REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6143/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HG, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 5. svibnja 2023., broj: 10. Pp-3759/2023, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 5. svibnja 2023., broj: 10. Pp-3759/2023, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena je optužbe okr. HG da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, navodeći u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog svih žalbenih osnova, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi: „osnovano držimo da je prekršaj počinjen na mjestu koje se podvodi kao fiktivno javno mjesto odnosno radi se o mjestu s kojeg se ponašanje okrivljene i vidljivo i čujno reflektiralo na okolinu pa i na prometnicu kao javno mjesto“. Citirani žalbeni navodi mogli bi biti razmatrani tek u procesnoj situaciji da je prvostupanjski sud okrivljenicu oslobodio optužbe uslijed nedostatka dokaza da je počinila djelo koje joj se stavlja na teret, znači po osnovi čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona. Međutim, pobijanom presudom je, kako to jasno proizlazi i iz izreke pobijane presude (u kojem je navedena zakonska osnova donošenja oslobađajuće presude) i iz njenog obrazloženja, prvostupanjski sud okrivljenicu oslobodio optužbe po osnovi čl. 161. t. 6. Prekršajnog zakona, znači zbog nedostatka u činjeničnom opisu optužbe, navodeći da u činjeničnom opisu optužbe nije naveden jedan od konstitutivnih elemenata inkriminiranog prekršaja, zbog čega djelo opisano u činjeničnom opisu optužbe nije djelo. Iz navedenog razloga, citirani žalbeni navodi nisu osnovani.
6. Nije u pravu tužitelj ni kada tvrdi da je opća spoznaja da su takva i druga obiteljska dvorišta na području općine Klis takvog otvorenog tipa da se uobičajenim promatranjem s drugog javnog mjesta može olako čuti i vidjeti svako zbivanje na istom te da se svaka protupravna radnja na takvom mjestu može reflektirati na javnu okolinu kao javno mjesto.
6.1. Činjenica je li dvorište ispred kuće na adresi [adresa], na koji način je mjesto događaja opisano u činjeničnom opisu optužbe u ovom predmetu, dostupno vidiku i čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta doista nije općepoznata činjenica koja se ne bi trebala utvrđivati kako je to propisano čl. 419. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, nego ima samo ograničeno lokalnu spoznajnu vrijednost. Za svaki prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je javnost mjesta događaja bitno obilježje djela a počinjen je na tzv. fiktivnom javnom mjestu, nužno je u činjeničnom opisu djela navesti da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničeno otvorenom javnom mjestu (može i navođenjem nekih parametara iz kojih bi to bilo vidljivo), jer je jedino na takav način, dakle navođenjem refleksije na neograničeno otvoreno javno mjesto, iz činjeničnog opisa vidljivo da fiktivno javno mjesto na kojem se predmetni događaj dogodio ima značaj javnog mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Slijedom gore navedenog, a imajući na umu da se okr. HG teretila da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj javnost mjesta događaja čini jedan od konstitutivnih elemenata bića djela, počinila u dvorištu ispred kuće na adresi [adresa], dakle, na tzv. fiktivnom javnom mjestu, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće inkriminiranog prekršaja, jer nije opisan ni jedan parametar iz kojeg bi bilo vidljivo da je radnja okrivljenice (vika i galama) bila čujna na neograničeno otvorenom javnom mjestu. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.
8. Slijedom navedenog, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitujući navedeni optužni prijedlog, donio presudu kojom je okrivljenicu oslobodio optužbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
