Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1584/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak i partneri u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6232/2019 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6232/2019 od 15. ožujka 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj za ¼ dijela suvlasnik i suposjednik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga da je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ¼ dijela, kao što je odbijen i njegov zahtjev da se obveže tuženika da mu isplati parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Istom odlukom naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.092,90 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. -Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Tužitelj u žalbi ističe da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obrazlažući to tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se zbog toga ne može ispitati.

3.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina meritorna pravilnost i zakonitost. Razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi jer se iz njih bez dvojbe može razabrati kakav zaključak i iz kojeg dokaza je prvostupanjski sud izvodio o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Drugo je, međutim, pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povrdu.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao i zahtjev upis tog prava u zemljišne knjige.

4.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik darovao tužitelju i njegovoj kćerki IK, sada bivšoj supruzi tužitelja, predmetno zemljište na kojem da je tužitelj vlastitim sredstvima i radom izgradio kuću u kojoj je živio sa suprugom i dvoje djece.

5. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz vlasničkog lista od 21. studenog 2023. proizlazi kako je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tuženika HK i HK iz [adresa] za po ½ dijela.

- da kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 1967. proizlazi kako su tuženik i ranije upisani suvlasnici OK iz [adresa] te HK iz [adresa], kao kupci kupili od prodavateljice LKK iz [adresa] nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak i kamenjar, tako da je tuženik kupio zemljište površine 480 m2, a treće osobe po otprilike 250 m2 svaki,

- da iz parničnog spisa istoga suda broj Pob-362/2019 proizlazi kako je kći ovdje tuženika ČK ustala protiv ovdje tužitelja LK tužbom, radi razvoda braka koji su sklopili 14. srpnja 1990., a u kojem je rođeno dvoje djece, koji je postupak okončan pravomoćnom presudom broj Pob-362/2019 od 21. veljače 2020. razvodom braka između LK i ČK rođ. HK,

- da iz rješenja Građevinsko-urbanističke inspekcije Klasa: UP-I-362-02/92-02/29 od 28. rujna 1992. i Zaključka o dozvoli izvršenja od 25. studenog 1992. proizlazi kako je nakon očevida održanog na licu mjesta 23. rujna 1992. utvrđeno da investitor LK gradi stambeni objekt visine prizemlja u južnom dijelu zemljišta bez građevinske dozvole, zbog čega je dužan izvesti radove na njegovom rušenju,

- da iz rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: UP-I-361-03/12- 04/01835 od 31. svibnja 2013. proizlazi kako je na temelju zahtjeva tuženika HK, ozakonjena završena manje zahtjevna dilatirana stambena zgrada u [adresa], površine 395,94 m2, koja se sastoji od prizemlja i dva kata s ukupno tri stambene jedinice i pomoćnim prostorijama te septičkom jamom,

- da je očevidom u nazočnosti sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića, identificirana pokazana nekretnina, pa je tako utvrđeno da se radi o obiteljskoj stambenoj građevini s okućnicom ukupne površine 318 m2 položenoj na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta omeđio točkama i označio žutom bojom,

- da iz iskaza svjedoka TK, L, H i MK, GK, AK, ŠK, PK i ZK u bitnom proizlazi da su pomagali u određenim građevinskim radovima tužitelju, besplatno, s time što bi i on njima također pomagao, s time što ne znaju tko je kupovao građevinski materijal,

- da su radovi na predmetnoj kući započeti početkom 90. prošlog stoljeća, a dovršeni početkom 2000.,

