REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-350/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kojeg zastupa zaposlenica AHČ, prema generalnoj punomoći Su-1369/13, uz sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BH, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika te zamjenika punomoćnika umješača ŽH, odvjetnika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatskoj pošti d.d. isplatiti tužitelju AH iznos od 3.098,80 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 109,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. ožujka 2021. u poštanskom uredu u Vrbovcu, prilikom rada u prostorijama poslodavca Hrvatska pošta d.d., Trg Petra Zrinskog 12, 10340 Vrbovec, zadobio ozljedu na radu. Do nezgode je došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da se tužitelj prilikom izlaska iz garaže spotaknuo na rub betoniranog pristupnog puta, a prilikom pada je pao na lijevu stranu ruke i ramena. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja Hrvatska pošta d.d., jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Tužitelj potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 4.000,00 EUR. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice: pretrpljeni bolovi za koji potražuje iznos od 1.300,00 EUR, pretrpljeni strah za koji potražuje iznos od 1.000,00 EUR, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti za koje potražuje iznos od 1.500,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 200,00 EUR. Tužitelj se 10. ožujka 2022., u mirnom postupku obratio tuženiku koji mu nije isplatio traženu naknadu štete. Tužitelj temeljem čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 11. ožujka 2022. do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti i tuženiku naložiti naknadu troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom navedenim u podnesku od 6. studenog 2024. na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.050,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 800,00 EUR, za tuđu pomoć iznos od 358,35 EUR (predlaže cijenu sata 3,98 EUR) odnosno potražuje ukupan iznos od 3.208,35 EUR zajedno sa zateznim kamatama koja teku od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 11. ožujka 2022. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja HP - Hrvatska pošta d.d. bila je osigurana policom osiguranja od javne odgovornosti zaključenom s osiguravajućim društvom EUROHERC osiguranje d.d., broj police [broj police]. Slijedom navedenog, a u svrhu zasnivanja građanskopravnog učinka temeljem odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, tuženik moli Naslovni sud obavijestiti EUROHERC osiguranje d.d. o predmetnoj parnici. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, u cijelosti osporava svoju odgovornost obzirom se u odnosu na poslodavca, šteta koja bi bila uzrokovana tužitelju, a uslijed tužiteljevog hodanja, a na koje tuženik kao poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Time tuženik želi skrenuti pažnju na činjenicu da je hodanje voljna, a ne automatska radnja, te je time tužitelj uz dužnu pažnju mogao izbjeći štetan događaj. Nesporna je činjenica da je tužitelj više godina zaposlen kod tuženika na istom mjestu rada, te je logično i životno za zaključiti da je tužitelj i više nego upoznat s okruženjem u kojem se kreće. Tuženiku je sporna činjenica nastanka štetnog događaja obzirom da je tužitelj naveo da je prilikom prijavljivanja ozljede na radu pao s mopeda i zadobio ozljede. Tuženik navodi kako je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja obavljao poslove radnog mjesta kontrolora za poštanske procese, te vožnja i uporaba mopeda nikako nije u opisu radnog mjesta kojeg je tužitelj obavljao. Tužitelj je tuženiku dao pisanu izjavu od 30. ožujka 2021. u kojoj je izričito naveo da odustaje od prijave ozljede na radu i nastavlja s radom kontrolora za poštanske procese, a koju je vlastoručno potpisao. S tim u vezi, tuženik ističe isključivu odgovornost tužitelja za predmetnu štetu, podredno, ističe prigovor doprinosa nastanku štete sukladno odredbi čl. 1092. st.1. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima, sve obzirom je tužitelj prilikom hodanja zanemario pažnju koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, odnosno, postupio je s krajnjom nepažnjom u opisanoj situaciji. Nadalje, iz samog obrasca Prijave o ozljedi na radu, odnosno tč. 42. i 43. iste, proizlazi kako su kritične zgode bila primijenjena osnovna, a zatim i posebna pravila zaštite na radu. Temeljem čl.25. Zakona o zaštiti na radu tuženika valja osloboditi odgovornosti za eventualnu štetu koja bi nastala tužitelju povodom ovog štetnog događaja. Tuženik predlaže temeljem odredbi čl. 108. Zakona o parničnom postupku obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne ovjerene preslike zdravstvenog kartona za razdoblje prije i poslije spornog vremenskog perioda. Osporava razdoblje tijeka zakonskih zateznih kamata, kako su formulirane tužbenim zahtjevom. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude.

3. Podneskom od 23. travnja 2024. EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, prijavilo je sudjelovanje kao umješača na strani tuženika u ovom postupku te je, s obzirom da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja zaključenim s predmetnim osiguravajućim društvom, raspravnim rješenjem od 8. svibnja 2024. prihvaćeno miješanje.

3.1. Umješač u bitnom osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost poslodavca za nastali štetni događaj budući iz dostavljene dokumentacije ( Prijava o ozljedi na radu ) proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu, tj. na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi sa nastankom predmetne ozljede na radu. Naime, tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu, te su poduzete i sve ostale mjere zaštite na radu. Nije vidljivo u čemu se ogleda propust poslodavca radi kojeg je došlo do predmetnog ozljeđivanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška umješaču.

4. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. punomoćnik tužitelja naveo je da presuda Upravnog suda u Zagrebu nije pravomoćna, ali je tužitelju priznata kao ozljeda na radu određena dijagnoza po predmetnom štetnom događaju, a da se upravni postupak vodi radi priznavanja druge dijagnoze uz navedenu dijagnozu, koji dio rješenja je pravomoćan. Stoga navodi da je radi predmetnog štetnog događaja tužitelju priznata ozljeda na radu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502-03/22-02/73, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 23. svibnja 2023. (str. 5-7 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502- 03/22-02/73, URBROJ: 338-21-02-02-23-8 od 8. kolovoza 2023. (str. 8-9 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije Zagreb KLASA: UP/II- 502-03/23-01-635 od 28. rujna 2023., URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 28. rujna 2023. (str. 333-338 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-22 spisa), potvrde o primitku preporučene pošiljke (str. 23, 25 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 17. veljače 2021. (str. 32-314 spisa), izjavu tužitelja od 30. ožujka 2021. (str. 315 spisa), očitovanje tuženika od 7. prosinca 2021. (str. 316 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću- Čuguri (str. 370-371 spisa), a vještak se i usmeno očitovao na ročištu održanom 14. siječnja 2025. (str. 390 spisa), saslušani su svjedoci OH (str. 365 spisa), JH (str. 365 spisa), ĐH (str. 365-366 spisa) i SH (str. 366 spisa) te tužitelj (str. 366-367 spisa), a izvršen je uvid i u presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5460/23-13 od 17. lipnja 2024. (str. 392-397 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj na dan 29. ožujka 2021. bio u radnom odnosu kod tuženika. Sporan je nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza, odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega valja reći da iz Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/73, URBROJ: 338- 21-02-02-23-6 od 23. svibnja 2023. (str. 5-7 spisa) proizlazi da je tužitelju ozljeda nastala 29. ožujka 2021. izražena šifrom S40.0 prema MKB-10 klasifikaciji priznata ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 5728 290321 5/2023. (točka I. izreke), dok se tužitelju ozljeda nastala 29. ožujka 2021. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S42.1. M94.2 i M24.5 ne priznaje ozljedom na radu (točka III. izreke).

12.1. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije Zagreb KLASA: UP/II-502-03/23-01-635 od 28. rujna 2023., URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 28. rujna 2023. (str. 333-338 spisa) proizlazi da je na predmetno prvostupanjsko rješenje od 23. svibnja 2023. tužitelj podnio žalbu protiv točke III. i IV. predmetnog rješenja iz čega proizlazi da je tužitelju pravomoćno priznata kao ozljeda na radu ozljeda nastala 29. ožujka 2021. izražena šifrom S40.0 prema MKB-10 klasifikaciji (točka I. izreke).

12.2. Sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i ne može preispitivati pravilnost takve odluke u sudskom postupku. Za odlučivanje u ovom predmetu nije od utjecaja činjenica što je tužitelj nakon štetnog događaja izjavio da odustaje od prijave ozljede na radu.

13. Na okolnost odgovornosti za nastanak štetnog događaja odnosno postajanja eventualnog doprinosa sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka te tužitelja.

14. Iz iskaza svjedoka ČH u bitnom proizlazi da je navedenog dana došao u garažu, za njim došao kolega AH radi pregleda službenog vozila, pošiljke, dostave i slično. Kad su s tim završili, krenuli su van garaže prema uredu, a tada se kolega AH spotaknuo na stepenicu odnosno rizol. Pojašnjava da se radi o stepenici produljene duljine sa nagibom 2-3 metra dugačkom. Pao je i rekao da ga boli rame i ruka.

15. Iz iskaza svjedoka EH u bitnom proizlazi da kolega ĐH radio Prijavu o ozljedi na radu. U trenucima kada je bio na godišnjem došlo je rješenje HZZO- a kojim traži popunu odnosno dostavu daljnjih podataka, a vezano za ovaj događaj, te je na temelju dostupne dokumentacije i to Izjave i Očitovanja dalje napisao Izvješće odnosno Očitovanje HZZO-u. Navodi da vezano za štetni događaj koji se dogodio tužitelju nije s njim pričao niti sa ostalim očevicima.

16. Iz iskaza svjedoka ĐH vezano za predmetnu ozljedu u bitnom proizlazi da radi u Odjelu zaštite na radu te u njegov opis poslova spada zaprimanje prijava o ozljedi..Koliko se sjeća, a vezano za tužitelja, zna da su pričali o ozljedi, da je do iste došlo, međutim, ne sjeća se načina nastanka same ozljede. Vezano za proceduru u ovakvoj situaciji, navodi da je neovisno o izjavi o odustajanju od prijave o ozljedi na radu, istu dužan prijaviti, što je i u ovom konkretnom slučaju učinio. 17. Iz iskaza svjedoka SH proizlazi da ga kolega AH nazvao i rekao da je pao, a on ga je pitao da li treba zvati zaštitu na radu. Sjeća se da mu je rekao da ne treba, da će on to obaviti. Također se sjeća da mu je rekao da je dobro i da ne treba bolovanje. Ne sjeća se da mu je AH rekao ikakve detalje vezane za sam pad. 18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da se JH vraćao sa dostave, a on je krenuo provjeriti da li je obavljena kompletna dostava kao i motor. Nakon što su sve obavili vraćali su se natrag u prostorije ureda. Prilikom izlaska iz garaže zapeo je za rub u visini 5-10 cm te pao. Vezano za samo mjesto štetnog događaja pojašnjava da se na tom dijelu nalazi naknadno rađen pristupni podest za parking dostavnih vozila, kombija i slično. Navodi da je to naknadno betonirano, a radi se o prostoru od oko 20 m2 i to je napravljeno u tom dijelu prije nekih godinu dana. Navodi da na tom mjestu ne postoji nikakva fizička ograda ili nešto slično koja priječi pristup radnicima. Poštari odnosno radnici uobičajeno kreću tim putem kojim je i on krenuo. Svakodnevno prolazi tim putem i to više puta dnevno. Ne postoji nikakav drugi izlaz, a sami poštari tu znaju parkirati motore ujutro. Nikada prije nije mu se dogodila takva nezgoda. Navodi da je navedenog dana otišao u Draškovićevu, da su mu rame slikali, međutim, nisu utvrdili nikakvo puknuće. S obzirom da je sam voditelj i da se trudi koristiti što manje bolovanja, mislio je da nije ništa ozbiljno te je odlučio nastaviti raditi. Nakon nekog vremena rame ga je počelo boljeti te je odlučio otići na magnetnu rezonancu u bolnicu u Dubravu te mu je tamo utvrđeno puknuće ramena. Navodi da nakon što je pao, da je obavijestio kolegu ĐH koji je došao iz Velike Gorice iz svog ureda i sačinio prijavu odnosno Zapisnik. Što se njega tiče poznato mu je da je njegova doktorica prijavila ozljedu nakon što je utvrđeno puknuće. Nikada ranije nije imao ozljedu niti problema sa lijevim ramenom. Nije primio nikakvu naknadu za ozljedu na radu od poslodavca niti od bilo koje treće osobe. Nije mu nije poznato da bi ranije netko drugi pao na tom dijelu na takav način.

19. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja istinitim u cijelosti budući su iskazivali životno, uvjerljivo, jasno i logično te su njihovi iskazi u bitnim činjenicama međusobno suglasni.

20. Cijeneći sve provedene dokaze sud je utvrdio da je tužitelj prilikom izlaska iz garaže tuženika zapeo za rub betoniranog podesta visine 5-10 cm predviđenog za parking te pao na lijevu stranu ruke i ramena i zadobio ozljede. Sud je utvrdio i da se poštari odnosno djelatnici tuženika uobičajeno kreću tim putem i to više puta dnevno obzirom ne postoji nikakav drugi izlaz.

21. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužitelj bio odgovoran za nastanak štete jer se isti kretao uobičajeno, za vrijeme redovnog radnog vremena obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta, pri čemu se kretao po putu kojim je jedino mogao proći. Osim toga, iz navoda tuženika nije bilo moguće utvrditi u čemu bi se sastojala odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja odnosno u čemu bi se sastojao propust tužitelja odnosno neopreznost. Pri tome valja istaknuti da se odgovornost tuženika procjenjuje po objektivnom kriteriju, odnosno poslodavac tužitelja, kao i umješač, na temelju police osiguranja od odgovornosti, odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tijekom postupka tuženik i umješač, na kojima je teret dokaza, nisu dokazali niti jedan od razloga koji bi ih oslobodili od odgovornosti za predmetni štetni događaj. S druge strane tužitelj je dokazao da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu, odnosno u svezi s radom. Tuženik ni umješač nisu dokazali da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja ili zbog krajnje nepažnje, odnosno tuženik i umješač nisu naveli koju je konkretnu radnju tužitelj pogrešno izvršio odnosno što je propustio učiniti. S obzirom na navedeno sud smatra da postupanje tužitelja ne ukazuje da bi do štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja došlo zbog njegovog skrivljenog ponašanja ili iz krajnje nepažnje već slučajno, a za što tuženik kao poslodavac tužitelja odgovara. Imajući u vidu da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a pri tome imajući na umu čl. 10. st. 1. ZPP-a, sud je ocijenio nepotrebnim provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu.

22. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 29. ožujka 2021. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i postojanja uzročno-posljedične veze sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ramena uslijed traumatske ozljede zglobnih tijela lijevog ramena. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 12. studenog 2021. Zdravstveni karton od 6. listopada 2010. do 16. rujna 2022. Sy. Karpalnog kanala obostrano 14. rujna 2020. - 2021. Ostalo bez osobitosti za predmetni štetni događaj. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 45 dana – kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana – kumulativno. Naruženje ne postoji.

23.1. Obzirom su umješač i tuženik prigovarali nalazu i mišljenju vještaka dr. Jakše Filipovića- Čugure, navedeni vještak se dopunski očitovao na ročištu održanom 14. siječnja 2025. te naveo da razumije elaboraciju tuženika te na isto odgovara da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi nego se radi o ozljedi koja je verificirana tijekom liječenja, a ista je nastala po štetnom događaju natučenjem lijevog ramena. U daljnjem tijeku liječenja i objektivnim dijagnostičkim pretragama verificirane promjene koje su navedene u nalazima te prijelom glenoidalnog dijela lopatične kosti, a isti dio sudjeluje u formiranju ramenog zgloba. Nadalje, uzročno posljedična veza kako navodi tuženik je mogla i nije morala nastati navedenim putom, međutim, kako je izvršen uvid u cjelokupni zdravstveni karton, ne nalaze se ozljede bolesti ili promjene koje bi se mogle povezati s prije navedenim verificiranim patološkim stanjima s lijevim ramenom. Stoga vještak zaključuje da je natučenje kao uobičajeni ili najčešći mehanizam prijeloma uzročno posljedično vezan uz štetni događaj. Po prigovoru umješača vještak navodi da početna dijagnoza u smislu natučenja lijevog ramena i kliničkog pregleda neposredno po štetnom događaju su po RTG snimkama bez svježeg prijeloma. Evidentno je da su kretnje bolne. U daljnjem tijeku, s obzirom da se radi o specifičnom prijelomu koji se nalazi u sastavnom dijelu lijevog ramenog zgloba, je verificirano kasnije stanje po prijelomu. Iz kliničkog nalaza je vidljivo da redukcija kretnji lijevog ramena nije u značajnom stupnju nego se radi o redukciji lakog stupnja. Kako je već prije naveo, iz zdravstvenog kartona ne nalazi nikakve prijašnje tegobe sa lijevim ramenom te je prihvatio mogući način ozljeđivanja kao i objektivno dokazanih posljedica u predmetnom štetnom događaju. Ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja. Ističe da je nalaz i mišljenje dan na temelju cjelokupne priložene medicinske dokumentacije, kao i pregleda tužitelja.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Jakše Filipovića- Čugure budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a nakon dodatnog očitovanja stranke na predmetni nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

25. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

26. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1966.) sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 800,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju, na temelju čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pripada ukupan iznos od 2.800,00 EUR. 27. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 90 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju s ove osnove dosudio ukupan iznos od 298,80 EUR.

28. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.098,80 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 109,55 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

29. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 11. ožujka 2022. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

30.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 8. svibnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 8. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 6. studenog 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 14. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -50 bodova odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.075,00 EUR.

30.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje. Također tužitelju ne pripada trošak sudskih pristojbi jer je, na temelju čl. 11. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18), oslobođen od plaćanja istih.

30.3. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. S obzirom da su tuženik i umješač uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripadaju im troškovi postupka.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

3. Umješaču po pun.