REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠF, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 30. ožujka 2022., broj: 76 Pp-587/22-2, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. ŠF, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 30. ožujka 2022., broj: 76 Pp-587/2022-2, okr. AF je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta – 0,61 gram droge kokain.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da u ovom prekršajnom predmetu nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Obrazlažući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvostupanjski sud je naveo da je, kao olakotno, cijenio: „iskreno priznanje okrivljenika, imovno stanje, dosadašnju nekažnjavanost“, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Primijenivši odredbu o ublažavanju kazne, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, uvelike precijenio značaj i težinu utvrđenih olakotnih okolnosti.

6. Prije svega, iz obrazloženja pobijane odluke nije jasno što je prvostupanjski sud imao na umu kada je, kao olakotno, cijenio „imovno stanje“ okrivljenika, jer navedenu okolnost ni na koji način nije konkretizirao. S obzirom da u dokaznom postupku nije izveden ni jedan dokaz koji bi ukazivao na loše imovno stanje okrivljenika te s obzirom da iz njegovih osobnih podataka proizlazi da je zaposlen, da ima mjesečna primanja oko 6.500,00 kuna te da nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, ovaj sud smatra da nema osnove da se na temelju okolnosti „imovnog stanja“ okrivljenika primijeni odredba o ublažavanju kazne.

7. Nadalje, prema jedinstvenom stavu ovog drugostupanjskog suda, izraženom u brojnim odlukama, priznanje prekršaja i neosuđivanost nisu, ni same za sebe niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Prvostupanjski sud zanemaruje da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, zbog čega je neosuđivanost očekivana okolnost kod svakog građana i nema težinu naročito izražene olakotne okolnosti.

8. Slijedom navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u ovom prekršajnom postupku nema posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne pa je, imajući na umu i činjenicu da su kod inkriminiranog prekršaja značajno izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, koju ovaj sud smatra primjerenom stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.