- da je tužitelj sa svojom obitelji uselio u prizemlje izgrađene obiteljske kuće tijekom 1994., dok je tuženikova druga kćerka uselila na prvi kat iste kuće nakon što se udala 2000.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao kako nisu osnovane tvrdnje tužitelja u odnosu na darovanje (što tuženik izričito osporava), a kako tužitelj na tu okolnost nije priložio ugovor ili bio kakav drugi dokaz, dok svi saslušani svjedoci o tome nemaju nikakva saznanja, te kako to ne potvrđuju ni tuženikove kćeri, IK, bivša supruga tužitelja i VK, koje navode da se radi o očevoj imovini i da su roditelji namjeravali graditi kuću za svoje potrebe i u nju se useliti po umirovljenju i da su oni financirali gradnju, to je taj sud zaključio da je tuženik darovao predmetnu nekretninu tužitelju, kako on to tvrdi, da bi bilo bi životno i logično da je tuženik odluku o darovanju sastavio u propisanoj ugovornoj formi ili da je sastavio kakav drugi pravni posao ili pisani trag iz kojeg bi bilo razvidno što točno daruje i tko je obdarenik, pri čemu je cijenio činjenicu da je tuženik imućan i obrazovan čovjek (magistar poljoprivrede) i da bi bilo očekivano da je predmetnom nekretninom raspolagao na primjeren način, pogotovo jer je otac dvoje djece i da je morao voditi brigu ne samo o svojim, nego i o interesima svoje mlađe kćeri.

6.1. Stoga je prvostupanjski sud smatrao, a cijeneći suprotne stavove stranaka i činjenicu da o darovanju nema nikakvog dokaza, kako je tuženik u ovom slučaju namjeravao kćeri i zetu pomoći u rješavanju njihovog stambenog pitanja, jednako kao što je o tome odlučio i u odnosu na obitelj svoje mlađe kćeri kojoj je prepustio na korištenje stan na prvom katu, pa je taj sud zaključio da se tuženikovo postupanje ocjenjuje kao doprinos, odnosno pomoć pri stambenom zbrinjavanju mladog bračnog para, a ne darovanje kojim je dio svog vlasničkog prava u odnosu na predmetnu nekretninu prenio na treće osobe, pri čemu je naveo i to, da sve i pod pretpostavkom da izneseno nije točno, prema stanju u spisu da ništa ne ukazuje da bi obdarenik bio upravo tužitelj, već da bi to prema logičnom slijedu bila ili trebala biti njegova bivša supruga, odnosno kći tuženika kao vlasnika.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud istakao u odnosu na tužiteljev doprinos izgradnji kuće i okućnice, odnosno stjecanja prava vlasništva građenjem prema odredbama Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 90/10., 143/12, 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), da samo iznimno postoji mogućnost da zgrada pripada graditelju i to u slučaju ako je pošten, odnosno nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije je bez odgode zabranio, a kako propisuje odredba iz čanka. 153. ZVDSP-a. Pritom je istaknuo kako se vlasnički odnosi graditelja i vlasnika zemljišta mogu urediti na drugačiji način od onoga predviđenog odredbama o stjecanju prava vlasništva građenjem i to njihovim sporazumom. Međutim, prvostupanjski je sud, pored prethodno iznesenih utvrđenja, smatrao da u ovom slučaju nema mjesta primjeni citirane odredbe, jer je tužitelj sve vrijeme nedvojbeno znao da se radovi na gradnji kuće izvode na zemljištu u vlasništvu tuženika, a sve to urađeno je uz znanje i suglasnost tuženika vlasnika.

6.3. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da stranke nisu sklopile sporazum, odnosno ugovor o građenju ili kakav drugi pravni posao iz kojeg bi bilo razvidno kako su riješili svoje buduće imovinsko-pravne odnose spram predmetne nekretnine (koja je namjena objekta, tko je njegov budući vlasnik ili suvlasnik, čijim se sredstvima i radom gradi, kakva su prava i obveze sudionika te gradnje, odnosno graditelja i vlasnika zemljišta i na kraju svega kakav je pravni status tužitelja u odnosu na izgrađenu nekretninu), to je taj sud zaključio da je tuženik kupnjom predmetnog zemljišta imao potrebu za stambenim objektom u Splitu u koji bi se doselio iz Slavonije nakon umirovljenja, a istodobno je ovom gradnjom namjeravao pomoći stambenom zbrinjavanju obitelji starije kćeri i okončanju njihovog podstanarstva, kao što je zaključio i da naknadno donesena odluka i o gradnji ostalih etaža te rješavanja stambenog pitanja mlađe kćeri, a bez potrebe upuštanja u razmatranje i ocjenjivanje stvarnog doprinosa, kako financijskim sredstvima, tako i uloženim radom, da tužitelj u ovom slučaju ne može biti stjecatelj prava vlasništva ili suvlasništva nekretnine na temelju građenja u skladu s citiranom odredbom ZVDSP.

6.4. Pri tome je prvostupanjski sud naveo, kako ne dvoji o tužiteljevom doprinosu kod gradnje kuće, koji bi bio značajan i da bi s tim u vezi mogao imati pravo na novčanu naknadu koju bi s eventualnim uspjehom mogao ostvarivati po obvezno pravnom zahtjevu u nekom drugom parničnom postupku, a u ovom da je činjenična osnova istaknuta u tužbi građenje, a za koju je osnovu sud vezan, zbog čega je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja suvlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] za ¼ dijela na temelju građenja i upisa tog prava u zemljišnim knjigama, odbio kao neosnovan.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti ovaj drugostupanjski sud jer su žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

8. U ovom slučaju prvostupanjski je sud u bitnom ocjenom izvedenih dokaza zaključio da tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik tijekom 90. godina prošlog stoljeća darovao predmetnu zemljište čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer o tome nema nikakvog traga, i da bi on na njemu vlastitim sredstvima i radom sagradio prizemlje obiteljske kuće, i da bi time bio suvlasnik ove čestice za ¼ dijela, a koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika.

9. Prije svega, ističe se da je ugovor o darovanju formalni ugovor, pa je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja ugovornih stranaka bude izražena u zakonom predviđenom obliku.

9.1. Kad je predmet darovanja nekretnina za valjanost takvog ugovora prema odredbi članka 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine" broj 52/73), koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZVDSP-a,(stupio na snagu 1. siječnja 1997.), bila je potrebna pisana forma, s time što je sudska praksa za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje zauzela stajalište da je potrebna forma sudskog zapisnika.

9.2. Do stupanja na snagu ZOO/05 (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) darovna pogodba nije bila regulirana pozitivnim zakonodavstvom. Kako se sukladno odredbi članka 1163. stavka 1. tog Zakona njegove odredbe neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, to se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1991. ("Narodne novine", broj 73/91) na eventualnu predmetnu darovnu pogodbu primjenjuju pravna pravila Općeg austrijskog građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ).

9.3. Prema odredbi paragrafa 943. OGZ-a, za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se pisana forma, međutim, prema odredbi paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se forma javnobilježničkog akta. Sudska praksa se izjasnila da formu javnobilježničkog akta zamjenjuje forma sudskog zapisnika, a u slučaju da je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nije sastavljen ni u formi sudskog zapisnika sudska je praksa prihvatila kao valjan i takav pravni posao.

10. U ovom slučaju u kojem je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da tužitelj nema sklopljen pisani ugovor o darovanju spornog dijela predmetnog zemljišta s tuženikom (kojeg je tuženik knjižni vlasnik), a kojim bi tužitelju i njegovoj bivšoj supruzi IK, kćerki tuženika, darovao to zemljište da na njemu sagrade za sebe stambeni objekt u visini prizemlja

10.1. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i kćerka tuženika sklopili brak tijekom 1990. godine i da je njihov brak razveden 2020. godine kao što bi proizlazilo i da im je tuženik koji je predmetno zemljište kupio tijekom 1967. godine dao da na tom zemljištu nakon sklopljenog braka sagrade za sebe stambeni objekt (bili su podstanari), koji su i sagradili, odnosno sagradili su prizemlje sada stambene zgrade (koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja), a u koje su uselili tijekom 1994. godine, dok je kat kuće u grubim građevinskim radovima sagrađen tijekom 1996/97. godine, a druga kćerka tuženika je taj kat dovršila i nakon udaje uselila u isti tijekom 2000. godine, s time što je naknadno sagrađeno i potkrovlje u koje u uselili tužitelj tada sa svojom obitelji tijelom 2008. godine, kao što je utvrđeno i da su tuženik i njegova supruga doselili iz Slavonije 2017. i uselili se u prizemlje istog stambenog objekta.

10.2. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj bio u stalnom radnom odnosu, da je radio kao zidar, odnosno da je znao građevinske radove i da su mu u gradnji svih etaža objekta koji su sagrađeni na spornom zemljištu pomagali- fizički prijatelji u gradnji građevinskih radovima na cijelom objektu tijekom cijele gradnje koja je bila u fazama kroz dulje razdoblje (1990. -2008) i da prijateljima ne bi plaćao već bi i on njima pomagao, što sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, kao što je taj sud utvrdio i da je tuženik za to vrijeme živio sa svojom suprugom na svom imanju u Slavoniji.

10.3. Također iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi i da tužitelj ne spori da bi tuženik financijskih pomagao u gradnji kata i potkrovlja, ali da bi tužitelj organizirao gradnju i fizički sudjelovalo u gradnji kroz cijelo vrijeme gradnje objekta, pri čemu da je taj doprinos bio po njemu jednak, dok da bi prizemlje sam izgradio skupa sa svojom bivšom suprugom jer je bio u radnom odnosu, s time što mu je supruga povremeno radila, a on da je radio i kao zidar na "crno".

10.4. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja kao i citirane važeće odredbe, u ovom je slučaju prema mišljenju ovoga suda od odlučnog značaja je, je li tuženik mladom bračnom paru (svojoj kćeri i tužitelju) dao predmetno zemljište da sagrade za sebe stambeni prostor-prizemlje objekta, nakon što su se oženili (jer su bili podstanari i nisu imali riješeno stambeno pitanje), i predstavlja li to darovanje, kako to tvrdi tužitelj, bez obzira što o tome nema pisanog traga.

10.5. Pri tome se ističe, ako stambeni objekt nije bio započet s gradnjom, odnosno ako su tužitelj i njegova supruga počeli gradnju iz temelja, jer iz rješenja Građevinsko-urbanističke inspekcije Klasa: UP-I-362-02/92-02/29 od 28. rujna 1992. i Zaključka o dozvoli izvršenja od 25. studenog 1992. proizlazi kako je nakon očevida održanog na licu mjesta 23. rujna 1992. utvrđeno da investitor LK (ovdje tužitelj) gradi stambeni objekt visine prizemlja u južnom dijelu zemljišta bez građevinske dozvole, zbog čega je dužan izvesti radove na njegovom rušenju, tada bi se moglo zaključiti da im je tuženik dao zemljište za gradnju, a iz ovoga rješenja vidljivo je, da bi se radilo o zemljištu koje nije bilo građevinsko i da je objekt u visini prizemlja gradio tužitelj kao investitor, a ne tuženik, što sve prvostupanjski sud nije cijenio kod donošenja pobijane odluke.

10.6. Dakle, bez obzira što u ovom slučaju ugovor o darovanju nije sklopljen u pisanoj formi, a ako je realiziran, takav ugovor bi bio valjan. Stoga je u konkretnom slučaju kao prethodno pitanje potrebno utvrditi kada je započeta gradnja prizemlja i predstavlja li prizemlje bračnu stečevinu tužitelja i njegove bivše supruge, prema njihovom doprinosu, jer o tom utvrđenju ovisi i tužiteljev tužbeni zahtjev da se utvrdi suvlasnikom zemljišta na kojem je sagrađen objekt. Ako bi se kao prethodno pitanje utvrdilo da bi prizemlje stambenog objekta bilo bračna stečevina tužitelja i njegove bivše supruge za ½ dijela, stečenom za vrijeme trajanja njihovog skoro 30. godina braka, tad bi u odnosu na taj dio tužitelju pripadalo i pravo predmetnog zemljišta, što ne bi iznosilo ¼, već 1/6 dijela, a imajući u vidu suvlasničke dijelove, odnosno ostale etaže objekta, u smislu odredbe članka 9. ZVDSP-a, jer trajne građevine i zemljište na kojem postoji pravo vlasništva čine neraskidivo pravno jedinstvo.

11. Kako prvostupanjski sud nije raspravio i utvrdio navedene tužiteljeve tvrdnje s aspekta ponuđenih i priloženih dokaza, to je činjenično stanje bitno za donošenje odluke u ovom sporu ostalo nepravilno i nepotpuno utvrđeno.

12. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputi iz ovog rješenja, nakon čega donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, a time i o troškovima postupka.

14. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča