Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2621/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ljerki Šmit – Primorac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Ustanova Zoološki vrt grada Zagreba, Maksimirski perivoj bb, Zagreb, OIB: 69262261098, zastupanog po punomoćniku BL, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 125 Pn-345/2021-44 od 21. ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-345/2021-44 od 21. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Nalaže se tuženiku Ustanova Zoološki vrt grada Zagreba, Maksimirski perivoj bb, Zagreb, OIB 69262261098 isplatiti tužiteljici OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.043,02 EUR / 15.393,10 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen joj u točki I izreke ove presude i to za razdoblje od 27. veljače 2020. pa do 20. ožujka 2023.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.961,08 EUR / 14.775,75 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ocijeni osnovanom te preinači u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupaka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je naknada štete koja je nastala na vozilu tužiteljice, registarskih oznaka [registarska oznaka], marke i tip vozila Peugeot 2008. zbog štetnog događaja koji se dogodio 27. veljače 2020. u Zagrebu, na raskrižju Ulice kneza Branimira i Štefanečke ceste, na način da je pod vozilo tužiteljice podletio pas i prouzročio štetu u iznosu od 2.043,02 EUR/15.393,10 kn.

5. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak štetnog događaja tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi slijedeće:

- da je iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 211-04/20-O/1494 od 14. ožujka 2020. i zapisnika o očevidu od 14. ožujka 2020. sud utvrdio da se 27. veljače 2020. u 11,10 u Zagrebu na križanju ulica Ulica kneza Branimira i Štefanovečke ceste dogodio događaj na cesti u kojem je sudjelovala tužiteljica, da je nastala materijalna šteta u vidu oštećenja prednjeg dijela njezina vozila uslijed naleta na psa i to: branika, ukrasne maske na kojoj su pronađeni tragovi dlake domeće životinje (psa), da se pas neutvrđenog vlasnika nakon događaja udaljio u nepoznatom smjeru,

- da je uvidom u izvid štete AU-242/20 utvrđeno da je na vozilu tužiteljice oštećena registarska pločica, nosač registarske pločice, rešetka branika, verschl i strossf, izolacija branika, spojler branika, obloga kuć. kot., prednji dio, kondenzator klime, dovod zraka u hladnjak, hladnjak i izolacija pros. mot., kao i da je potrebno izvršiti lakiranje prednjeg branika,

- da je uvidom u ponudu broj 57-10-0000840-20 sačinjenu 30. ožujka 2020. razvidno da predviđeni radovi odgovaraju onima navedenima u izvidu štete, a cijena istih da iznosi 15.393,10 kn, koliko tužiteljica i potražuje u ovom postupku,

- da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da se sjeća predmetnog štetnog događaja, da je bio dan, da nije bilo oborina, da se kretao pješice sjevernom stranom Branimirove u smjeru zapada kada je uočio psa crne boje, otprilike visine do koljena kako se kreće istočnim kolnikom Štefanovečke prema Branimirovoj u smjeru istoka, da je ubrzo začuo udar te se okrenuo i u Branimirovoj u smjeru istoka, nakon raskrižja sa Stefanovečkom da je vidio zaustavljeno vozilo tužiteljice, da nalet psa na vozilo nije vidio, ali je vidio da se pas nastavio kretati u smjeru zapada s južne strane Branimirove po putu koji se nalazi između Branimirove i željezničke pruge, da je vidio da je s vozila tužiteljice otpao dio, ali ne zna o kojem dijelu vozila je riječ, da tužiteljicu ne poznaje i da ga nitko nije kontaktirao u svezi s ovim događajem, sve do poziva suda,

- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ocijenivši ga nepristranim, vjerodostojnim i životno logičnim, da je svjedok uvjerljivo iskazivao o okolnostima kojih se sjeća i kojima je svjedočio,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vozilo tužiteljice prednjim više lijevim dijelom naletjelo na desnu bočnu stranu psa, koji je pretrčavao kolnik dolazeći vozilu tužiteljice s lijeve strane, da nema elemenata za izračun brzine kretanja vozila tužiteljice neposredno prije i u trenutku naleta, ali tehnički da je moguće da se kretalo najvećom dozvoljenom brzinom od oko 60 km/h, da ukoliko je prometna situacija bila takva da je tužiteljica prvi put ugledala psa kad se pas nalazio na sredini kolnika ili kada je pas prošavši desni rub vozila koje se kretalo s lijeve strane vozila tužiteljice ušao u vidno polje tužiteljice, tada je nalet na tužiteljicu bio neizbježan, da je u tim slučajevima dužina raspoloživog puta za zaustavljanje vozila tužiteljice iznosila oko 13,4 m, odnosno oko 8,4 m i znatno je kraća od potrebne dužine puta za zaustavljanje vozila tužiteljice radnjom intenzivnog kočenje, koje iznosi oko 30,4 m, da proizlazi da u ovim varijantama odigravanja štetnog događaja nije mogla izbjeći nalet na psa, da bi na raspoloživom (putu) od oko 13,4 m tužiteljica radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na psa ne bi došlo da se kretala brzinom manjom od 35 km/h, dok bi na raspoloživom od oko 8,4 m radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije naleta na psa da se kretala brzinom manjom od 25 km/h, da ukoliko bi prometna situacija bila takva da je tužiteljica mogla vidjeti psa u trenutku kada je stupio na kolnik Ulice Kneza Branimira, udaljen oko 10,3 do 10,5 m od mjesta naleta, tada da je radnjom intenzivnog kočenja mogla zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo, a u tom slučaju tužiteljica bi ugledala psa kad bi se nalazila udaljena oko 31,7 m od mjesta naleta, da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h, da je u štetnom događaju na vozilu tužiteljice nastala djelomična šteta u iznos od oko 12.314,48 kn bez PDV-a, odnosno 15.393,10 kn s PDV-om,

- da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka budući da vještak nije mogao utvrditi niti dinamiku nastanka štetnog događaja, niti mogućnost izbjegavanja, kao niti poduzete mjere za sprečavanje štetnog događaja jer za to nije bilo elemenata, da tuženik smatra da vještvo dokazuje činjenicu da je tužiteljica isključivo odgovorna za štetni događaj i nastalu štetu,

- da je vještak nakon saslušanja tužiteljice naveo da je tužiteljica prvi put ugledala psa kad je isti prednjim dijelom tijela prošao pored prednjeg desnog ruba vozila koji je bio zaustavljen lijevo od tužiteljice, da je od trenutka kad je tužiteljica ugledala psa pa do mjesta naleta, pas prešao put od oko 2,6 do 3 metra kroz vrijeme od oko 0,5 sekundi, da kada vratimo vozilo tužiteljice unatrag za 0,5 sekundi proizlazi da se u trenutku kada je tužiteljica ugledala psa, vozilo tužiteljice nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 8,4 m pod pretpostavkom da se kretala dozvoljenom brzinom od oko 60 km/h, da bi na tom raspoloživom putu od oko 8,4 metara, tužiteljica radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da se kretala brzinom manjom od 25 km/h,

- da se na podnesak tuženika od 24. svibnja 2022. vještak očitovao te naveo da nakon štetnog događaja vozilo tužiteljice nije osobno pregledao, da se opisana oštećenja nalaze u prednjem donjem više lijevom dijelu vozila tužiteljice, a što bi odgovaralo naletu na prepreku manje visine, kao što je pas, da procjenitelj Uniqa osiguranje koji je vozilo tužiteljice pregledalo nije navelo da neko oštećenje nije nastalo u predmetnom štetnom događaju, da procjenitelj prilikom pregleda vozila ukoliko utvrdi da neko oštećenje na vozilu ne može dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem, to oštećenje ne navodi kao štetu, već u napomeni navede da oštećenje tog dijela ne dovodi u vezu s predmetnim štetnim događajem, da štetu utvrđenu iz štete drži kao štetu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju,

- da nakon obrazloženog nalaza i mišljenja, nije bilo daljnjih prigovora, a i sam sud da nalaz i mišljenje vještaka cijeni vjerodostojnim, detaljno obrazloženim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da se tužiteljica kretala dopuštenom brzinom od oko 60 km/h, da su uvjeti na cesti bili povoljni (vedar dan, bez oborina) te da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi tužiteljica uspjela zaustaviti vozilo uslijed naleta psa na vozilo da se kretala brzinom manjom od 25 km/h, pa da je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika da je tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja. Nadalje, odredbom čl. 51. st. 2. ZSC propisano je da vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu, slijedom čega da nije niti za očekivati da bi tužiteljica u situaciji kada je na semaforu upaljeno zeleno svjetlo, a na dionici ceste gdje je ograničenje brzine 60 km/h, vozila brzinom manjom od 25 km/h, posebno imajući u vidu da je bio vedar dan, da u traci ispred tužiteljice nije bilo auta koja čekaju za prolaz na semaforu kao i da se radi o gradu i jednoj od najprometnijih prometnica pa da nije objektivno očekivati da će doći do naleta psa na vozilo. Tuženik da je pasivno legitimiran sukladno odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 102/17 i 32/17, dalje: ZZŽ) i čl. 19. Odluke o uvjetima i načinu držanju kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 28/18, dalje:Odluka), dok je tužiteljica dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer iz iskaza svjedoka i tužiteljice kao i iz provedenog vještačenja proizlazi da se radilo o psu koji je bez nadzora lutao gradom i da je nastala materijalna šteta u iznosu od 15.393,10 kn koju je dužan naknaditi tuženik.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

9. U obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni i ni malo dvojbeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji temelj u izvedenim dokazima, tako da je u tom dijelu pobijana presuda jasna i razumljiva a ocjena svih dokaza je dana temeljem čl. 8. ZPP.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo kada je pas lutalica (pas bez utvrđenog vlasnika) istrčao pred osobni automobil tužiteljice i u tom sudaru je na osobnom automobilu tužiteljice došlo do oštećenja a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

11. Obvezavši tuženika na nastalu imovinsku štete tužiteljici prvostupanjski sud polazi od činjenice da tuženik odgovara za štetu temeljem odredbe čl. 51. st. 3. i 62. st. 1. i 5. ZZŽ te čl. 19. Odluke kojom je Grad Zagreb brigu o napuštenim životinjama stavio u nadležnost tuženika.

12. Odredbom čl. 51. st. 3. ZZŽ propisano je da je zabranjeno kretanje kućnih ljubimaca na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi i životinja, dok je odredbom čl. 62. st. 1. ZZŽ određeno da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, koje sukladno odredbi stavka 5. istog članka svojim općim aktima propisuju i način postupanja s takovim životinjama.

13. Nadalje, odredbom čl. 19. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama brigu o napuštenim životinjama Grad Zagreb je stavio u nadležnost Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba, ovdje tuženika, čime je tuženik preuzeo i odgovornost za štete koje izgubljene životinje počine.

14. Tuženik u žalbi nastoji problematizirati upravo tu činjenicu, za koju ističe, da ni na koji način nije mogao spriječiti nastanak ovog štetnog događaja jer da je uvidom u svoj sustav evidencije prijavljenih i napuštenih ili izgubljenih životinja utvrdio da u razdoblju od 27. 02. do 1. 03. 2023., razdoblje u kojem se dogodio šteti događaj tužiteljica ili treća osoba nije prijavila da je na području na kojem se dogodio štetni događaj naišla ili uočila napuštenog ili izgubljenog psa koji bi odgovarao opisu psa iz iskaza svjedoka i tužiteljice, pa da zbog toga niti ne može odgovarati.

15. Takav prigovor nije osnovan zbog toga što u situaciji kada je pas bez povodca i bez pratnje vlasnika lutao središtem Zagreba a kako to i proizlazi iz iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka, dok tuženik nije dokazao suprotno, koji se nakon naleta na vozilo tužiteljice oštetivši isto nastavio kretati te imajući i u vidu činjenicu da je Grad Zagreb odredbom čl. 19. Odluke brigu o napuštenim životinjama stavio u nadležnost tuženika, temeljem koje se isti obvezao hvatati pse lutalice, te na taj način otkloniti i eventualni nastup štetnih posljedica od takvih životinja u bilo kojem obliku, pa i posljedica ovakvog konkretnog štetnog događaja, to se prigovor promašene pasivne legitimacije i odgovornost istog ukazuju neosnovanim.

16. U konkretnom slučaju tuženik nije osigurao, a bio je dužan svojom Odlukom propisano postupanje s psom lutalicom na način da do štete ne dođe, pa kako vlasnik psa nije pronađen svu brigu o takvom psu po stavu ovog suda bez obzira otkud taj pas došao, ili se kretao prije nego je došao na teritorij tuženika je dužan preuzeti tuženik s obzirom da se isti obvezao na postupanje s takvim životinjama temeljem citirane Odluke.

17. Dakle, odgovornost tuženika temelji se na činjenici njegove obveze skupljanja, prevoženja i smještaja napuštenih životinja koje se kreću javnom površinom bez posjednika ili vlasnika, koje obveze tuženik nije izvršio jer je u konkretnom slučaju pas lutalica krećući se nekontrolirano po javnoj površini na strani tužiteljice odnosno njenom automobilu izazvao nastup imovinske štete, dok ista svojim postupanjem ni na koji način nije doprinijela štetnom događaju a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, pa je pozivanje tuženika u žalbi na druge odredbe Odluke i ZZŽ bespredmetno.

18. Visina štete na automobilu tužiteljice utvrđena je temeljem procjene vještaka na koju tuženik nije imao primjedbi a koju visinu u žalbi posebno i ne osporava, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je isti u obvezi naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 2.043,02 EUR.

19. Odluka o trošku koju tuženik također neodređeno pobija potpuno je pravilna i zakonita i to kako u smislu čl. 154. st. 1. ZPP tako i u smislu čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

20. Zbog svega navedenog s obzirom da je prvostupanjski sud na potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u smislu čl. 368. st. 1. ZPP.

U Splitu 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac