Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-57/2021-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u pravnoj pravnoj stvari tužitelja KD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb OIB:45237012600, zastupana po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kuharić i Kuharić iz Ludbrega, Pisarnica Koprivnica, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 16. siječnja 2025.g., a odluke objavljene dana 12. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punonmoćnika tuženika,

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor , Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9,Zagreb (OIB:45237012600), dužan je tužitelju OD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] na ime neimovinske i imovinske štete platiti iznos od 22.569,05 € (slovima:dvadesetdvijetisućepetstošezdesetdeveteura i petcenti) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to tako

- da na iznos od 19.200,00 EUR-a (naknada neimovinske štete) kamata počne teći od dana 27. travnja 2021.g., pa do isplate,

-da na iznos od 398,17 EUR -a (troškovi liječenja i prijevoz radi liječenja) kamata počne teći od dana presuđenja, pa do isplate,

- da na iznos od 1.281,60 EUR (tuđa pomoć i njega,kao i pomoć u kućanstvu) kamata počne teći od dana presuđena, pa do isplate,

da na iznos od 1.689,28 EUR kamata počinje od dana dospijeća svakog obroka izgubljene zarade i to tako :

-da na iznos od 4,79 EUR za mjesec rujan 2019.g. kamata počinje teći od 15 listopada 2019.g. pa do isplate

- da na iznos od 164,08 EUR za mjesec listopad 2019.g. kamata počinje teći od 15 studenog 2019.g. pa do isplate

-da na iznos od 164,08 EUR za mjesec studeni 2019.g. kamata počinje teći od 15 prosinca 2019.g. pa do isplate

-da na iznos od 107,33 EUR za mjesec prosinac 2019.g. kamata počinje teći od 15 siječnja 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 101,42 EUR za mjesec siječanj 2020.g. kamata počinje teći od 15 veljače 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 103,24 EUR za mjesec veljaču 2020.g. kamata počinje teći od 15 ožujka 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 133,15 €za mjesec ožujak 2020.g. kamata počinje teći od 15 travnja 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od159,17 EUR za mjesec travanj 2020.g. kamata počinje teći od 15 svibnja 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 169,33 EUR za mjesec svibanj 2020.g. kamata počinje teći od 15 lipnja 2020 .g. pa do isplate

-da na iznos od 204,10 EUR za mjesec lipanj 2020.g. kamata počinje teći od 15 srpnja 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 177,64 EUR za mjesec srpanj 2020.g. kamata počinje teći od 15 kolovoza 2020.g. pa do isplate

