćala troškove poravaka te kupovala potrepštine i drva za ogrjev tužitelju i njegovoj sad pokojnoj supruzi jer si tužitelj sam sve to iz svojih primanja nije mogao priuštiti. Na taj način tuženica je ispunjavala svoje obveze iz Ugovora sve do smrti tužiteljeve izvanbračne supruge UŠ pa nisu ostvareni uvjeti iz citiranog čl. 583. st. 3. ZOO-a-a u vezi čl. 589. ZOO-a za raskid predmetnog Ugovora.

14. Nakon smrti tužiteljeve izvanbračne supruge UŠ tužitelj je onemogučio tuženicu u ispunjavanju njezinih ugovornih obaveza jer odbija bilo kavu pomoć i kontakt. U takvim okolnostima bitno je naglasiti da raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može tražiti stranka koja je svojim postupanjem dovela do neizvršavanja ili djelomičnog izvršavanja ugovorne obveze od druge ugovorne strane, odnosno čije je postupanje suprotno čl. 5. i 6. ZOO-a, posebno ukoliko je davatelj uzdržavanja spreman i nadalje izvršavati svoju ugovornu obvezu, pri čemu nije dovoljno samo subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ispunjavanjem obveza od strane druge ugovorne strane, već se mora raditi o objektivnom neispunjavanju preuzetih obveza. Tuženica je izrazila volju da nastavi izvršavati svoje obaveze, a ista to očito ne može jer tužitelj zbog subjektivnih razloga, odnosno utjecaja trećih osoba, prvo tuženicine šogorice, a onda i svog nećaka ĆŠ, tuženicu onemogućava u ispunjavanju svojih obaveza. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza tuženice koja je naglasila da su problemi počeli nakon razvoda tuženicine šogorice T, kad je ista jedno vrijeme boravila kod tužitelja i njegove izvanbračne supruge, te je tom zgodom izazvala incident zbog kojeg je morala intervenirati i policija, a što sam tužitelj tijekom postupka nije porekao. U to vrijeme tužitelj je pokrenuo prvi sudski postupak za raskid ugovora te je nedugo nakon toga i povukao tužbu, a što je prema mišljenju tuženice bio povod za incident koji je imala sa M. Taj sudski postupak spomenuo je i sam svjedok ĆŠ u svom iskazu rekavši da je predmetni Ugovor vidio nakon što je tužitelj preuzeo dokumentaciju od odvjetnika Medveda (isti je zastupao tužitelja u tom postupku). Iz navedenog sud zaključuje da je upravo tužiteljeva izvanbračna supruga UŠ za svog života prava izvršila utjecaj na tužitelja da raskine predmetni Ugovor želeći nakon raskida utjecati da tužitelj nekretninu ostavi njenoj kćeri T jer su snaha (tuženica) i sin ( suprug tuženice) situirani, a T je podstanar. Nakon smrti tužiteljeve supruge, 2022. iz Švedske se vraća tužiteljev nećak ĆŠ koji nastavlja utjecati na tužitelja da ustraje u raskidu pa isti na kraju pokreće ovaj postupak. Naime, sud je stekao dojam prilikom saslušanja ĆŠ, koji je ujedno i najbliži srodnik tužitelja (tužitelj nema svoje djece) da je isti osobno zainteresiran da naslijedi predmetnu nekretninu kao zakonski nasljednik, a prepreka za to je upravo predmetni Ugovor. Pri tome treba naglasiti da je imenovani iskazivao vidno uznemiren, u više je navrata tuženicu oslovljavao kao oni, misleći vjerojatno ne samo na tuženicu već i na njenog supruga te je na taj način neizravno priznao da zamjera tužitelju što je predmetnim Ugovorom raspolagao u korist obitelji svoje izvanbračne supruge. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljevo protivljenje daljnjem ispunjenju ugovornih obveza od strane tuženice, rezultat utjecaja navedenih osoba koje imaju cilj postići svoje osobne ciljeve. Kako je takvo postupanje tužitelja suprotno dužnostima ugovornih strana iz čl. 5. i 6. ZOO-a, tužitelj i zbog tih razloga nema pravo tražiti raskid predmetnog Ugovora.

15. Zaključno treba naglasiti da se tužitelj neosnovano pozivao u svom iskazu na nerazumijevanje značenja predmetnog Ugovora. To stoga što navodi da predmetni Ugovor nije pravno valjan nisu od utjecaja na ishod ovog spora. Sve kada bi ovi navodi (koji se svode na tvrdnju da je ugovor ništetan) bili točni, sud bi tužbeni zahtjev (da se raskida ugovor) morao odbiti kao neosnovan. Ništetan ugovor ne proizvodi pravne učinke, kao i da nije nastao. Sud može svojom konstitutivnom odlukom raskinuti ugovor koji je proizveo pravne učinke (a tužitelj je zatražio upravo donošenje presude kojom se ugovor raskida), dakle, koji postoji kao valjan ugovor. Ništetan ugovor ne može se raskinuti pa bi tužbeni zahtjev bio odbijen i kada bi sud utvrdio da je ugovor ništetan. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je odgovarajući na konkretna pitanja potvrdio da je u vrijeme sklapanja ugovora znao njegovo pravo značenje. Do takvog zaključka sud je došao zapažajući tužiteljeve reakcije prilikom iskazivanja. Isti je u početku u slobodnom izlaganju iskazivao pod zadrškom, izražavao se sporo i nepovezano, naglasio je da je smatrao da će tuženica dohraniti njega i suprugu te da nije mislio da će ista zauzvrat tražiti bilo kakvu protučinidbu što je u proturječnosti sa samim značenjem pojma dohrane. Očito je da je isti na taj način pokušao uvjeriti sud u navode za koje je unaprijed znao da nisu točni pa je izostala jasnoća i uvjerljivost u njegovu iskazivanju. Kad je isti počeo odgovarati na konkretna pitanja njegovi odgovori postali su jasniji i razumljiviji, a samo iskazivanje uvjerljivije.

16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Z. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- iznos od 200,00 EUR za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- iznos od 200,00 EUR za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 19. rujna 2024. temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. studenog 2024. temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife.

17. Prema tome tuženici su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati ukupni troškovi u iznosu od 800,00 eura.

18. O zahtjevu tuženice za naknadu troška pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude sud će odlučiti naknadno ukoliko punomoćnik pristupi ročištu za objavu presude.

19. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 12. veljače 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženici po punomoćniku