REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-715/2024-51 od 20. prosinca 2024., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-715/2024-51 od 20. prosinca 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.171,36 EUR i zatezne kamate na taj iznos od 8. ožujka 2019. do isplate te troškove parničnog postupka u iznosu od 97,71 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-715/2024-51 od 20. prosinca 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.761,90 EUR i zatezne kamate na taj iznos od 8. ožujka 2019. te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 648,19 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.761,90 EUR i zateznih kamata na taj iznos od 8. ožujka 2019. do isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 648,19 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom odlučio:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.933,26 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 745,90 eur, sve u roku od 15 dana.“

1.1. Prema obrazloženju pobijane presude pravna osnova tužiteljevog zahtjeva je naknada štete koja se sastoji u iznosima koji su isplaćeni njegovoj osiguranici ČN i to:

- iznosa od 58.482,06 kn / 7.761,90 eur s osnove invalidske mirovine isplaćene za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2018.

- iznosa od 8.825,61 kn / 1.171,36 eur s osnove naknade za tjelesno oštećenje isplaćene za razdoblje od 1. studenog 2014. do 30. rujna 2018.; u vezi s ozljedama na radu koje je navedena tužiteljeva osiguranica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. listopada 2012., a koju je motornim vozilom prouzrokovala tuženikova osiguranica ŽN (ranije Č).

2. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj ČN u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2018. isplatio mirovine u iznosu od 58.482,06 kn, a u razdoblju od 1. studenog 2014. do 30. rujna 2018. da je isplatio naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 8.825,61 kn

- da je za nastanak predmetne nezgode isključivo odgovorna tuženikova osiguranica pri čemu da tuženik nije niti tvrdio niti iz izvedenih dokaza proizlazi da bi drugi sudar, dakle sudar tužiteljeve osiguranice u treće zaustavljeno vozilo, doprinio nastanku ili visini štete koja je predmet spora, u smislu odredbe članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23)

- da je nastanak profesionalne nesposobnosti za rad, zbog koje je tužiteljevoj osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i tjelesnog oštećenja s pravom na naknadu, posljedica ozljede koju je ista zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi; smatrajući da tuženik neosnovano prigovara prekidu uzročno-posljedične veze jer na njezin kontinuitet nije od utjecaja okolnost da je uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljeva osiguranica djelomično, a ne potpuno nesposobna za rad jer tužitelj potražuje upravo naknadu iznosa isplaćenih u skladu s navedenom nesposobnošću za rad.

2.1. Što se tiče primjene materijalnog prava prvostupanjski sud navodi da tužitelju nastaje šteta prilikom isplate svakog mirovinskog davanja slijedom čega da je:

- za razdoblje od 1. studenog 2014. do 31. ožujka 2014. (pravilno: od 31. ožujka 2014. do 1. studenog 2014.) mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, 157/13; u daljnjem tekstu: ZMO/98)

- za razdoblje od 1. travnja 2014. do 30. rujna 2018. mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18; u daljnjem tekstu: ZMO/13).

2.2. Također da su odredbe članka 160. stavka 1., stavka 2. točke 1. tog članka, članka 163. stavaka 1. i 7. ZMO/98, jednako kao i odredbe članka 161. stavka 1., stavka 2. točaka 2. i 3. tog članka, članka 164. stavaka 1. i 3. ZMO/13, u odnosu na odredbe članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) u koliziji, ali smatra da imaju prednost u primjeni budući da predstavljaju odredbe posebnog (lex specialis) i kasnijeg zakona (lex posteriori derogat legi priori).

3. Tuženik je protiv presude u cijelosti pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka.

3.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je, u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, trebao primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. S tim u vezi da su povrijeđena njegova ustavna i konvencijska prava-pravo na pristup sudu, pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku budući da prvostupanjski sud nije odgovorio na odlučna pravna pitanja te njegove jasno artikulirane prigovore i navode.

3.2. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva dovodeći u pitanje činjenicu da su iznosi invalidske mirovine zaista i isplaćeni tužiteljevoj osiguranici. Navodi da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o izvršenim isplatama. Naglašava da je osporio točnost odnosno istinitost tužiteljevog obračuna o iznosu mirovine ističući da navedeni obračun nije javna isprava niti dokaz o plaćanju, već da je riječ o tužiteljevoj internoj evidenciji. U prilog tome da je navedeni obračun potpisan od osobe koja nije ovlaštena zastupati tužitelja, već od tužiteljevog zaposlenika za potrebe ovog postupka. Štoviše da su tužiteljevi dokazi o plaćanju neovjereni obični bijeli papiri, bez originalnog ili kopiranog potpisa ovlaštene osobe i pečata, čak da se ne radi niti o tužiteljevim memorandumima. Pritom da navedene isprave nisu računi, a sve i da jesu da računi nisu dokaz o plaćanju. Također, da prvostupanjski sud prihvaća tužiteljevu formulu, posebnu matematičku jednadžbu, za razumijevanje za koje je potrebno posebno stručno znanje.

3.3. Smatra da bi tužitelj kao državna ustanova morao znati postoji li razlika primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili ne postoji. U tom pogledu da tužitelj ne tvrdi da postoji razlika u smislu navedenog zakona niti istu potkrepljuje adekvatnim dokazima.

3.4. Slijedom tih razloga ističe da je pogrešna i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 448,28 EUR.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost tuženikovih žalbenih navoda.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.933,26 EUR / 67.307,67 kn te zatezne kamate na navedeni iznos.

8. Prvostupanjski sud je protivno shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice poslovni broj Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022.), s kojim shvaćanjem je suglasan i ovaj sud, primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju slijedom čega je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Naime, na predmetni obveznopravni odnos između stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredbe članka 27. tog Zakona kojima je propisano:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Nakon što je u ovoj pravnoj stvari rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2760/23-2 od 27. ožujka 2024. (list 585. -590. spisa) ukinuta ranija presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-512/19-41 od 5. svibnja 2023. tužitelj nije predložio nikakve dokaze radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine, u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Slijedom toga nije, u smislu citirane odredbe, dokazao osnovanost visine tog dijela tužbenog zahtjeva.

10. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva za isplatu iznosa kojeg je, s osnove naknade za tjelesno oštećenje, ranije platio svojoj osiguranici, prema ocjeni ovog suda navedena naknada predstavlja stvarnu štetu u smislu odredaba članka 27. ZOOP-a, u vezi s odredbom članka 161. stavka 2. točke 3. ZMO/13, neovisno o tome što se predmetna naknada (za tjelesno oštećenje) izrijekom ne navodi u odredbi članka 27. stavka 2. ZOOP-a. Takvo tumačenje je izneseno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1496/24-2 od 17. prosinca 2024.

10.1. Napominje se da je odredbom članka 161. stavka 2. točke 3. ZMO/13 propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

10.2. Žalbenim navodima ne osporavaju se činjenice da je ozljeda na radu u uzročno-posljedičnoj vezi s tužiteljevim isplatama s osnove za naknade za tjelesno oštećenje niti da je tužitelj isplatio navedene naknade tužiteljevoj osiguranici (za razliku od iznosa invalidske mirovine). Tužiteljevoj osiguranici je pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, koje je tuženik osporio u odgovoru na tužbu, priznato tužiteljevim rješenjem Klasa: UP/I 141-06/15-01/03409153702, Ur. broj: 341-07-05/3- 15-13079 od 5. travnja 2017. (list 5. i 41. spisa).

11. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka ističe se da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.171,36 eur dok je vrijednost predmeta spora 8.933,26 eur. Slijedom toga je tužitelj s visinom svojeg zahtjeva u parnici uspio u omjeru od 13,11%, a tuženik s 86,89%. S druge strane, što se tiče osnove zahtjeva tužitelj je uspio u cijelosti-100% pri čemu se naglašava da je tuženik tijekom cijelog postupka pred prvostupanjskim sudom osporavao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva zbog čega su strankama nastali troškovi.

11.1. Kada se zbroji omjer tužiteljevog uspjeha u parnici glede osnove i visine- 100% + 13,11% (113,11%) zaključuje se da je konačan omjer njegovog uspjeha u parnici 56,55% (113,11% : 2).

11.2. Tuženik je, uzimajući u obzir visinu tužbenog zahtjeva, uspio u parnici s 86,89% zbog čega konačan omjer njegovog uspjeha u parnici iznosi 43,45% (86,89% : 2), imajući u vidu da nije uspio s osporavanjem osnove tužbenog zahtjeva.

11.3. Dakle, konačan omjer tužiteljevog uspjeha u parnici je 56,55% dok je konačan omjer tuženikovog uspjeha u parnici 43,45% slijedom čega 13,10% predstavlja razliku konačnog omjera uspjeha stranaka u parnici, a na temelju koje se imaju odmjeriti tužiteljevi troškovi.

11.4. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 23. ožujka 2023. (list 359. spisa) postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i to troškova provedenih vještačenja u iznosu od 5.500,00 kn (list 203. i 204., list 244. i 246. spisa) i troškova dostave policijske dokumentacije u iznosu od 120,00 kn (list 216. spisa), a koji troškovi su bili potrebni za svrhovito vođenje parničnog postupka.

11.5. Uzimajući u obzir razliku konačnog omjera uspjeha stranaka u parnici 13,10% te iznos tužiteljevih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parničnog postupka u iznosu od 5.620,00 kn zaključuje se da je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 736,22 kn / 97,71 EUR.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude dok je, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak