Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-687/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, Ispostava Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, kojeg zastupa punomoćnica BF dipl.iur., zaposlenica tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj Pn-31/2016 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika u pretežitom dijelu je neosnovana a djelomično je osnovana (glede odluke o troškovima postupka), te se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj Pn- 31/2016 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu (točka I, II i III presuda te točka II rješenja): a) potvrđuje

- u točki I, II i III presude

b) preinačuje

- u točki II rješenja (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) tako da sada ista glasi:

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.382,71 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu protivna stranka naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

i to presudom

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.665,82 € sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. U preostalom dijelu tj. za iznos od 62.662,08 € tužbeni zahtjev na ime smanjenja vrijednosti nekretnine se odbija.

III. Nalaže se tuženik na ime troškova izgradnje garaže u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 11.071,07 € uz pripadajuću zateznu kamatu počev od 2. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

a rješenjem

"I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev na ime troškova izgradnje garaže za iznos od 3.022,00 €.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.147,95 € u roku od 15 dana."

2. Protiv te odluke stranke su izjavile dopuštene i pravovremene žalbe, s tim da tužitelj pobija točku II izreke presude te točku II izreke rješenja, dok tuženik pobija točku I i III izreke presude te točku II izreke rješenja. Ovdje treba istaknuti da iz sadržaja žalbe tuženik među inim navodi da se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva te da je tu okolnost prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir prilikom izračuna parničnih troškova, a kako je prvostupanjski sud uzeo tu okolnost prilikom utvrđenja uspjeha stranaka u postupku to ne proizlazi da tuženik pobija i ovu točku I izreke rješenja pobijane odluke.

2.1. Žalbe se izjavljuju iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se postupi sukladno traženjima, odnosno tužitelj traži da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da snosi sve troškove postupka, dok tuženik traži da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka. Žalitelj-tužitelj je zatražio i trošak žalbe.

3. Na žalbu tužitelja je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana a žalba tuženika je u pretežitom dijelu neosnovana a djelomično je osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog toga što je vrijednost njegove nekretnine izgradnjom zaobilaznice umanjena te zahtjev da je zbog navedenih radova postala neupotrebljiva garaža zbog povećanog nivoa ceste, a koju je zbog dugotrajnosti ovog postupka bio primoran o svom trošku ponovno izgraditi tako da se traži isplata troškova izvedenih radova.

6. Prvostupanjski sud, a nakon odluke ovog suda broj Gž-1006/14-56od 10. veljače 2016. (l.s.124-126) proveo dokaze naznačena u točki 4. obrazloženja pobijane odluke, u cijelosti postupio po uputi ovog suda te utvrdio ocjenom provedenih dokaza da je tužitelju izvedenim radovima na izgradnji zaobilaznice [adresa] nastala prekomjerna šteta zbog činjenice da je njegov postojeća garaža postala neupotrebljiva podizanjem nivoa ceste, te da je zbog izgradnje zaobilaznice smanjena vrijednost cijele nekretnine.

6.1. Pri tome a što se tiče zahtjeva upravljenog na naknadu štete a zbog umanjene vrijednosti nekretnine prvostupanjski sud navodi da se izgradnjom raskrižja sa cestovnom signalizacijom, semaforima i rasvjetnim stupovima izgled ovog dijela naselja znatno izmijenio, te činjenica da na dijelu novoizgrađenog ogradnog zida (istočnom dijelu) nije postavljen lukobran (što je utvrđeno na licu mjesta a što navodi i vještak dipl. ing. građ. Zdravko Nivić) te zašto se ne može prihvatiti zaključak dipl. ing. Milana Rosa da bi umanjenje predmetne nekretnine bilo 35% (jer je u taj postotak uključena i neupotrebljivost garaže) te bez obzira što vještak dipl. ing. stroj. Darijo Varžić u svom mišljenju nakon izvršenih mjerenja tvrdi da bi buka bila dopuštene razine, ocijenio da se takva buka javlja tijekom čitavog dana i noći, da je svakako zbog povećanog prometa ovom zaobilaznicom pojačana i količina ispušnih plinova te cijeneći i ostale negativne utjecaje same blizine raskrižja da u konkretnom slučaju sve to utječe i na mogućnost prodaje nekretnine i njezinu cijenu te da tužitelj trpi prekomjernu štetu koja se sastoji u smanjenju vrijednosti nekretnine i to za 5% čime je ispunjena pretpostavka odštetne odgovornosti tuženika po članku 1047. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a kako nije sporno da bi vrijednost nekretnine bila 213.316,36 EUR (što je utvrdio vještak dipl. ing. Milan Roso, a nitko od stranaka nije imao primjedbe na to) dosudio iznos od 10.665,82 EUR, a u preostalom zatraženom dijelu (62.662,08 EUR) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6.2. U odnosu na zahtjev za isplatu troškova izvedenih radova za izgradnju nove garaže uz utvrđenja da je uslijed rekonstrukcije ceste i podizanjem razine novoizgrađenog kolnika za cca 1 metar dotadašnja garaža tužitelja ostala bez mogućnosti prilaza cesti a samim time i da je bila neupotrebljiva, te da su vještaci (dipl. ing. Milan Roso i dipl. ing. građ. Zdravko Nivić) suglasni da je najekonomičniji način izgradnje novog objekta te daje tužitelj i poduzeo radove na gradnji novog objekta prvostupanjski sud je a prihvativši nalaz i mišljenje vještaka ing. Gordana Kvesića dosudio tužitelju iznos od 11.071,07 EUR a, koliko iznose troškovi potrebni da se popravi prekomjerna šteta nastala tužitelju i da njegova garaža postane ponovno upotrebljiva.

7. To sve pokušavaju dovesti u pitanje žalbe stranaka.

8. Kako je već rečeno stranke pobijaju odluku i zbog bitnih povreda parničnog postupka s tim da tužitelj navodi da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11., članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. te članka 254. ZPP, dok tuženik ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. ZPP a sve s obzirom da se izričito protivio preinaci tužbe , dok druge bitne povrede parničnog postupka ne konkretizira.

8.1. Međutim, ovaj sud kao drugostupanjski sud te povrede na nalazi. U prvom redu je za istaknuti da se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci pa stoga i nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Dalje, prvostupanjski sud je cijenio savjesno i brižljivo ocjenu svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu.

8.2. Što se tiče odluke- rješenja kojim je prvostupanjski sud odbacio zahtjev za izuzeće vještaka dipl. ing. stroj. Darija Varžića kao nedopušten a koje rješenje dovodi u pitanje žalba tužitelja za istaknuti je da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita jer je baš na prijedlog tužitelja određen ovaj vještak, a zahtjev za izuzeće nije podnesen prije izvođenja vještačkog nalaza i mišljenja. Pri tome ja za istaknuti da je tužitelj a kada je već predlagao da se imenuje vještak dipl.ing.stroj. Darijo Varžić trebao već tada provjeriti da li postoje okolnosti zbog kojih bi vještak mogao biti izuzet , a ne tek a kada nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja i dopune istog, sa kojima nije bio zadovoljan tražiti izuzeće istog. Pored toga za navesti je da činjenica da je predmetna tvrtka u kojoj je kao odgovorna osoba bio zaposlen vještak i koja je povezana sa tuženikom kako to proizlazi iz dopisa tuženika (l.s.267-dakle da je u šest navrata kroz duže vremensko razdoblje 2016. do 2020. imao poslovnu suradnju sa tuženikom), zasigurno u konkretnom slučaju na može predstavljati razlog za izuzeće jer se ne radi o stalnoj poslovnoj vezi sa tuženikom, tako da sama ta okolnost ne može dovesti u sumnju njegovu nepristranost.

8.3. Žalitelj - tužitelj dovodi u pitanje i to što je prvostupanjski sud ignorira nalaz i mišljenje mag.ing.el. Tomislava Šimetića koji je također sudski vještak, kao i što je odbio prijedlog da se tom vještaku prizna status sudskog vještaka u ovom postupku, te da je time diskriminiran u njegovom pravu na raspravljanje (što bi sadržajno upućivalo na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP). No, ni ovi žalbeni navodi ne stoje jer je prvostupanjski sud utvrdio da nalaz i mišljenje dipl. ing. stroj. Darija Varžića stručan i argumentiran te da je isti jasno odgovorio na sva odlučna pitanja pravilima struke te da je u tu svrhu izvršio potrebna mjerenja s tim da je nalaz i mišljenje izrađeno prema onim podacima koji su bili dostupni. Dakle taj vještački nalaz i mišljenje nije doveden u pitanje nalazom i mišljenjem mag.ing.el. Tomislava Šimetića (za razliku što je nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Milana Rosa dijelom dovedeno u pitanje priloženim nalazom i mišljenjem dipl.ing. građ. Zdravka Nivića kojeg je prvostupanjski sud a po uputi ovog suda odredio kao vještaka u ovom predmetu) pa u takvoj procesnoj situaciji nije bilo potrebno kao sudskog vještaka odrediti mag.ing.el. Tomislava Šimetića. Prema tome ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda nije onemogućeno tužitelju raspravljanje pa nije ni počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.

8.4. Žalba tuženika kako je ranije navedeno smatra da je počinjena bitna povreda parničnog postupka što je prvostupanjski sud iako se protivio preinaci tužbe istu dopustio. Međutim taj žalbeni navod tuženika ne može se prihvatiti jer je prvostupanjski sud a temeljem članka 190. stavak 2. i 3. ZPP pravilno dopustio preinaku tužbe, za to je dao valjane razloge kojima se nema što bitno za dodati tako da se žalitelj- tuženik radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje u pobijanoj odluci (točka 3.3, točka 3.4. i točka 3.5.-obrazloženja pobijane odluke).

8.5. Ispitujući dalje pobijanu odluke glede glavne stvari po službenoj dužnosti a smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od daljnjih povreda postupka navedenih u tom članku.

9. Žalbe stranka a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanjem pokušavaju dovesti u pitanje utvrđeno činjenično stanje i zaključak prvostupanjskog suda da je umanjenje vrijednosti predmetne nekretnine 5%, s tim što dakako tužitelj smatra da je to znatno više, dok tuženik smatra a kako je buka na predmetnom dijelu ceste u dopuštenoj razini da nema nikakvog umanjenja vrijednosti predmetne nekretnine odnosno da se ne radi o prekomjernoj šteti. Ti se navodi stranaka ne mogu prihvatiti jer je prvostupanjski sud a temeljem raspravne građe utvrdio relevantno činjenično stanje te je na temelju takvog utvrđenja izveo pravilan zaključak da se radi o prekomjernoj šteti te da je time umanjena vrijednost nekretnine za 5%. Dakako da je pri tome za istaknuti da prekomjerna šteta (članak 1047. stavak 3. ZOO) ovisi o utvrđenom činjeničnom stanju u svakom pojedinom slučaju a prvostupanjski sud je ocijenio na temelju svih okolnosti da je izgradnjom ceste zaobilaznice (općekorisne djelatnosti) umanjena tržišna cijena predmetne nekretnine za 5% što se može smatrati prekomjernom štetom u konkretnom slučaju a na koju vlasnik nekretnine ima pravo neovisno o tome što u izgradnji zaobilaznice nema propusta (protupravnosti), jer se za tu štetu odgovara objektivno odnosno bez obzira na krivnju pa tuženik neosnovano ističe prigovor nepostojanja odgovornosti odnosno nedostatka protupravnosti.

9.1. Uzimajući u obzir sve prije navedeno žalbe stranaka kojim pobijaju odluke a glede točke I i II izreke i to u dijelu u kojem nisu uspjele nemaju svog opravdanja jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo.

10. Što se tiče zahtjeva za isplatu glede garaže koju je u međuvremenu sagradio tužitelj a koji dio odluke pobija tuženik za istaknuti je da je neprijeporno utvrđeno da je uslijed radova na predmetnom raskrižju podignuta razina novoizgrađenog kolnika za cca 1 metar tako da je garaža tužitelja ostala bez mogućnosti prilaza na cestu a samim time i neupotrebljiva a kako je na temelju vještačkih nalaza i mišljenja građevinskih vještaka utvrđeno da je najekonomičniji način da se popravi ova šteta izgradnja nove garaže kako bi se ista dovela u funkcionalno stanje (što je tužitelj i učinio tijekom ove parnice te sukladno tome zatražio isplatu sredstava koje je imao u vezi toga) a kako je vještak ing. Gordan Kvesić utvrdio da se radi o iznosu 11.071,07 EUR za izgradnju nove garaže koji je iznos bio potreban da bi se nadoknadila prekomjerna šteta nastala tužitelju to je i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10.1. Kako se žalba tuženika i glede ove štete poziva na odredbu članka 1045. i članka 1046. ZOO odnosno smatra da ne postoji njegova odgovornost, odnosno da u konkretnom slučaju nema protupravnosti za navesti je kako je već to više puta rečeno da činjenica da je garaža tužitelja nakon izvedene rekonstrukcije ceste postala funkcionalno neupotrebljiva da se u svakom slučaju ima smatrati to prekomjernom štetom na koju tužitelj ima pravo neovisno o tome što u izgradnji zaobilaznice nema propusta (protupravnosti) jer se za ovu štetu odgovara objektivno dakle bez obzira na krivnju. To a na što žalba tuženika inzistira da tužitelj nije imao građevinsku dozvolu za izgradnju predmetne garaže u vrijeme kada je vršena rekonstrukcija ovog raskrižja ne može biti odlučno za ovu parnicu, uz utvrđenje da je garaža postojala prije rekonstrukcije ovog dijela ceste te da je uslijed izvedenih radova na rekonstrukciji ceste postala funkcionalno neupotrebljiva.

11. Stranke pobijaju i odluku o troškovima postupka (točka II izreke rješenja), s tim da tužitelj smatra da mu pripada cjelokupni trošak jer pobijanu odluku treba preinačiti, te da mu u svakom slučaju pripada trošak vještačenje naveden u točki 10.6. obrazloženja pobijane odluke, dok tuženik smatra da je prvostupanjski sud sve i da je i zakonito utvrđena prekomjerna šteta pogrešno izračunao uspjeh stanaka u postupku.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno krenuo u izračunavanje omjera uspjeha stranaka u ovom postupku odnosno da je tužitelj po pitanju osnova uspio sa 100%, a po pitanju visine 23% (kako se to navodi u točki 10.1. obrazloženja pobijane odluke) dok je tuženik u odnosu na visinu ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva uspio sa 77% (točka 10.2. obrazloženja pobijane odluke).

11.2. No, prilikom određivanja ukupnog uspjeha stranaka u postupku pogrešno je utvrdio da je uspjeh tužitelja 46%. To iz razloga što iznos od 123% (ukupni uspjeh tužitelja po osnovu i visini) treba podijeliti sa dva, što znači da je isti uspio sa 61,5%, a kako je uspjeh tuženika po visini (77%) i taj postotak treba podijeliti sa dva pa proizlazi da je tuženik uspio sa 38,5%, pa kada se od stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici dakle tužitelja koji je uspio sa 61,5% oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, dakle tuženika sa 38,5% dolazi se do iznosa od 23% kako se to pravilno navodi u žalbi tuženika.

11.3. Dalje, prvostupanjski sud je pravilno u točki 10.4. utvrdio koje su radnje bile potrebne za vođenje ove parnice odnosno priznao izdatke za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku sukladno važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 138/23) te utvrdio iznos od 35.155 EUR koji iznos je uključen i PDV. Od tog iznosa 23% daje iznos od 8.085,65 EUR a tom iznosu treba u cijelosti pribrojiti iznos od 4.297,06 EUR što predstavlja trošak izdatka za vještačke nalaze i mišljenja koje je predujmio tužitelj tako da se dolazi do iznosa od 12.382,71 EUR koji iznos je dužan tuženik isplatiti tužitelju pa je u tom pravcu i preinačena odluka o troškovima te je i odlučeno kao u izreci pod točkom I b) a temeljem članka 380. točka 3. ZPP.

12. Žalitelj- tužitelj je zatražio trošak žalbe, no povodom žalbe nije uspio pa je zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan a temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP.

12.1. Žalitelj-tuženik nije zatražio trošak žalbe kao ni trošak odgovora na žalbu pa s obzirom na to to o istima ovaj sud ni nije mogao odlučivati, a da je kojim slučajem zatražio trošak žalbe isti bi također bio odbijen sa tim zahtjevom jer povodom žalbe nije uspio glede glavne stvari već samo dijelom sporedne tražbine (troškova postupka- članak 35. u vezi sa člankom 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP).

12.2. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci pod točkom II izreke ove odluke.

13. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovniku, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Perić Aračić