REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-867/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku GD, odvjetniku u [adresa], radi poništaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Veronike Bačani, odvjetnice i punomoćnika I i II- tuženih GD, odvjetnika, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Poništava se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 7.5.2021. između 1. tužene HD iz [adresa], Vjekoslava Novotnija 20, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren po vršitelju dužnosti Ivanu Juriću, broj: OV-2258/2021 dana 7.5.2021.

2. Nalaže se zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršiti brisanje prava vlasništva 2. tužene na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2, dvosobni stan sa nusprostorijama u II (drugom) katu površine 66,77 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta ULICA VJEKOSLAVA NOVOTNIJA, DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Zagreb, Ulica Vjekoslava Novotnija 20, ukupne površine 306 m2 uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo prijašnjeg vlasnika 1. tužene HD iz [adresa], Vjekoslava Novotnija 20, OIB [osobni identifikacijski broj].

3. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno podmire troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi I-tuženoj HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženoj JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.589,48 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 12. veljače 2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐD je dana 4.6.2021. podnijela tužbu radi poništaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su dana 7.5.2021. sklopile I-tužena HD i II-tužena JD. Ističe da je II-tužena izmanipulirala i prevarila I-tuženu te iskoristila njeno duševno stanje u kojem nije bila sposobna očitovati se o svojim pravima i obvezama. Rezultat toga je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 7.5.2021., ovjeren po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Ivanu Juriću pod brojem Ov- 2258/2021 kojim I-tužena kao primateljica uzdržavanja predaje u posjed i vlasništvo II- tuženoj kao davateljici uzdržavanja nekretninu upisanu u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-2, dvosobni stan sa nusprostorijama u II (drugom) katu površine 66,77 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta ulica Vjekoslava Novotnija, dvorište, zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Ulica Vjekoslava Novotnija 20, ukupne površine 306 m2.

2. Tužiteljica pojašnjava da je sa I-tuženom imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su ugovor sklopile dana 25.11.2002. te ga ovjerile pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem R1-2183/02. Predmet tog ugovora je također bila naprijed upisana nekretnina čija je predaja u vlasništvo tužiteljici kao davateljici uzdržavanja odgođeno do smrti I-tužene kao primateljice uzdržavanja. Tužiteljica i I- tužena su navedeni ugovor raskinule dana 29.4.2021. na način da su potpisale Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju poslovni broj XVII. R1-2183/02, ovjeren od strane vršiteljice dužnosti javnog bilježnika PD pod brojem Ov- 1685/2021. Tužiteljica ističe da potpisivanje Sporazumnog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju nije odgovaralo njenoj stvarnoj volji budući je od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa nadalje marljivo, brižno i požrtvovno brinula o I- tuženoj. Sporazumni raskid je potpisala bez svijesti o tome što potpisuje budući joj vršiteljica dužnosti javne bilježnice PD Sporazumni raskid nije dala na čitanje niti joj ga je rastumačila. Zbog navedenog je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnim Sporazumnog raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji se postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P- 3809/2021. Osim toga, a kako smatra da I-tužena zbog svog duševnog stanja u vrijeme potpisivanja Sporazumnog raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 29.4.2021. i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 7.5.2021. nije bila sposobna odlučivati o svojim pravima i obvezama to je tužiteljica pokrenula i postupak radi lišenja poslovne sposobnosti I-tužene koji se postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem R1 Ob-860/2021. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud poništi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 7.5.2021. između I-tužene i II-tužene te naloži zemljišnim knjigama brisanje prava vlasništva na naprijed opisanoj nekretnini u Zagrebu, Ulica Vjekoslava Novotnija 20, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo I-tužene kao prijašnje vlasnice.

Tužiteljica u prilogu tužbe kao dokaze dostavlja preslike Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 7.5.2021. (list 6 – 10 spisa), Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 25.11.2002. (list 11 – 13 spisa), Sporazumnog raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju poslovni broj XVII. R1-2183/02 od dana 29.4.2021. (list 14 – 20 spisa).

3. I i II-tužena u odgovorima na tužbu u cijelosti osporavaju navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, predlažu da ga sud odbije i naloži tužiteljici da im naknadi prouzročeni parnični trošak. Osporavaju tužiteljici aktivnu legitimaciju na podnošenje ove tužbe. I-tužena HD posebno ističe da je odluka o izboru osobe koja će joj pružiti uzdržavanje i odluka o raspolaganju imovinom isključivo njena. Činjenica je da je sa tužiteljicom imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut jer tužiteljica nije izvršavala svoje ugovorne obveze. Nije joj pomagala nakon što je pala te se ozlijedila, a uslijed čega više ne može samostalno hodati, ostavila ju je bespomoćnu u krevetu, a njen je novac (mirovinu i ušteđevinu) uzimala. Dodaje i da je zbog kaznenog dijela napuštanja nemoćne osobe iz čl. 124. Kaznenog zakona te je zbog kaznenog dijela prijevare iz čl. 236. kaznenog zakona protiv tužiteljice podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Također joj je dana 7.5.2021. opozvala punomoć i zabranila bilo kakvo daljnje raspolaganje sredstvima na tekućem računu otvorenog kod Zagrebačke banke. Kako su prema članku 4. Ugovora obje imale pravo raskinuti ugovor, to su i učinile potpisujući Sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Osam dana nakon potpisanog sporazumnog raskida ugovora tužiteljica kreće sa izmišljenim optužbama radi psihičkog djelovanja na nju i zastrašivanja II-tužene sa kojom je, sigurna u ispravnost svoje odluke, dana 7.5.2021. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ugovor je solemniziran, javni bilježnik ju je detaljno i iscrpno upoznao sa značenjem svake odredbe u ugovoru te je isti potpisala isključivo svojom voljom. II-tužena JD pojašnjava da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su ona i I-tužena sklopile dana 7.5.2021. rezultat njihovog duljeg poznanstva tijekom kojeg je često pomagala I-tuženoj, posebno nakon njenog pada i nemogućnosti hodanja, kuhanja, odlaska na toalet. Nema govora da bi njeno postupanje prema I-tuženoj bilo prijevarno niti da je na taj način došlo do potpisa Sporazumnog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju I-tužene i tužiteljice, posebno iz razloga što su ugovori potpisani pred javnim bilježnicima koji su provjerili jesu i ugovorne strane razumjele odredbe ugovora i njihov značaj te isti ovjerio tek nakon što se uvjerio da je tako. I i II-tužena ističu da je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pravi posao koji održava njihovu volju i njihov interes, tužiteljica nije stranka u tom ugovornom odnosu i nema aktivnu legitimaciju. Predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

I-tužena uz podnesak od 19.10.2021. prilaže materijalne dokaze i to: presliku zapisnika sastavljenog dana 9.6.2021. u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti koji se vodio pred Općinskim građanskom sudom u Zagrebu R1 Ob-860/2021, uz prijedlog lišenja poslovne sposobnosti (list 35 – 36 spisa), kaznene prijave protiv ĐD (list 37 – 39 spisa), opoziv punomoći ĐD (list 40 spisa), Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25.11.2002. (list 41 – 43 spisa), nalaz hitne pomoći od 1.2.2021., sastavljen prilikom intervencije u stanu, [adresa] (list 44 spisa).

4. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da ima opravdani interes za vođenje ovog postupka jer je sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na najgrublji način oštećena i iskorištena od strane I i II-tuženih. II- tužena je iskoristila duševno stanje te očigledne mane volje koje su egzistirale na strani I-tužene u trenutku potpisivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tužiteljica je sigurna da taj ugovor I- tužena nije potpisala svojom stvarnom voljom već ju je na potpisivanje prijevarno navela II-tužena. I i II-tužene su u cijelosti ostale kod navoda tužbe i jasnog očitovanja da sklopljeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja njihovu stvarnu volju.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da sud poništi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su dana 7.5.2021. sklopile I i II-tužena jer navedeni ugovor ne predstavlja stvarnu volju I-tužene već ju je na potpisivanje istog prijevarno navela II- tužena. Pravni interes za ovakav tužbeni zahtjev tužiteljica nalazi u činjenici da je upravo ona sa I-tuženom ranije imala sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju (ugovor od dana 25.11.2002.) koji su sporazumno raskinule dana 29.4.2021. Tvrdi da je Sporazumni raskid ništetan jer je na potpisivanje istog navedena prijevarno, a zbog čega je i pokrenula parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-3809/2021.

6. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed prebrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i podnesak od 19.10.201. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ĐD (list 61 – 62 spisa), I-tužene HD (list 68 – 69 spisa), II-tužene JD (list 69 spisa), svjedokinje ND (list 86 – 87 spisa), ID (list 87 spisa), FD (list 95 – 96 spisa) i ŠD (list 96 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni spis poslovni broj R1 Ob-860/2021. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud ocjenjuje tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

7. Tužiteljica ĐD u svom iskazu ističe da je dugi niz godina uredno i savjesno prema I-tuženoj ispunjavala svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopile 25.11.2002. S vremenom joj je, posebno nakon korone i brige i njege koju je imala oko svog muža, izvršavanje tih ugovornih obveza postalo preveliko fizičko i psihičko opterećenje. Ovu tužbu podnosi kako bi ju I-tužena pustila na miru. Tvrdi da nije potpisala nikakav Sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju već da je I-tuženoj objasnila svoje razloge i otišla, iako I-tužena nikako nije htjela prekinuti taj odnos. Prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju je trebala dobiti stan, sada bi se stan trebao prodati i ona bi trebala dobiti neku isplatu. Nije upoznala II-tuženu JD, ne zna jesu li ona i I-tužena potpisivale kakav ugovor. 8. Svjedokinja FD je kći tužiteljice. U svom iskazu tvrdi da je njena majka do 2021. izvršavala svoje obveze prema I-tuženoj na način da joj je odlazila i po dva puta dnevno. HD nikada nije govorila mami da je nezadovoljna njenom uslugom. Sjeća se da sam jedno popodne odvezla mamu HD. Nakon sat vremena se mama vratila kući, rekla je da traži pasoš jer je izgubila osobnu iskaznicu. Kada ju je pitala zašto joj treba, odgovorila je da HD želi raskinuti ugovor. Rekla je i da ju je u Oktavijinom stanu dočekalo 5,6 ljudi i javna bilježnica, da su tražili da potpiše taj papir po kojem se sporazum raskida. Nije joj rastumačeno što je taj papir. Mama je kući bila sva u šoku, nije našla niti pasoš niti osobnu, vratila se je Oktaviji i tamo pod šokom potpisala papir koji su joj dali.

9. I-tužena HD u svom iskazu potvrđuje da je sa tužiteljicom 2002. sklopila ugovor po kojem je tužiteljica trebala o njoj brinuti. Išle su i na sud da sve ovjere. Međutim, ona joj je vrlo rijetko dolazila i o njoj slabo brinula. Zato su u travnju 2021. sporazumno raskinule ugovor, sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju je sastavio javni bilježnik. Za vrijeme trajanja ugovora ĐD joj je u pravilu dolazila ujutro, ostajala bi cca pola sata, a što nikako nije bilo dovoljno. Zato je molila za pomoć svoju kumu ND, ona bi joj dolazila svako popodne, ostajala do navečer, pripremala ju za noć. Zaista joj je bio potreban netko tko će cijeli dan biti sa njom. Na kraju ND to više nije mogla jer joj se muž teško razbolio te su zaključili da je najbolje da traže nekog novog za pomoć. Nije mogla naći bolju osobu od gospođe JD da brine o njoj, i previše je zadovoljna. Nakon sporazumnog raskida tužiteljica joj se više nije javljala niti dolazila.

10. II-tužena JD poznaje I-tuženu preko njene kume ND. Kada I-tuženoj ND više nije mogla pomagati, počela joj je povremeno dolaziti da bi unazad cca 3 godine, točnije od kada je HD pala i od kad je vezana uz krevet, brinula o njoj po cijele dane. Tužiteljicu ne poznaje, nikada ju nije vidjela. Nije znala ništa o ugovorima koje su gospođa HD i ĐD potpisivale i raskidale, samo joj je ND rekla da je HD raskinula s ĐD i da joj zato treba stalna pomoć. I-tuženoj je potrebna pomoć u svemu budući je nepokretna, trudi se osigurati joj da ima sve što treba, misli da joj to omogućava na najbolji mogući način jer daje sve od sebe.

11. Svjedokinja ID je susjeda I-tužene. Tužiteljicu zna po viđenju, nikada se nisu upoznale na način da bi stale, popričale. Zna da je dolazila gospođi HD, ali ju je viđala izuzetno rijetko. Poznaje i JD. Nju je osobno upoznala, predstavila joj se, rekla da dolazi brinuti o gospođi HD. Redovito ju viđa, po nekoliko puta dnevno.

12. Svjedokinja ND u svom iskazu naglašava da je I-tužena HD u dobi od oko 75 godina sa tužiteljicom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Poznato joj je i da je ĐD imala Oktavijinu punomoć za dizanje penzije u Zagrebačkoj banci i da je taj novac dizala. U to je vrijeme HD mogla brinuti o sebi i nikakva posebna pomoć joj nije bila potrebna pa okolnost da ĐD ni na koji način nije o njoj brinula nije bio neki problem. Međutim, HD je pala i ostala vezana za krevet. ĐD ni tada nije bilo. Svu potrebnu pomoć i njegu joj je pružala svjedokinja ND. Tri mjeseca je svaki dan dolazila k njoj, obavljala cijelu higijenu, stavljala pelene, obavljala kupovinu, sve što je bilo potrebno. Ni tada nije bilo ĐD. HD je zbog toga bila nezadovoljna i odmah rekla da želi raskinuti ugovor s ĐD. Od toga ju je neko vrijeme odgovarala jer nije znala što će dalje, hoće li koga naći, a i sama joj je mogla pomoći. Međutim, tada joj se teško razbolio suprug, ostao je vezan uz krevet te mu je bila potrebna njena cjelodnevna pomoć. Čak je htjela da HD dođe k njima, raskrčila je i sobu, no postala je svjesna da to fizički neće moći izdržati. Kako se ĐD nije javljala to se obratila za pomoć gospođi JD koju također dugo poznaje. Ona je rekla da može prihvatiti brigu uz pomoć dvije prijateljice Đ i H. To je jako dobro funkcioniralo i HD je bila zadovoljna. Ponovno je rekla da želi raskinuti ugovor sa ĐD. Stoga su jednoga dana ĐD i ona došle HD, došla je i javna bilježnica. ĐD je rekla da je izgubila osobnu iskaznicu pa ju je ona vozila kući po putovnicu. Međutim, rekla je da nema ni putovnice, što joj nije bilo uvjerljivo. Vratile su se HD, javna bilježnica je rekla da identitet ĐD može utvrditi jedino ako su prisutna dva svjedoka. Stoga su pozvali i gospođu ŠD, Oktavijinu susjedu te su njih dvije bile svjedoci. ĐD nije bilo sporno što raskida ugovor sa HD. Nakon toga je gospođa JD preuzela svu brigu.

13. Svjedokinja VD u cijelosti potvrđuje navode svjedokinje ND vezano uz posvjedočenje sporazumnom raskida ugovora između tužiteljice koju je viđala povremeno, kada je dolazila I-tuženoj, i I-tužene koju poznaje cijeli život, susjede su. Posebno dodaje da je još pitala ĐD i HD čini li to kome kakvu štetu, ĐD joj je odgovorila: "ma dajte molim vas." Nije pročitala taj raskid niti je to njena briga. Bila je pozvana da posvjedoči da je gospođa ĐD uistinu ona.

14. Povezujući sadržaj opisanih iskaza sa materijalnim dokazima koji prileže spisu, naročito Sporazumnim raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju poslovni broj XVII R1-2183/02, sud sa sigurnošću zaključuje da su tužiteljica i I-tužena pred vršiteljicom dužnosti javnog bilježnika PD i svjedokinjama ND i UD koje su posvjedočili istovjetnosti osobe ĐD, jasno i suglasno očitovale svoju volju o sporazumnom raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju. U čl. 3. Sporazumnog raskida posebno je istaknuto da nema nesklada između volje i očitovanja volje, da potpisnice ne žive zajedno, da je došlo do promijenjenih okolnosti u svezi uzdržavanja zbog pogoršanja zdravstvenog stanja – fizičkog, materijalnog stanja, obostrano. U čl. 5 navedeno je da su potpisnice Sporazuma suglasne sa svim odredbama tog raskida, da su sudjelovale u sastavljanju Sporazuma, da su ga pročitale te da je pročitan i od stane javnog bilježnika, da nemaju primjedbi te da ga vlastoručno potpisuju i ovjeravaju potpise. Opisano u bitnome odgovara sadržaju iskaza same tužiteljice kada izjavljuje da joj je s vremenom izvršavanje ugovornih obveza koje je preuzela na sebe potpisivanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa I-tuženom postalo preveliko fizičko i psihičko opterećenje. Neistinitim se, obzirom na sadržaj i izgled Sporazumnog raskida, ocjenjuje dio iskaza u kojem navodi da nikakav raskid nije potpisala već da je od I-tužene samo otišla. U cijelosti neiskrenim i pristranim, zainteresiranim za ishod spora u korist tužiteljice, sud ocjenjuje iskaz svjedokinje FD kada opisuje okolnosti pod kojima je njena majka potpisala sporazumni raskid jer su u suprotnosti kako sa sadržajem pisanog Sporazuma, tako i iskazom same tužiteljice. Istinitost iskaza I i II-tuženih, posebno vezano uz brigu i skrb II-tužene prema I-tuženoj, potkrjepljuju iskazi nepristranih svjedokinja ID, MD i VD pri čemu su MD i VD prilikom potpisivanja Sporazumnog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju posvjedočile istovjetnost ĐD, a što je vd javnog bilježnika PD, uz ovjeru istinitosti samog potpisa i potvrdila javnobilježničkom ovjerom potpisa pod brojem OV-1684/2021 od dana 29.4.2021. Tužiteljica ni na koji način nije, dakle, dokazala navode iz tužbe, posebno da bi na strani I-tužene prilikom sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 7.5.2021. postojale mane volje, točnije, da ju je II-tužena prevarila i izmanipulirala na potpis takvog ugovora koristeći njeno duševno stanje. S tim u vezi treba naglasiti da je sud saslušao tužiteljicu u njenom domu na adresi u [adresa] te da se neposredno uvjerio, a što je i zapisnički konstatirano, da I-tužena unatoč visokoj životnoj dobi na sva postavljena pitanja odgovara svjesno i jasno. Prijedlog tužiteljice da se I-tužena liši poslovne sposobnosti pravomoćno je odbačen (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1Ob-860/2021 od dana 10.10.2022.).

15. Konačno, valja se pozvati i na čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO-a) koji propisuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu i po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. U čl. 284. st. 1. ZOO-a je propisano da, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zablude nije bitna. Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi i to u roku od godinu dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno prestanka prisile a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od 3 godine od sklapanja ugovora (čl. 331. st. 1. i čl. 335. ZOO). Dakle, na pobojnost ugovora se može pozivati samo ona ugovorna strana u čiju je korist pobojnost ustanovljena. Tužiteljica nije ugovorna strana Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju već su to I-tužena HD kao primateljica uzdržavanja i II –tužena JD kao davateljica uzdržavanja koje su ugovorom jasno definirale svoje obveze i prava te isti potpisale dana 7.5.2021. Javni bilježnik Ivan Jurić je ugovor solemnizirao istoga dana pod poslovnim brojem OV-2258/2021. Dakle, tužiteljica nije niti aktivno legitimirana na podnošenje ove tužbe pa je, cijeneći sve navedeno, sud u cijelosti odbio njen tužbeni zahtjev.

16. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I i II-tuženima zastupanima po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 29.10.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1), podneska od 30.11.2022. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.4), podneska od 1.10.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3), za zastupanje na ročištima održani14.11.2023., 18.4.2024., 2.7.2024. i 14.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), za pristup ročištu 3.9.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.t.5) te za pristup očevidu dana 5.2.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.7). Nije prihvaćen zatraženi trošak pristupa ročištu 12.9.2022. jer je isto odgođeno krivnjom tuženih. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR priznati trošak I i II-tuženih iznosi 1.400,00 EUR. Primjenom Tbr. 40 trošak se uvećava za 10 % te isti iznosi 1.540,00 EUR. Navedenom treba dodati trošak predujma za izlazak sudske komisije na očevid u iznosu od 49,48 EUR pa ukupno priznati trošak I i II-tuženih iznosi 1.589,48 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, 12.2.2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužiteljici po pun., uz sudsku pristojbu na tužbu i na presudu

- I i II-tuženoj po pun.