REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-587/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-625/2024- 2 od 20. rujna 2024., kojom je potvrđeno rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1311/2021-36 od 23. studenog 2023., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je postavljen u smislu odredbe čl. 385.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv odluke o parničnom trošku suda drugog stupnja koji u tom dijelu potvrđuje rješenje suda prvog stupnja podnosi prijedlog zbog pitanja:
„Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)?“,
ističući da se radi o pitanju koje udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
2. Istovremeno ističe da mu je osporenom odlukom suda povrijeđeno i ustavno pravo na jednakost pred zakonom.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Glede, pitanja ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-574/2024 od 16. travnja 2024. izrazio istovjetno pravno shvaćanje kao i sud drugog stupnja pa stoga pitanje koje u prijedlogu postavlja tuženik nije pitanje zbog kojeg i trebalo u ovoj pravnoj stvari dopustiti podnošenje revizije.
5. Kako se odluka sudova o troškovima postupka temelji i na pravnom shvaćanju ovog suda ne može se po prirodi stvari raditi o povredi ustavnog prava na jednakost pred zakonom pa stoga ne postoji niti taj razlog postavljen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
6. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
