Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi, Požega, Vukovarska 17, OIB: 11614501047, radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-1/2024- 15 od 27. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-1/2024-15 od 27. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđeno da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu te da radni odnos tužitelja nije prestao 4. travnja 2024. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača te mu je točkom III. izreke naloženo platiti tužitelju naknade plaće u mjesečnim bruto iznosima od po 1.768,18 EUR počevši od 6. travnja 2024. do vraćanja tužitelja na rad s pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 750,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom prvostupanjskom sudu „da ne intervenira u autonomne poslovne odluke tuženog poslodavca“. Zahtijeva i naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da se ona temelji na odredbi članka 115. stavka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) koja je pravilno primijenjena na pravilno utvrđenu činjenicu da su tužitelj i ĆK usporedivi radnici tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 433. i 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora i u žalbenoj je fazi postupka dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojim je tuženik 29. studenog 2023. otkazao tužitelju ugovor o radi na neodređeno vrijeme.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem tužitelja i svjedoka, utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj s tuženikom 30. rujna 2022. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji se primjenjuje od 1. listopada 2022. i to za obavljanje poslova radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda u skladu s usvojenim studijskim programima i izvedbenim planovima studija

- da je tuženik **.**.2022. s ĆK zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji se primjenjuje od 1. listopada 2022. i to za obavljanje poslova radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda u skladu s usvojenim studijskim programima i izvedbenim planovima studija

- da su i tužitelj i svjedok ĆK prethodno bili zaposlenici Veleučilišta u Požegi, pravnog prednika tuženika, kao viši predavači iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda i to prema studijskom programu stručnog preddiplomskog studija Vinogradarstvo-Vinarstvo-Voćarstvo

- da se stručni prijediplomskog studij Vinogradarstvo-Vinarstvo-Voćarstvo ne ustrojava i ne izvodi kod tuženika od akademske godine 2022/2023

- da se na temelju odluke tuženika od 5. srpnja 2023. od akademske godine 2023/2024 kod tuženika izvodi stručni prijediplomski studij Enogastronomija

- da je prema planiranim nastavnim zaduženjima tuženika ĆK u okviru radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda u akademskoj godini 2023/2024 obavljao poslove u skladu s izvedbenim planovima stručnog prijediplomskog studija Enogastronomija

- da prema planiranim nastavnim zaduženjima tužitelj u okviru radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u [adresa] iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda u akademskoj godini 2023/2024 nije imao nastavnih zaduženja

- da je tuženik tužitelju 29. studenog 2023. redovitim otkazom otkazao ugovor o radu jer je prestala potreba za obavljanjem poslova višeg predavača u znanstvenom području biotehničke znanosti, znanstvenom polju poljoprivreda (agronomija) koje je poslove tužitelj obavljao u izvedbi stručnog prijediplomskog studija Vinogradarstvo- vinarstvo-voćarstvo zbog toga što se taj studijski program ne ustrojava i ne izvodi kod tuženika od akademske godine 2022/2023

- da tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja odnosno nije proveo njegovo uspoređivanje s ĆK koji je u odnosu na tužitelja usporedivi radnik

- da je tužitelj zbog otkaza ugovora o radu pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio te da je tuženik pravovremeno zahtijevao sudsku zaštitu od navedenog otkaza i

- da je prosječna plaća tužitelja ostvarena u posljednja tri mjeseca rada kod tuženika iznosila 1.786,18 EUR bruto.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik zbog toga što je pri poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju propustio provesti njegovo uspoređivanje s ĆK, povrijedio dužnost iz članka 115. stavka 2. ZOR-a. Zbog toga prihvaća zahtjev za utvrđenje da poslovno uvjetovani otkaz nije dopušten te da radni odnos tužitelja nije prestao s danom 5. travnja 2024., nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad i isplatiti mu naknadu plaće od 6. travnja 2024. do vraćanja na posao s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud.

