Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3420/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Dom za starije i nemoćne osobe, Obala kneza Trpimira 21, zastupanog po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1954/2014 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća, održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja ČB kao osnovana, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1954/2014 od 3. listopada 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 112.814,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime mjesečnog gubitka zarade za razdoblje od 16. kolovoza. 2000 godine pa do 05. rujna 2014 godine iznos od 65.309,84 eura, te mu počevši od dana 06. rujna 2014 g. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 449,66 eura, sve s kamatom po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i tekućoj na svako mjesečni iznos od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, s time da sve dospjele obroke plati u roku od 15 dana, a buduće najkasnije do 10- tog dana u mjesecu za tekući mjesec.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove.

i riješeno:

Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 5.074,50 eura , sve u roku 8 dana."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje preinači, na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti kao osnovan, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete iz osnova pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženosti, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i materijalne štete iz osnova tuđe njege i pomoći, te izgubljene zarade, a koju štetu da je pretrpio 16. kolovoza 2000. godine od zadobivenih udaraca od strane tuženika, uslijed kojih udaraca da je kod tužitelja nastupilo slijepilo na oba oka.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, u bitnom, utvrdio, da je rješenjem tog suda, pod poslovnim brojem Km-36/00 od 24. rujna 2001., prema ovdje tuženiku, tada maloljetniku, izrečena odgojna mjera posebne obveze - da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja i odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, radi kaznenog dijela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 2. KZ-a.

7. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja, po provedenom medicinskom vještačenju po vještaku spec. oftalmologu, sud da ne može sa sigurnošću izvesti zaključak, da između ozljeda tužitelja i štetne radnje postoji uzročna veza.

8. Naime, iz provedenih dokaza u postupku da proizlazi, da tužitelj ne posjeduje medicinsku dokumentaciju za razdoblje od štetnog događaja 16. kolovoza 2000 godine, točnije od 25. kolovoza 2000., kada da je otpušten iz OB Zadar nakon štetnog događaja, pa do 05. prosinca 2011. godine, te da je nepoznato stanje vidne oštrine tužitelja prije štetnog događaja 16. kolovoza 2000., te isto tako da je nepoznato stanje vidne oštrine poslije štetnog događaja, a prije 2011 godine.

9. Nastavno, spec. oftalmolog, koja da je provela vještačenje u ovoj pravnoj stvari, u svom Nalazu i mišljenju, kao i dopunama vještačenja nakon što je istoj naknadno bila dostavljena medicinska dokumentacija za tužitelja, da navodi, da ne može sa sigurnošću sadašnje stanje povezati sa štetnim događajem i obzirom na zaprimljenu medicinsku dokumentaciju da se ne može potvrditi uzročno posljedična veza, te iako u zadnjoj dopuni vještačenja, oftalmolog koja da je provela vještačenje, da navodi, da je u nalazu oftalmologa iz otpusnog pisma navedena ozljeda i desnog i lijevog oka, što da se može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa ozljedom, međutim da je i dalje nedostatna medicinska dokumentacija narednih 11 godina, te da se ishod sljepila na lijevom oku kao posljedica glaukoma može povezati sa predmetnim ozljeđivanjem, jer da se hipotetički može pretpostaviti da je u štetnom događaju došlo do natučenja lijevog oka, uz manja krvarenja na mrežnici, te do razvoja sekundarnog glaukoma.

10. Obzirom na tu zadnju dopunu vještačenja, sud prvog stupnja da smatra, da i iz te dopune proizlazi, da se ne može sa sigurnošću izvesti zaključak o uzročno posljedičnoj vezi predmetnih ozljeda sa štetnim događajem, budući da vještakinja u svom nalazu navodi da se ozljede mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, ali isto tako da navodi, da je i dalje nedostatna medicinska dokumentacija narednih 11 godina i da se hipotetički može pretpostaviti da je u štetnom događaju došlo do navedene ozljede.

11. Nadalje, što da se tiče ozljeda, koje tužitelj da je zadobio povodom štetnog događaja, a koje da se navode u otpusnom pismu OB Zadar i u vještačenju od 29. siječnja 2021. godine, odnosno dopuni, koja da je dana na temelju tog otpusnog pisma, sud prvog stupnja da smatra, da bi za taj period nastupila i zastara potraživanja, a sve sukladno odredbama članka 214. stavaka 1. i 2. i odredbama članka 230. stavaka 1. i 2. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05).

12. Na kraju, a obzirom na provedeno vještačenje, budući da istim nije sa sigurnošću utvrđena uzročno posljedična veza predmetnih ozljeda sa štetnim događajem, sud prvog stupnja smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, pa odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

13. Međutim, zaključke suda prvog suda, temeljem kojih je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilne.

14. To stoga, što iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da iz Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje doc.prim.dr.sc. Suzane Konjevoda dr. med. spec. oftamolog proizlazi, da je tužitelj u štetnom događaju 16. kolovoza 2000. godine zadobio udarce u području glave, te kao posljedica istih da je nastupilo krvarenje u prednjoj očnoj sobici i staklastom tijelu desnog oka, te fraktura frontalne, etmoidalne kosti i maksile, što da se invelificira kao teška tjelesna ozljeda, te fizička bol bila da je prisutna u trenutku ozljede jakog intenziteta, s obzirom na porast intraokularnog tlaka i kasnije povremeno po nekoliko dana jakog intenziteta, a da je prisutna i danas povremeno (po nekoliko dana) srednjeg inteziteta, te kod tužitelja da je došlo do trajnih posljedica obzirom na činjenicu da je slijep na oba oka, što da stvara smetnje u svakodnevnom životu i kod tužitelja da je došlo do umanjene životne aktivnosti, u omjeru od 85%, te, obzirom na sljepoću na oba oka, tužitelj da nije u mogućnosti obavljati uobičajene svakodnevne poslove, a nakon ozljeđivanja tužitelju da je bila potrebna tuđa njega i pomoć 24 sata dnevno i ista da je i dalje potrebna, te kod tužitelja da je zaostala naruženost.

15. Nadalje, obzirom na dostupnu dokumentaciju, da je nepoznato stanje vidne oštrine prije štetnog događaja, kao i da je nepoznato stanje vidne oštrine poslije štetnog događaja, a prije 2011. godine. Osim toga u zahtjevu vještaku spominje se štetni događaj od 28. veljače 2002.

16. Iz dopune Nalaza i mišljenja vještakinje od 29. siječnja 2021., da je tužitelj na dan ozljede hospitaliziran u OB Zadar u periodu od 16. kolovoza 2000. do 25. kolovoza 2000. godine, te pacijent da je zadobio udarac u područje čela i obje orbite. U nalazu oftalmologa da je navedena ozljeda i desnoga i lijevoga oka, što da se može dovesti u uzročnu posljedičnu vezu sa ozljedom. Međutim i dalje da je insuficijentna medicinska dokumentacija narednih 11 godina. Ishod sljepila na lijevom oku kao posljedica apsolutnog glaukoma da se može povezati sa predmetnim ozljeđivanjem. Hipotetički da se može pretpostaviti, da je u štetnom događaju došlo do natučenja lijevog oka (u sklopu traume koja je dovela do gnječno - rezne rane frontalne kosti i donje vjeđe) uz manja krvarenja na mrežnici te do razvoja sekundarnog glaukoma.

17. Dakle, iz navedenih Nalaza i mišljenja sudske vještakinje ne bi proizlazilo, da ne postoji uzročno posljedična veza svih predmetnih ozljeda kod tužitelja sa štetnim događajem, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

18. Čak što više, iz dopune Nalaza i mišljenja vještakinje od 29. siječnja 2021. proizlazi, da je u nalazu oftalmologa navedena ozljeda i desnoga i lijevoga oka, što da se može dovesti u uzročnu posljedičnu vezu sa ozljedom, međutim i dalje da je insuficijentna medicinska dokumentacija narednih 11 godina, a ishod sljepila na lijevom oku, kao posljedica apsolutnog glaukoma, da se može povezati sa predmetnim ozljeđivanjem.

19. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja vještakinje bi proizlazilo, da je utuženog događaja tužitelj zadobio ozljede, radi kojih je trpio fizičke boli, strah, duševne boli, te tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć, pa nije jasno, na temelju kojih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da nije sa sigurnošću utvrđena uzročno posljedična veza predmetnih ozljeda kod tužitelja sa štetnim događajem, na koji način je pobijana odluka donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, a što osnovano i prigovara tužitelj svojom žalbom.

20. Isto tako, nije jasno, zašto sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

21. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka prvostupanjski sud, kako na temelju nespornih činjenica, tako i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li je tužitelj utužene nezgode zadobio predmetne ozljede ili nije, pa ukoliko utvrdi da jeste, tada će utvrditi i da li tužitelj radi zadobivenih ozljeda, koje su posljedica utuženog događaja, trpi utuženu nematerijalnu i materijalnu štetu ili ne trpi, pa ukoliko utvrdi da trpi, tada će utvrditi i visinu te štete.

22. Sudu prvog stupnja je za ukazati, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da se utuženi događaj dogodio 16. kolovoza 2000. godine, pa se u konkretnom slučaju, a prilikom odlučivanja o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO/05, primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka utuženog štetnog događaja.

23. Isto tako, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da sud određuje vještaka, kada je radi razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (članak 250. ZPP-a).

24. Nadalje, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je utužena šteta kod tužitelja uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, pa zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi, u ovom slučaju prema tuženiku, zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja (članak 377. stavak 1. ZOO-a).

25. Stoga, kada je šteta učinjena kaznenim djelom, tada je potrebno za predmetnu štetu, a po istaknutom prigovoru zastare od strane tuženika, utvrđivati da li je nastupila zastara prema odredbama članka 376. ili članka 377. sve ZOO-a, pa primijeniti onaj članak, po kojemu zastara eventualno nije nastupila, ukoliko bi za odnosno potraživanje taj članak odredio dulji rok zastare.

26. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka prvostupanjski sud na pouzdan način, a primjenom odredaba članaka 376. i 377. sve ZOO-a, utvrdi, da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, pa ukoliko utvrdi da jeste, tada će utvrditi da li za cijelo utuženo vremensko razdoblje ili koji točno dio tog vremenskog razdoblja, imajući pri tome u vidu, da prema odredbi članka 376. stavku 1. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

27. Primjenom odredbe članka 376. stavku 1. ZOO-a, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za novčanu naknadu iz osnova različitih oblika nematerijalne štete, sudu prvog stupnja je za ukazati, da bi vrijeme saznanja za pretrpljene fizičke boli bilo vrijeme kada su ti bolovi prestali, a najkasnije kad se završi liječenje i stabilizira se zdravlje tužitelja narušeno štetnim događajem, a vrijeme saznanja za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti bi bilo vrijeme kad se završi liječenje i stabilizira se tužiteljevo zdravlje, odnosno kada je tužitelj saznao za trajne posljedice zadobivenih ozljeda, dok bi vrijeme saznanja za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti bilo vrijeme kad je postalo izvjesno da se posljedice zadobivene ozljede koje znače naruženost ne mogu više ukloniti, niti bitno umanjiti, a vrijeme saznanja za pretrpljeni strah bilo bi vrijeme kad prestane njegovo trajanje, odnosno završetkom za to potrebnog liječenja i sagledavanja mogućih neuklonjivih posljedica.

28. Nadalje, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da ukoliko se tužba u odnosu na zahtijevanu naknadu nematerijalne štete i materijalne štete preinači nakon zaključenja prethodnog postupka i osnovom provedenog vještačenja, a kojoj preinaci tužbe se tuženik protivi, to, u navedenim okolnostima, ukoliko tužbu bez svoje krivnje tužitelj nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, preinaka tužbe bi bila dopuštena (članak 190. stavci 1. 2. ZPP-a)

29. Slijedom navedenog, kako je na izloženi način ostvarena navedena postupovna povreda, koja je za posljedicu imala pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je i samo za sebe ostalo nepotpuno, to nije niti moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava prvostupanjske odluke.

30. Budući, da su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članci 369. stavak 1. i 370., te članak 380. točka 3. i članak 371. sve ZPP-a).

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

32. U nastavku postupka, prvostupanjski sud postupiti će u skladu s uputama ovog drugostupanjskog rješenja, pa će potom, nakon što utvrdi sve činjenice koje se budu ukazivale bitnim za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

33. O troškovima žalbenog postupka (trošak sastava žalbe tužitelja i trošak tuženikovog sastava odgovora na žalbu tužitelja) odlučiti će sud prvog stupnja prilikom donošenja konačne odluke.

Split, 12. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac