REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-588/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste ĆA, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. isplatiti tužitelju MA iznos od 3.218,32 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 1.381,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.118,75 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. kolovoza 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, dok je u [adresa] u [adresa] izlazio iz kombi vozila. Tužitelj je prilikom izlaska iz kombi vozila krivo stao, pao i pri padu ozlijedio lijevi ručni zglob. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljede: Fractura pars distalis radii I.sin i Fractura styloidei ulnae I.sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada zadobio višestruke prijelome podlaktice koja je otekla i bila bolna na dodir te je pretrpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah. Unatoč provedenom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u ručnom zglobu uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove iznos od 1.500,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.600,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 EUR, odnosno ukupan iznos od 4.600,00 EUR, te parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. rujna 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 600,00 EUR, za tuđu pomoć iznos od 418,32 EUR (126 sati x 3,32 EUR) odnosno ukupan iznos od 3.218,32 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe odnosno od 7. svibnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su nesporne činjenice pasivne legitimiranosti tuženika i nastanka štetnog događaja. Sporna je odgovornost tj. posljedično pravni osnov u cijelosti. Tuženik kao osiguratelj poslodavca tužitelja osporava odgovornost za naknadu štete slijedom čega osporava navode tužbe da osiguratelj/tuženik odgovara temeljem zakonskih propisa jednako kao i poslodavac. Nije sporno da je poslodavac tužitelja sklopio sa tuženikom policu osiguranja odgovornosti kojim je pokriveno osiguranje osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. Međutim potrebno je istaknuti razliku odgovornosti poslodavca i osiguratelja/tuženika, a koju razliku čini i VSRH u svojoj odluci Revr 828/2017 iz koje citira dio obrazloženja:

Osnovano navodi revident da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete jer je postupao s običnom nepažnjom pa ne postoji razlog isključenja odgovornosti predviđen odredbom čl. 1067. ZOO. Naime, ovdje valja poći od odredbe čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta kojom je odgovornost osiguratelja ograničena na način da osiguratelj nije u obvezi isplate osigurnnine za štete kada se po zakonu ne odgovara, između ostalog i zbog radnje oštećenika. Navedeno nižestupanjski sudovi pravilno vežu uz egzoneracijski razlog doprinosa oštećenika nastanku štete. Međutim, sudovi nepravilno zaključuju da je za postojanje doprinosa oštećenika nužno da je postupao s krajnjom nepažnjom ili namjerom, već je dovoljna njegova nepažnja, nesmotrena radnja koja je isključivo uzrokom nastanka štete u konkretnom slučaju. Prema tome, sukladno citiranoj odredbi Uvjeta, tuženik kao osiguratelj, nije u obvezi naknaditi štetu tužitelju u konkretnom slučaju jer je ona posljedica upravo njegove nepažljive radnje. Točno tužitelj navodi tužbom da je poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, no pogrešno tumači da postojanje odgovornosti poslodavca povlači i odgovornost osiguratelja u konkretnom slučaju i u jednakom opsegu. Poslodavac odgovara za štetu radniku temeljem Zakona o radu i temeljem Zakona o zaštiti na radu. Tuženik ukazuje na odredbe navedenih zakona koje obvezuju poslodavca kao odgovornu osobu: Čl. 111./1. ZOR-a i čl. 25. ZZR-a: Međutim, tuženik kao osiguratelj koji je stupio u mjesto poslodavca sklapanjem Ugovora o osiguranju odgovara samo u opsegu koji je preuzeo navedenim Ugovorom. Materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnom slučaju su Uvjeti za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti (u daljnjem tekstu Uvjeti) koji su sastavni dio Police. Obzirom da su stranke Ugovora o osiguranju tuženik i poslodavac tužitelja, a radi se o dobrovoljnom osiguranju od odgovornosti, to tuženik može odgovarati isključivo po Ugovoru i samo temeljem odgovornosti koja proizlazi iz ugovornih odredbi, tj. iz odredbi Uvjeta, a ne može odgovarati kao poslodavac jer tuženik nije poslodavac. U konkretnom slučaju šteta je nastala isključivo uslijed neopreznosti tužitelja tj. uslijed radnje oštećenika (neoprezan izlazak iz vozila), a zbog čega postoji oslobođenje osiguratelje od odgovornosti temeljem čl. 1067 st. 2 ZOO-a, odnosno osiguratelj nije u obvezi isplate osigurnine niti prema čl. 4 st.1. točka 7. Uvjeta za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti, te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Zaključnom tuženik osporava odgovornost poslodavca, budući iz dostavljene dokumentacije ( Prijava o ozljedi na radu ) proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu, tj. na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi sa nastankom predmetne ozljede na radu. Okolnost što je tužitelju navedena povreda od strane HZZO-a priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužitelju iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer nema uzročno posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojeg je tužitelj obavljao kod poslodavca – tako i ŽS Varaždin Gž-1329/2020- 2 od 25. studenog 2020. Također, sporna je i visina štete. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 26. rujna 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 17. rujna 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 4.600,00 EUR na 3.218,32 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-20, 87 spisa), Uvjete za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti (str. 29-37 spisa), izjavu radnika o ozljedi na radu (str. 88 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 47-61 spisa), dopis Hrvatske pošte d.d. (str. 89 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. CA (str. 70-71 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 92 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10 Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

11. Među strankama je sporna odgovornost, uzročno-posljedična veza te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio 10. kolovoza 2023. prilikom izlaska iz kombi vozila, kada je krivo stao, pao i ozlijedio lijevi ručni zglob.

12.1. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 10. kolovoza 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 86 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12.2. Pitanje da li je ozljeda koju je tužitelj zadobio 10. kolovoza 2023. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12 st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužitelju priznao ozljedu od 10. kolovoza 2023. kao ozljedu na radu.

13. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da se ozljeda dogodila popodne u drugoj smjeni kada se vratio u distribucijski centar na skladište radi lijepljenja adresnice na pakete. Radi navedenog posla ušao je u kombi, a kada je posao odradio, i tom prilikom izlaska iz kombija krivo je stao s desnom nogom i pao te se dočekao na lijevu ruku. Navedenog dana bio je propisno obučen, a na nogama je imao radne cipele. Površina je bila neravna, bilo je malo povišeno s obzirom da je tamo bio šaht. Radi se o asfaltiranoj površini. Navodi da je izlazio sa stražnje strane kombija iz tovarnog prostora te prilikom izlaska nije vidio šaht. Navodi da se primio jednom rukom prilikom izlaska za ručku kombija te izašao van kako bi išao dalje raditi. Na pitanje pun. tuženika da li je gledao što se nalazi na podu, a gdje ima namjeru ugaziti, tužitelj navodi da je šaht vjerojatno previdio, a s obzirom na način kako je izlazio iz vozila te da je taj šaht malo povišen. Na pitanje pun. tuženika tužitelj navodi da je vjerojatno neravnina razlog zašto je krivo stao.

14. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, te dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova u radnom prostoru tuženika prilikom rada sa pošiljkama. Tužitelj je, nakon što je odradio potreban posao, prilikom izlaska iz kombija krivo stao i pao, a neposredno prije pada jednom rukom se primio za ručku kombija. Prema stajalištu ovog suda u postupanju tužitelja nema grube nepažnje. Naime, tužitelj je na nogama imao propisanu radnu obuću te se radi ispravnog silaska iz kombija pridržao za ručku kombija. Dodatno provjeravanje stanja poda radi izlaska iz kombija ne predstavlja uobičajen način postupanja. Stoga je utvrđeno da se tužitelj pridržavao pravila vezanih za zaštitu na radu, da nije postupao nesavjesno, nepažljivo, niti u krajnjoj nepažnji, a s obzirom da je na uobičajeni način obavljao uobičajene poslove svoga radnog mjesta.

15. Iz navedenih odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud nije utvrdio postojanje činjenica iz koje bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja.

16. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 10. kolovoza 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

16.1. Pri tome valja istaknuti da je, iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u ovom predmetu isključena njegova odgovornost za štetni događaj temeljem Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, navedeni prigovor sud ocijenio neosnovanim. Naime, tužba nije podnesena temeljem police osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe vezano uz djelatnost poslodavca, već temeljem police osiguranja od odgovornosti kojom se osigurava odgovornost za štetu koju radnici, odnosno djelatnici kod navedenog poslodavca pretrpe na radu i prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, što među strankama nije sporno.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te navedene mjerodavne materijalne odredbe sud je ocijenio nepotrebnim provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i postojanja uzročno-posljedične veze sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. CA. Vještak je naveo da je u štetnom događaju od 10. kolovoza 2023. tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede: Prijelom lijeve palčane kosti u donjem dijelu/ Fractura radii sin loco typico, Prijelom trnastog nastavka lijeve lakatne kosti / fractura processus styloidei ulnae sin. Nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu blažih povremenih bolova i blažeg stupnja smanjene pokretljivosti lijevog ručnog zgloba. Između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 3%, te će on u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarnog straha nije bilo. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 6 tjedana. Naruženosti nema.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. CA budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, cjelokupnog zdravstvenog kartona te pregleda tužitelja, a slijedom čega niti stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.

20. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog tužitelj povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

21. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.200,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1976. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 2.800,00 EUR.

22. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 126 sati s tim da je cijena jednog sata od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 3.218,32 EUR.

23. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.218,32 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, za iznos od 1.381,68 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

24. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 7. svibnja 2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 70 % (od zatraženih 4.600,00 EUR uspio sa iznosom 3.218,32 EUR) odnosno uspio je u omjeru 85 % (100%+70%=170%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 15 %, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika (85%-15%), proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 70 %.

25.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 5. srpnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 17. rujna 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 29. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 4. studenog 2024. po Tbr. 8/4– 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 16. siječnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 525 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.050,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.312,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 70 % odnosno u iznosu od 918,75 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.118,75 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen. 25.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. srpnja 2024. obzirom istim dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, dok trošak sastava podneska od 23. srpnja 2024. nije priznat obzirom istim samo dostavlja zdravstveni karton.

26. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.