10.1. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju uvida u isprave, saslušanja tužitelja i svjedoka i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga su neodlučni žalbeni navodi u kojima tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu u postupku provedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica (da ĆK i tužitelj nisu usporedivi radnici) koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz tuženika koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

10.1.1. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme za tužitelja i za ĆK proizlazi da su obojica na temelju tih ugovora o radu zaposleni za obavljanje poslova radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja u Požegi iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda u skladu s usvojenim studijskim programima i izvedbenim planovima studija. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je riječ o usporedivim radnicima pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To utvrđenje ne mijenja činjenica da je tuženik, nakon gašenja stručnog prijediplomskog studija Vinogradarstvo-Vinarstvo-Voćarstvo rasporedio ĆK Soldu za obavljanje poslova tog radnog mjesta u izvedbi (novoosnovanog) studijskog programa stručnog prijediplomskog studija Enogastronomija u akademskoj godini 2023/2024, a tužitelja nije rasporedio nigdje zbog čega je tužitelj u toj akademskoj godini bio bez nastavnih opterećenja. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, svrha usporedbe svih radnika koji obavljaju poslove istog radnog mjesta je upravo to da se utvrdi koji radnik ima manje bodova i prema tome postaje višak (radnik kojem poslovni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom). Zbog toga su usporedivi radnici iz članka 115. stavka 2. ZOR-a (svi) radnici koji konkuriraju za obavljanje istih poslova preostalih nakon reorganizacije poslodavca, a ne oni koje je on sam odredio viškom raspoređujući druge usporedive radnike za obavljanje preostalih poslova bez provođenja uspoređivanja koje propisuje zakon.

11. U skladu s člankom 115. stavkom 1 . točkom 1.) ZOR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac (koji zapošljava dvadeset ili više radnika) mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (članak 155. stavak 2. i 3. ZOR-a). Pritom je autonomno pravo poslodavca da odluči kojim će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost i tako ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome postaje višak, sve pod pretpostavkom da te kriterije razmotri i primijeni jednako na sve usporedive radnike.

11.1. Na temelju činjenice da je tuženik pri poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju propustio provesti njegovo uspoređivanje s ĆK, pravilno je sud prvog stupnja primijenio citirane propise kada je ocijenio da je tuženik time propustio obvezu primijeniti zakonske kriterije iz članka 115. stavka 2. ZOR-a te da stoga odluka o otkazu ugovora o radu nije bila opravdana.

11.2. Na žalbene navode tuženika u kojima insistira na svojoj autonomiji u određivanju „kako će i s kime će izvoditi svoju nastavnu djelatnost“, za odgovoriti je to da se pobijanom odlukom ni na koji način ne zadire u tu autonomiju jer mu tom odlukom nije naloženo kako i s kime da izvodi svoju nastavnu djelatnost. Nije sporno pravo tuženika kao poslodavca reorganiziranje poslovanja u cilju izvedbe ustrojenih studijskih programa, a što podrazumijeva smanjenje broja izvršitelja radnog mjesta službenika I. vrste – nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača iz znanstvenog područja biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda, posebice nakon gašenja pojedinih studijskih programa iz tog znanstvenog područja i polja, što ima za posljedicu višak dijela radnika, ali pri određivanju koji će radnik biti proglašen viškom potrebno je pridržavanje zakonom propisanih uvjeta i pretpostavki, a što je u ovom predmetu izostalo.

11.3. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo iz članka 115. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. ZOR-a, ocjenjujući osnovanim tužbeni zahtjev kako u dijelu u kojem je otkaz utvrđen nedopuštenim i da radni odnos nije prestao, tako i u dijelu u kojem je, u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZOR-a, odredio vraćanje tužitelja na posao.

11.4. Odluka o naknadi plaće tužitelju za vrijeme prekida rada (do vraćanja na rad) do kojeg je došlo krivnjom poslodavca zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu temelji se na pravilnoj primjeni članka 95. stavka 3. ZOR-a.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članaka 154. i 155. ZPP-a i u žalbi nije posebno osporavana.

13. S obzirom na to da ne postoji razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer