REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10539/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe STORM SECURITY d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 94. st. 1. t. 20. i st. 4. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, broj 16/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. listopada 2024., broj: Pp-12784/2024, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. listopada 2024., broj: Pp-12784/2024, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okrivljena pravna osobe STORM SECURITY d.o.o. i okr. DD da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 94. st. 1. t. 20. i st. 4. Zakona o privatnoj zaštiti. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je, ispitujući optužni prijedlog sukladno odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, utvrdio da djelo, na način opisan u optužnom prijedlogu, nije prekršaj te je okrivljenike oslobodio optužbe navodeći: „činjeničnom opisu optužnog prijedloga su nabrojani zaštitarski poslovi koji su obavljani, međutim nije navedeno bitno obilježje prekršaja iz citirane zakonske odredbe, budući da je čl. 17. st. 3. specificirano na koje se poslove razvrstavaju poslovi privatne zaštite ovisno o složenosti i ovlastima osoba koje te poslove obavljaju“ te „bitno obilježje prekršaja svakako predstavlja navođenje konkretnog posla privatne zaštite, da li se radilo o poslovima čuvara, zaštitara, zaštitara specijalista, zaštitara tehničara i zaštitara IPU-a, budući da za svaki posao opisan u čl. 17. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti propisuje različite uvjete za davanje dopuštenja Ministarstva“.

5. Iz citiranih dijelova obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da opisano djelo nije prekršaj iz razloga što u činjeničnom opisu optužbe nije navedeno u koju kategoriju poslova iz čl. 17. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti spadaju poslovi privatne zaštite koje je obavljao GD, sve iz razloga što Zakon o privatnoj zaštiti, za svaku vrstu posla iz te zakonske odredbe, propisuje različite uvjete za davanje dopuštenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: Ministarstvo).

6. U pravu je prvostupanjski sud kada ističe da Zakon o privatnoj zaštiti, za svaku kategoriju posla privatne zaštite, razvrstanih u čl. 17. st. 3. tog Zakona, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju, propisuje različite uvjete za davanje dopuštenja Ministarstva. Međutim, pogrešno smatra da je, kraj činjenice da su u optužbi navedeni konkretni poslovi privatne zaštite koje je GD obavljao (nadziranje objekta pomoću sustava video nadzora u svrhu zaštite imovine te po potrebi izdavanje upozorenja osobama da se udalje i pozivanje interventne zaštitarske službe ili policije) i tvrdnja da GD za te konkretne poslove nije imao propisano dopuštenje Ministarstva, bilo potrebno, u činjeničnom opisu djela, naznačiti i točnu kategoriju, prema specifikaciji iz čl. 17. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, u koju su ti poslovi razvrstani. Po stavu ovog suda, djelo inkriminiranog prekršaja je dovoljno određeno navođenjem konkretnih poslova privatne zaštite koje je GD obavljao, bez obzira u koju kategoriju ti poslovi bili razvrstani jer je nedvojbeno da se radi o poslovima koji su Zakonom o privatnoj zaštiti definirani kao poslovi privatne zaštite, te tvrdnjom da GD za obavljanje tih konkretnih poslova nije imao potrebno dopuštenje Ministarstva. Ovakav stav drugostupanjskog suda temelji se na kažnjivoj odredbi inkriminiranog prekršaja, kojom su definirani elementi koji čine biće djela.

7. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će odluku o krivnji okrivljene pravne osobe STORM SECURITY d.o.o. i okr. DD donijeti nakon provedenog prekršajnog postupka.

8. Na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.