-da na iznos od 200,95 EUR za mjesec kolovoz 2020.g. kamata počinje teći od 15 rujna 2020.g. pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.246,40 € (slovima:tisućudvjestočetrdesetšesteura i četrdesetcenti) prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 12. veljače 2025.g., pa do isplate.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 18.443,76 € (slovima: osamnaesttisućačetristočetrdesettrieura i sedamdesetšestcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja postavljen podneskom od dana 12. lipnja 2024.g.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da se dana 26. rujna 2019. u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali MD iz [adresa] sa osobnim vozilom reg. Oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač motocikla. Kritičnog dana tužitelj je propisno upravljao svojim motociklom marke KTM makadamskom cestom vinogradskog predjela zvanog „Martinčev breg“ iz smjera mjesta [adresa] u smjeru grada Koprivnica i pritom se, zbog konfiguracije terena, kretao uz sam desni rub ceste. Tužitelj smatra da je predmetnu prometnu nezgodu zbog nepropisne vožnje svojom isključivom krivnjom prouzročio MD sa vozilom koje je na dan prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Zbog zadobivenih povreda kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a, a u konkretnom slučaju povreda prava osobnosti odnosi se na oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja. Zbog težine zadobivenih povreda, njihovog lokaliteta i intenziteta tužitelj kontinuirano trpi fizičke boli, kao i strah različitog intenziteta isto tako zbog zadobivenih povreda kod tužitelja je nastupio trajni i osobiti teški invaliditet zbog čega isti kontinuirano i trajno trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj zbog predmetne prometne nezgode trpi duševne boli zbog naruženosti (vidljivi ožiljci), a zbog zadobivenih povreda trajnih i teških posljedica tužitelju je potrebna tuđa pomoć i njega, kao i pomoć u kućanstvu (trajno povećane potrebe) a pružaju mu ukućani. Stoga tužitelj smatra da mu sukladno promijenjenim Orijentacijskim kriterijima, te primjenom odredbi č. 19 ZOO-a i čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a s osnova neimovinske (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti) i imovinske štete pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 200.000,00 kn. Tužitelj je imao imovinske izdatke za liječenje i prijevoz radi liječenja (odlazak na specijalističke preglede u Koprivnici, Varaždin odlazak po uputnice, kupnja lijekova protiv bolova i sl. ), te s tog osnova tužitelj smatra da mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn, a koji iznos tužitelj od tuženika i zahtjeva s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je u vrijeme prometne nezgode bio zaposlen u Sloveniji u Družba DTP montaža industrijskih naprav d.o.o, Zavrč. Prema Ugovoru o radu tužitelj bi kod navedenog poslodavca bio zaposlen do 31. kolovoza 2020.g.,ali bi sasvim sigurno istom nakon toga bio produžen ugovor o radu ili bi se isti zaposlio negdje drugdje. Zbog zadobivenih i teških povreda tužitelju nakon isteka Ugovora o radu nije produžen ugovor o radu, te mu je sa 31. kolovozom 2020. g. prestao radni odnos nakon čega se tužitelj prijavio na Zavod za zapošljavanje. Prema navedenom ugovoru o radu plaća tužitelja bi bila neto 732,88 EUR-a, a za svo vrijeme bolovanja tužitelj je primio manju plaću, a kako to proizlazi i iz platnih lista u ukupnom iznosu od 2.717,59 EUR-a odnosno 20.110,17 kn. Za period kad se oštećenik nalazio na Hrvatskom Zavodu za zapošljavanje isti je od dana 07.09. 2020.g. do 3. mjeseca 2021.g. primio iznos od 13.482,08 kn (6 mjeseci). Tužitelj da nije došlo do prometne nezgode radio i za tih 6 mjeseci zaradio iznos od 4.397,28 EUR-a odnosno 32.539,87 kn. Kada se od navedenog iznosa oduzme iznos koji je isti primio od Zavoda za zapošljavanje dobije se iznos od 19.057,79 kn. Stoga tužitelj smatra da istom od povređivanja, pa do dana 1. ožujka 2021.g. na ime izgubljene zarade pripada iznos od 39.167,96 kn, a koji iznos tužitelj od tuženika zahtjeva s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stoga tužitelj smatra da mu s osnova imovinske i neimovinske naknade štete pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 244.167,96 kn., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je pisanim zahtjevom od 26. travnja 2021.g. pokušao sa tuženikom u mirnom postupku riješiti pitanje naknade štete, ali u tome nije uspio. Tužitelj je nakon provedenih vještačenja podneskom od dana 18.travnja 2023.g. sredio tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 39.988,31 €/301.291,92 kn a koji iznos se odnosi na 32.000,00 € s osnova povreda prava osobnosti na ime neimovinske štete (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti – teški stupanj), s osnova tuđe pomoći i njege kao i pomoći u kućanstvu u iznosu od 2.126,22 €, dok u ostalom dijelu tužbenog zahtjeva s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja u iznosu od 663,61 € te s osnova izgubljene zarade u iznosu od 5.198,48 €.

2. Tuženik u odgovor na tužbu navodi kako su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te predlaže da sud odbije tužitelja sa istim, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga parničnog postupka u cijelosti. Tuženik osporava kako pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tako i visinu istoga. Naime, nije sporno da se 26. rujna 2019. u mjestu [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tuženik, koji je navedene prilike upravljao neosiguranim motociklom marke KTM broja šasije [broj šasije], bez položenog vozačkog ispita te pod utjecajem alkohola od najmanje 1,13 g/kg, te osiguranik tuženika MD, [adresa], koji je upravljao osobnim automobilom marke AUDI, registarske oznake [registarska oznaka]. Međutim, tužitelj je upravljajući neosiguranim motociklom marke KTM broja šasije [broj šasije], bez položenog vozačkog ispita te pod utjecajem alkohola od najmanje 1,13 g/kg sam skrivio predmetnu prometnu nesreću, te uslijed toga i stradao. Nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, provodilo je i izvide, te je dopisom od 19. prosinca 2019. obavijestilo ovdje tužitelja, kako osiguranik tuženika MD, nije počinio kazneno djelo na štetu ovdje tužitelja. Stoga tuženik drži kako ne odgovara istini navod tužitelja iz tužbe, kako je isključivi krivac za nastanak predmetne prometne nesreće osiguranik tuženika MD, a s obzirom na činjenicu kako je do predmetne prometne nesreće došlo isključivo krivnjom samog tuženika koji je upravljao neosiguranim motociklom marke KTM broja šasije [broj šasije], bez položenog vozačkog ispita te pod utjecajem alkohola od najmanje 1,13 g/kg, teško kršeći prometne propise navodeći kako se bio dužan kretati obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti. Nadalje spominje odredbu članka 196. stavak 1. ZOSPNC-a i odredbu članka 199. stavak 2. ZOSPNC-a. Uz sve gore navedeno, tužitelj je upravljao motornim vozilom bez obavljenog tehničkog pregleda i police obveznog osiguranja. Nadalje, u svakom slučaju tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete, u daleko većim iznosima nego što ga to po zakonu pripada. Vezano uz izgubljenu zaradu koju potražuje od tuženika, tužitelj bi imao eventualno pravo zahtijevati (kada bi postojala odgovornost tuženika, a ista ne postoji) samo onu izgubljenu zaradu koju bi po redovitom tijeku stvari sigurno i ostvario (razliku između plaće i naknade s osnova bolovanja) za trajanje ugovora o radu, ali ne i nakon isteka ugovora o radu. Za priznavanje prava na naknadu izgubljene zarade i izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već i dokazana vjerojatnost ostvarivanja koristi, a navedeno je jedino moguće utvrditi kroz visinu plaće koju je tužitelj stvarno ostvarivao i primao od svojega poslodavca po Ugovoru o radu u vremenskom periodu koje je prethodilo štetnom događaju, a ne apstraktna teorijska mogućnost ostvarivanja budućih prihoda na što upućuje. Vezano uz troškova liječenja, tužitelj se u svakom slučaju protivi da on snosi trošak privatnih liječnika kod kojih se liječio tužitelj, jer je istu usluga liječnika, tužitelj mogao koristiti i na temelju prava koje ostvaruje kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Vezano uz zatraženu naknadu štete s osnova pružene tuđe pomoći i njege, tuženik predlaže da se od mjesno nadležnog centra za socijalnu skrb za tužitelja, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje mjesno nadležnog za tužitelja kao i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mjesno nadležnog za tužitelja, pribave podaci o tome da li je i u kojem iznosu tužitelj ostvario naknadu za tuđu pomoć i njegu, naknadu za tjelesno oštećenje, pravo na njegu patronažne sestre kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji iznosi se imaju uračunati u eventualne zahtjeve tužitelja prema tuženiku s osnova naknade štete za tuđu pomoć i njegu. Za slučaj da tužitelj nije pokrenuo ove postupke, tuženik predlaže da sud prekine ovaj postupak u tome dijelu, te uputi tužitelja da pokrene odgovarajuće postupke pred Centrom za socijalnu skrb i drugih tijela radi ostvarivanja prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu i osobnu invalidninu, odnosno za tjelesno oštećenje. Za slučaj da ne želi pokrenuti postupak radi ostvarivanja prava pred Centrom za socijalnu skrb i drugih tijela, tuženik predlaže da u ovome postupku se utvrdi ima li tužitelj pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu i osobnu invalidninu po osnovu socijalnog osiguranja i u kojoj visini. Sukladno postojećoj sudskoj praksi, ako je oštećenik ( tužitelj ) propustio ostvariti svoje određeno pravo i time smanjiti štetu, tada odgovorna osoba nije obvezna naknaditi mu tu štetu nego samo eventualno razliku između stvarne štete i naknade koju bi oštećenik ( tužitelj ) dobio po osnovi socijalnog osiguranja. Tuženik osporava tijek zatraženih zateznih kamata kod imovinske štete, u onome dijelu u kojem je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti, slijedom navedenoga, tuženik drži kako su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te predlaže da sud odbije tužitelja sa istim, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga parničnog postupka u cijelosti.

3.U svrhu dokazivanja pročitani su zahtjev radi naknade štete, dopis od 29.4.2021., zapisnik o očevidu, sa slovenskim prijevodom, medicinska dokumentacija, (list 6-88), saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je prometno-tehničko vještačenje uz djelomičnu rekonstrukciju događaja, izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici br. KR-DO-406/2019, pročitan je spis prekršajnog spisa Pp P-513/2019, saslušani su svjedoci MD i AD, provedeno je medicinsko vještačenje po dr. ČD.

4.Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5.Nesporno je da se dana 26. rujna 2019.g. u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla i MD sa osobnim vozilom oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika. Nesporno je da je prilikom sudara tužitelj zadobio povrede zbog kojih ovom tužbom traži naknadu štete.

6. Budući da je sporna dinamika prometne nezgode te odgovornost sudionika u nastanku prometne nezgode, kao i visina štete sud je proveo vještačenje po prometno tehničkom, medicinskom i financijskom vještaku.

7.1. Na okolnost dinamike prometne nezgode sud je proveo vještačenje po prometno tehničkom vještaku Stivenu Šijaku koji u svom nalazu navodi kako nesreća predstavlja sudar osobnog vozila i motocikla, a dogodila se u naselju Rasinja, predio vinograda [adresa] kod kbr.00., dana 26.09.2019. god. oko 15:15 sati, kad su vremenski uvjeti bili dan, sunčano, a vrsta i stanje kolnika makadam, šumski put, dobro utvrđen. U nesreći su sudjelovali OD kao vozač neregistriranog motocikla i MD kao vozač osobnog vozila Audi. Ograničenje brzine je iznosilo 50 km/h. Lijevi gabarit vozila Audi se je u trenutku naleta nalazio na oko 1,75 m. od desnog ruba kolnika. Desni gabarit se nalazio na oko 0,06 m. od desnog ruba kolnika. U trenutku nesreće se je motocikl kretao pravocrtno kolnikom u smjeru juga, gdje je lijevi gabarit motocikla dopirao na oko na oko 1,70 m od desnog-istočnog ruba kolnika, te su osobno vozilo i motocikl bili u međusobnom zahvatu od oko 0,05 m. (5 cm.). Desni gabarit motocikla se nalazio na 2,36 m od istočnog ruba kolnika. Mjesto naleta se nalazi na početku traga označenog kao trag pneumatika na makadamu, a prije traga otpale pločice i traga nalik krvi, na oko 44,60 + 1,75 L od PTM. U trenutku nesreće je bio dan i vozači su jasno mogli vidjeti jedan drugog na najmanje 15 m. prije mjesta nesreće, dakle međusobna udaljenost je ostvarena na ukupno 30 m. Vozilo Audi je nakon ostvarene vidljivosti sa motociklom na udaljenosti od 30 m a do međusobnog primarnog naleta na motocikl prošlo je put od oko: 14,24 m za vrijeme od 1,89 sekundi. Motociklist je kretajući se prema osobnom vozilu do naleta prostorno prošao put od oko: 15,75 m za vrijeme od 1,89 sekundi. Vozač osobnog vozila je reakcijom kočenja pokušao izbjeći nesreću na oko 6 m prije pojave tragova kočenja. Vozač motocikla nije kočenjem pokušao izbjeći nesreću i ne postoje tragovi kočenja motocikla na mjestu nesreće. Zaustavni put forsiranim kočenjem osobnog vozila Audi za brzinu 7,5 m/s ili 27,00 km/h u dnevnim uvjetima vožnje iznosi oko: 10,30 m. Bočni pomak koji je vozač vozila Audi mogao izvršiti na putu od 14,24 m. je iznosio oko: 1,39 m. Granična brzina na kojoj je vozač kočenjem mogao izbjeći nesreću na putu 14,24 metara je iznosio oko: 9,10 m/s ili 32,78 km/h. Analiza pokazuje da je vozač osobnog vozila i kočenjem i izmicanjem vozila mogao izbjeći nesreću u trenutku uočavanja motocikla. Bočni pomak koji je vozač mogao izvršiti na putu od 6 metara, što je prostorni pomak reakcije kočenja vozača vozila Audi, je iznosio oko 0,13 m. Granična brzina na kojoj je vozač kočenjem mogao izbjeći nesreću na putu 6 m je iznosio oko: 5,12 m/s ili 18,45 km/h. Analiza pokazuje da je vozač osobnog vozila izmicanjem vozila u desno još uvijek mogao izbjeći nesreću, a u trenutku kad je reakcijom kočenja pokušao spriječiti nesreću, te da je izbjegavanje nesreće kočenjem u tom trenutku bilo nemoguće. Praćenjem i predviđanjem prometne situacije, kao i dodatnim usporavanjem vozila, što bi mu omogućilo više vremena za reakciju i prilagodbu prometnoj situaciji, vozač je mogao izbjeći nesreću. Izmicanjem vozila sasvim prema desnoj strani kolnika i prolaskom na bankinu, vozač je mogao izbjeći nesreću. Zaustavni put forsiranim kočenjem motocikla KTM za brzinu 8,29 m/s ili 29,86 km/h u dnevnim uvjetima vožnje iznosi oko: 12,13 m. Bočni pomak koji je vozač mogao izvršiti na putu od 15,75 m. je iznosio oko: 1,40 m. Granična brzina na kojoj je vozač motocikla kočenjem mogao izbjeći nesreću na putu 15,75 metara je iznosio oko: 9,61 m/s ili 34,63 km/h. Analiza pokazuje da je vozač motocikla i kočenjem i izmicanjem vozila mogao izbjeći nesreću u trenutku uočavanja osobnog vozila. Pravilnim praćenjem i predviđanjem prometne situacije, pravilnom procjenom udaljenosti između osobnog vozila i stupa s desne strane, te svog položaja na kolniku, kao i dodatnim usporavanjem vozila, ili potpunim zaustavljanjem motocikla uz desni rub kolnika zbog složenosti prometne situacije, vozač motocikla OD je mogao izbjeći nesreću.

7.2. Tužitelj je na ovakav nalaz vještaka stavio prigovor pa je sud na ročištu od dana 11.s iječnja 2023.g. dodatno saslušao vještaka. Vještak se očitovao na navode iz prigovora te je naveo da je prilikom izračuna uzeo samo gabarit motocikla koji iznosi 0,66 metara a ukoliko se radi o osobi koja nije prosječnih dimenzija može se uzeti gabarit tijela koji izlazi van gabarita motocikla do 10 cm sa svake strane motocikla. Vještak priznaje da gabarit vozila izlazi izvan traga pneumatika te izlazi od 2-5 cm i da u konkretnom slučaju za isto smanjuje gabarit motocikla. Stoga vještak navodi kako uzimajući u obzir širinu ukupnog gabarita motocikla i vozača tužitelja te činjenicu da gabarit vozila izlazi van gabarita traga pneumatika nije bilo moguće sigurno proći bez opasnosti od naleta na stup, te da stoga sigurnosni razmaci od mimoilaženja da nisu bili zadovoljeni. S obzirom na nizbrdicu gledajući iz pravca kretanja osobnog vozila i mali sigurnosni razmak vozilo koje se kreće po nizbrdici pomiče svoj položaj vozilu koje se kreće uz brdo. Nadalje vještak navodi kako se nasilno oduzimanje prednosti prolaska događa u slučaju kad veća vozila oduzima prednost prolaska manjem vozilu a ima mogućnost propuštanja tog vozila, a pošto se ovdje radi o većem i manjem vozilu može se govoriti o nasilnom oduzimanju prednosti prolaska koje se ne bi dogodilo da je vozač osobnog vozila prepoznao prometnu situaciju. Vještak navodi da su oba vozača počela kočiti u trenutku viđenja nesreća bi bila izbjegnuta, a da su oba vozila mogla kočenjem usporiti svoje kretanje, vozač osobnog vozila je imao prostor skretanja prema bankini te mu je za izmicanje van sudarnog položaja bilo potrebno samo 10 cm, pa čak i manje 5 cm gledajući na zahvat sa nogom motociklista. Motociklist je imao složenu prometnu situaciju zbog dvostrukog mimoilaženja sa osobnim vozilom i stupom koji se nalazi s desne strane te stoga je nepovoljniju prometnu situaciju. Vještak navodi kako se prilikom mimoilaženja vozila različite kategorije uvijek vozilo manje kategorije pomiče vozilu veće kategorije. Pa se tako osobno vozilo mora maknuti kamionu ili autu s prikolicom, a u ovom slučaju se radilo o motociklu i osobnom vozilu te bi se u tom slučaju motocikl morao maknuti osobnom vozilu, no po mišljenju vještaka zbog složenosti prometne situacije osobno vozilo moglo se lakše izmaknuti prema bankini dok je motocikl imao puno složeniju prometnu situaciju zbog mimoilaženja sa vozilom i stupa vinograda. Vještak navodi kako je uobičajni način vožnje vožnja sa skupljenim rukama i nogama, no ako se radi o makadamskom terenu ili osobe većeg gabarita moguće je da isti nije bio u mogućnosti potpuno skupiti ruke i noge. Pravi sigurnosni položaj za mimoilaženje nije ostvaren niti u jednom slučaju, no u tom slučaju bi imali kretanje opisano u nalazu i mišljenju unutar gabarita motocikla samo sa pomakom traga od 2 – 5 cm. Punomoćnici stranaka nakon toga nisu prigovorili nalazu i mišljenju prometno tehničkog vještaka kojeg i sud prihvaća u cijelosti.

7.3. Sud je uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka da su oba vozača počela kočiti u trenutku viđenja nesreća bi bila izbjegnuta, stoga smatra da postoji doprinos obje strane prometnoj nesreći jer su obje strane prekršile propis članka 51. stavak 1. ZOSPNC-a koja propisuje: da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Oba sudionika u prometu mogla su kočenjem usporiti svoje kretanje i spriječiti nastanak prometne nezgode a da su samo obojica kočenjem smanjili brzinu vozač osobnog vozila imao prostor skretanja prema bankini i za izmicanje van sudarnog položaja za što bi mu bilo potrebno samo 10 cm, pa čak i manje 5 cm gledajući na zahvat sa nogom motociklista. Nesporno je kako se prilikom mimoilaženja vozila različite kategorije uvijek vozilo manje kategorije pomiče vozilu veće kategorije, te se u ovom slučaju motocikl morao maknuti osobnom vozilu, no budući da je po mišljenju vještaka zbog složenosti prometne situacije osobno vozilo moglo se lakše izmaknuti prema bankini jer je motocikl imao puno složeniju prometnu situaciju zbog mimoilaženja sa vozilom i stupom vinograda. Dakle, sud uzima doprinosom oba vozača što nisu poduzeli kočenje u trenutku viđenja, odnosno vozač osobnog vozila je naknadno čak i poduzeo kočenje dok tužitelj uopće nije kočio, a da su to učinili time izbjegli nesreću ili dovoljno usporili, s tim da se doprinos vozača osobnog vozila uzima u obzir i što osim kočenja u trenutku viđenja, nije skrenuo prema bankini čime bi izmakao vozilo dovoljno za izbjegavanje prometne nezgode budući da tužitelj takvo izmicanje nije mogao učiniti zbog stupa. Stoga sud smatra da postoji doprinos oba sudionika u nastanku prometne nesreće te ga ocjenjuje na način da je tužitelj doprinio 40%, vozač osobnog automobila 60%. Tužitelj je nesporno bio pod utjecajem alkohola od 1,13 g/kg, no u konkretnom slučaju alkohol nije u uzročnoj vezi s nastankom nesreće, a budući da se radi o motociklu marke Cross motocikl KTM „525“ koji ne podliježe tehničkom pregledu niti se osigurava i za njega nije potrebno položiti vozački ispit pa sud smatra kako u tom dijelu nema doprinosa tužitelja.

8.Sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc.ČD koji u svom nalazu navodi kako je tužitelj dana 26.rujna 2019.g. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla u sudaru s osobnim vozilom prilikom čega je zadobio veliku razderotnu ranu lijeve natkoljenice i lijeve potkoljenice, prijelom vanjskog kondila lijeve bedrene kosti s defektom kosti, prijelom vanjskog kondila lijeve goljenične kosti, prijelom glavice lijeve lisne kosti, prijelom s defektom kosti ivera koljena, razdor vanjskog postraničnog ligamenta koljena, razdor hvatišta vanjske glave četveroglavog mišića natkoljenice, razdor hvatišta široke fascije natkoljenice, razdor donjeg hvatišta vanjske glave dvoglavog mišića natkoljenice, razdor s defektom zglobne kapsule i leziju peronealnog živca. Tužitelj je liječen u bolnici u tri navrata zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja po završetku liječenja je kod tužitelja zaostala slabost lijeve noge zbog jače hipotrofije mišića, jača nestabilnost lijevog koljena u dvije ravnine zbog čega pri hodu nosi ortozu za koljena, kronični bolovi u koljenu kod hoda, fleksija u koljenu, kronični bolovi u koljenu kod hoda, fleksija u koljenu je ograničena u manjem stupnju, zaostao je defekt kosti vanjskog kondila bedrene kosti a razvila se umjerena posttraumatska artroza koljena, Tužitelj zbog zadobivenih povreda otežano hoda, pri hodu mora koristiti ortozu za koljeno, ne može trčati niti obavljati poslove majstora za knauf, a kao posljedica teške lezije peronealnog živca kod tužitelja je izražena slabost dorzalne fleksije lijevog stopala pa stopalo može podići samo do 0 st. Zbog čega vještak smatra kako su trajne posljedice uzrok smanjenja životne aktivnosti od 40% uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je prema mišljenju vještaka zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno dok su zaostali kronični bolovi uključeni u smanjenje životne aktivnost. Vještak smatra kako je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja a u nastavku liječenja je trpio sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja te zbog operativnih zahvata jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Veliki ožiljci na lijevoj natkoljenici, koljenu i potkoljenici, nošenje ortoze i lagano šepanje kod hoda predstavljaju naruženje većeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna u opsegu od 8 sati dnevno od otpusta bolnice dana 28. listopada 2019.g. do ponovnog prijema 4. studenog 2019.g., a nakon otpusta iz bolnice 25.11.2019.g. do ponovnog prijema u bolnicu 07.01.2020.g. u opsegu 4 sata dnevno. Nakon otpusta iz bolnice 14. siječnja 2020.g. u opsegu 4 sata dnevno 2 tjedna u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedana i u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede i obavljanje kućanskih poslova. Punomoćnici stranaka nisu imali prigovor na nalaz i mišljenje vještaka pa ga i ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke.

9. Sud je radi utvrđenja naknade štete s osnova izgubljene zarade proveo vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku Sanji Pernjak univ.bacc.oec., i visine naknade za tuđu pomoć i njegu. Tuženik je prigovorio nalazu jer je financijsko vještačenje predloženo samo na okolnost vrijednosti sata tuđe pomoći i njege, a ne i na okolnost visine izgubljene zarade. Međutim, nesporno je da je tužitelj u tužbi predložio financijsko vještačenje i sud je koristio njegovo stručno znanje radi utvrđenja činjenica i tvrdnji koje su sporne a za utvrđivanje kojih sud ne raspolaže adekvatnim stručnim znanjem, pa je sud takav prigovor smatrao neosnovanim. Temeljem Ugovora o radu koji se nalazi u spisu tužitelj je imao ugovorenu bruto plaću u visini od 1.000,00 eura. Budući da u dokumentaciji u spisu nije priložena obračunska lista iz koje bi se moglo utvrditi koliki iznos bi tužitelj primio neto plaće u Republici Sloveniji stoga je vještak na temelju navedenog iznosa bruto plaće sukladno propisima Republike Hrvatske isključila iznos koji ide na teret primatelja plaće (20% doprinosa za Mirovinsko osiguranje I. i II. stup) nakon čega se dobiva iznos od 800,00 eura, od kojeg iznosa je potrebno umanjiti poreznu osnovicu za osobni odbitak od 3.800,00 kuna/7,5345 kn za 1 EUR 504,35 eura i dobivamo iznos oporezive osnovice za porez na dohodak od 295,65 eura * 20% poreza na dohodak=59,13 eura, nakon čega je dobiven neto iznos za isplatu od 740,87 eura. Vještak je izradila temeljem dokumentacije specifikaciju isplaćenih naknada plaća za vrijeme bolovanja od 1. listopada 2019.g. (naknada plaće isplaćena za rujan 2019.g.) do isplate zaključno do 30.09.2020. (naknada plaće isplaćena za kolovoz 2020.g.). Naime, sud smatra kako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelj za naknadu štete zbog izgubljene zarade u vremenskom periodu kaja je bio zaposlen u Sloveniji u Družba DTP montaža industrijskih naprav d.o.o, Zavrč. Naime, prema Ugovoru o radu (list 13) tužitelj bi kod navedenog poslodavca bio zaposlen do 31. kolovoza 2020.g., a budući da je zaposlen radi povećanog opsega posla sud je prihvatio prigovor tuženika

kako je tužitelj trebao dokazati da postoji potreba kod istog poslodavca za njegovim radom ili bi bio zaposlen na drugom radnom mjestu a ne kao apstraktna teorijska mogućnost ostvarivanja budućih prihoda na što upućuje tužba. Tužitelj je s osnova izgubljene zarade podneskom od dana 12. lipnja 2024. g. postavio na iznos od 6.213,20 € što mu je djelomično priznato u iznosu od 2.815,47 a koji iznos bi ostvario do 31.kolovoza 2020.g. do kojeg vremenskog perioda je sklopljen Ugovor o radu (list 13), a čini razliku onog što bi ostvario da je radio i dijela iznosa kojeg je primio u tom vremenskom periodu. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi on i dalje radio za navedenu tvrtku budući da je i taj ugovor sklopljen radi povećanog opsega posla, a niti je predložio bilo kakav dokaz da bi eventualno radio kod nekog drugog poslodavca, pa je stoga tužitelj odbijen u preostalom dijelu 3.397,73 €. U odnosu na izračun sata tuđe pomoći i njege koji bi po vještaku iznosio 18,16 €, prema orijentacijskim kriterijima taj iznos predstavljao bi veliko odstupanje, pa ga je punomoćnik tužitelja na ročištu od 16. siječnja 2025.g. korigirao na 4,00 € po satu tako da s tog osnova traži isplatu iznosa od 2.136,00 € što sud smatra osnovanim u cijelosti.

10. Sud nije mogao prihvatiti prigovor da je tužitelj mogao iskoristiti pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu i osobnu invalidninu po osnovi socijalnog osiguranja odnosno da zahtjeva od HZZO-a Područni ured u Koprivnici naknadu s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja jer tužitelj tvrdi da ne ostvaruje nikakva primanja, pa s obzirom da se radi o negativnoj tvrdnji temelj dokazivanja je na tuženiku pa je u tom slučaju tuženik trebao dokazati da je tužitelj ostvario novčani iznos i kako bi mu se mogao uračunati.

11.Tužitelju zbog težine zadobivenih povreda, njihovog lokaliteta i intenziteta kao i prisutnih trajnih posljedica zbog povrede osobnosti primjenom odredbi članaka 1089. i članka 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima s osnova imovinske i neimovinske naknade štete pripada pravična novčana naknada, s tim da prema članku 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., nastavno ZOO) da tužitelj ima, s obzirom na doprinos vlastitoj šteti, pravo na naknadu štete razmjerno doprinosu.

12. Tužitelj je podneskom od dana 18.travnja 2023.g. povisio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete (fizičkih boli, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti) u iznosu od ukupno 32.000,00 €, što sud smatra osnovanim u cijelosti, dok s osnova tuđe pomoći i njege na bazi 4,00 € po satu potražuje iznos od 2.136,00 €, koji također smatra osnovanim kao i zahtjev s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja u iznosu od 663,61 € koje je nesporno bilo potrebno a proizlazi iz opsežne medicinske dokumentacije (list 30-86), pa je sud u konkretnom slučaju odlučio dosuditi trošak liječenja temeljem članka 223.st. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi kako bi tužitelju trebala pripasti naknada štete u ukupnom iznosu od 37.615,08 €, dakle s osnova izgubljene zarade iznos od 2.815,47, jer je odbijen za iznos od 3.397,73 €, zatim priznat mu je iznos za tuđu pomoć i njegu 2.136,00 €, za neimovinsku štetu u iznosu od 32.000,00 €, te za troškove liječenja u iznosu od 663,61 € no budući da je sud njegov doprinos prometnoj nezgodi ocijenio sa 40%, dakle pa mu je za njegov doprinos umanjena naknada štete te mu je priznat tužbeni zahtjev u iznosu od 22.569,05 €. Budući da konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 41.012,81 € tužitelj je odbijen s iznosom od 18.443,76 €, s tim da mu dosuđene zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva temeljem članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) a za imovinsku od dana nastale štete odnosno presuđenja prema članku 1089.ZOO-a.

15. Tuženik se podneskom od dana 26. kolovoza 2024. g. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kako je postavljen podneskom od dana 12.lipnja 2024.g. a sud je ovim rješenjem dopustio preinačenje tužbenog zahtjeva jer je to učinio tek nakon provedenog vještačenja dakle sud smatra kako nije krivnja na tužitelju što nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev a svrsishodna je za odluku u ovom parničnom postupku prema odredbi članka 190.st.2. Zakona o parničnom postupku.

16.Tužitelj je uspio sa od 22.569,05 € odnosno sa 55% tužbenog zahtjeva dok je tuženik uspio sa 45% jer je tužitelj odbijen s iznosom od 18.443,76 € s obzirom da je ukupna vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva 41.012,81 €. Kada se međusobno odbije uspjeh stranaka proizlazi da je tužitelj uspio sa 10% u kojem bi mu trebalo temeljem odredbe članka 154. st.2. Zakona o parničnom postupku obračunati trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 €, za podneske od dana 17. rujna 2021.g. u iznosu od 500,00 €, za podnesak od 13. prosinca 2022.g. u iznosu od 500,00 €, za podneska od 18. travnja 2023. u iznosu od 1.000,00 €, za podnesak od 11. lipnja 2024.g. u iznosu od 1.000,00 €, zastupanje na ročištima od dana 3. veljače 2022., 6. rujna 2022., 11. siječnja 2023., 16. listopada 2024., svako u iznosu od 500,00 €, zastupanje od dana 31. kolovoza 2023., 18. rujna 2023. i 16. siječnja 2024., svakog u iznosu od 1.000,00 €, za dolazak na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 €, te PDV na Odvjetnički trošak u iznosu od 2.150,00 €, valjalo je pridodati trošak predujma za vještačenje 2 x 331,81 € i 283,13 €, za pristojbu na tužbu u iznosu od 185,26 € i pristojbu na presudu u iznosu od 582,00 €, odnosno sveukupno 12.464,01 €. Budući da je tužitelj uspio sa 10% u tom postotku mu se dosuđuje trošak u iznosu od 1.246,40 €, a trošak mu je priznat sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17.Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Koprivnica, 12. veljače 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj.Bruno Čer, Koprivnica, neposredno

2.Odvj.Dejan Kuharić, ZOU Kuharić i Kuharić, Ludbreg, Pisarnica Koprivnica, neposredno