REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž- 11542/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak Hrgović, predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LĆ, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 3. te članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o žalbi okrivljenika LĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2022., broj: 51. Pp - 15196/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika LĆ a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku SĆ za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljenika LĆ kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona(Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik LĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik LĆ i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 39,82 eura, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te kaznom zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, zbiog djela prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. U izrečenu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju kao 14 (četrnaest) dana kazne zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo još za izdržati 6 (šest) dana kazne zatvora.
3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorije u trajanju od 15 (petnaest) mjeseci.
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu u kojoj u osnovi navodi da zakon ne dopušta dvije ili više mjera zabrane u isto vrijeme a da je na iste uložio žalbu, te smatra da mu „smještaju“ policijski službenici, a da treća mjera zabrane nije izrečena od strane Prekršajnog suda i da nema osnove.
6. Podnositelj žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
9. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/22), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika preinačiti pobijanu presudu u odnosu na djelo prekršaja iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani fiksni iznos novčane kazne za prekršaj iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se tereti okrivljenik.
10. Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da je pred prvostupanjskim sudom okrivljenik priznao oba djela prekršaja, a sud je u dokaznom postupku izveo i pisane dokaze koji prileže spisu, pa je sud pravilno okrivljenika proglasio krivim i kaznio, a iz razloga koje navodi u obrazloženju pobijane presude, a što u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
11. Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o novčanoj kazni vijeće ovog Suda izrečenu novčanu kaznu u fiksnom iznosu propisanom za prekršaj iz članka 46. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji se tereti okrivljenik, sada smanjenu po službenoj dužnosti, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te sud smatra da će se upravo izrečenom novčanom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste. Ujedno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku izrekao i kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana zbog djela prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je okrivljenik već višestruko prekršajno kažnjavan za istovrsno djelo prekršaja a što nije djelovalo na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje u prometu te da ne čini navedeno djelo prekršaja, a ovaj sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja te da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakvo djelo prekršaja.
12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilom svih kategorije u trajanju od 15 mjeseci je primjerena. Navedeno ponašanje okrivljenika iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometra na cestama predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, naročito stoga što je okrivljenik već prekršajno kažnjavan za istovrsno djelo prekršaja. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezna na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom žalbe. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom žalbe određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.
14. Zbog izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 12. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Sofija Kovačević v.r.
Karmen Novak Hrgović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.
