REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BD, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 30. listopada 2024., broj: Pp-893/2024-3, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 30. listopada 2024., broj: Pp-893/2024-3, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. BD da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, navodeći da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi (prekršajni nalog je nakon podnesenog prigovora postao optužni akt), nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okr. BD optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.
6. Naime, optužbom se okr. BD teretio da je prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da je u službenom vozilu 150-657 „omalovažavao i vrijeđao državne organe odnosno službene osobe pogrdnim i uvredljivim riječima: „jebem vam majku, smradovi jedni, pušite kurac““.
7. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti opisno konkretizirane u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
8. Člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano: „Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana“.
9. Iz prethodno citirane zakonske odredbe jasno je i nedvojbeno da su, za ispunjenje bića predmetnog prekršaja, odlučne činjenice: 1. da se radi o državnom organu ili službenim osobama, 2. ako se radi o omalovažavanju ili vrijeđanju službenih osoba da je to bilo prilikom vršenja ili u vezi s njihovim vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja te 3. sadržaj riječi koje su upućene državnom organu ili službenoj osobi. Sve navedene odlučne činjenice, kao konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nužno moraju biti opisno sadržane u činjeničnom opisu djela iz razloga što je, kako je to već prethodno istaknuto, zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja.
10. U ovom prekršajnom predmetu je u činjeničnom opisu optužbe navedeno da je okrivljenik, pogrdnim izrazima koji su konkretizirani, omalovažavao i vrijeđao „državne organe odnosno službene osobe“. Ovaj dio optužbe je samo prepisani zakonski tekst čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer nije specificirano ni konkretizirano koje je to tijelo državne uprave odnosno koje je to službene osobe okrivljenik omalovažavao i vrijeđao, što je bilo nužno učiniti. Osim ovog nedostatka, činjenični opis optužbe u ovom prekršajnom predmetu ima još jedan nedostatak a to je da, ako je tužitelj smatrao da se radilo o omalovažavanju i vrijeđanju službenih osoba, osim što je bilo potrebno konkretno naznačiti o kojim se to službenim osobama radilo, bilo je nužno opisno konkretizirati službenu radnju odnosno zakonito naređenje te službene osobe prilikom koje odnosno u vezi koje ga je okrivljenik vrijeđao i omalovažavao, što također nedostaje u optužbi u ovom prekršajnom predmetu.
11. Uslijed gore navedenih nedostataka, djelo prekršaja u ovom prekršajnom predmetu nije uopće određeno. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da svi konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nužno budu opisno sadržani i konkretizirani u činjeničnom opisu djela. Slijedom prethodno navedenog, neosnovani su žalbeni navodi da su službene osobe bile policijski službenici te da se radilo vrijeđanju i omalovažavanju prilikom njihova postupanja po dojavi o narušavanju javnog reda i mira, jer te činjenice nisu sadržane u činjeničnom opisu djela.
12. Pogrešno smatra tužitelj da je prvostupanjski sud, u situacijama kada ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, a o tome se radi u ovom predmetu, bio dužan postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da ispravi odnosno nadopuni optužni prijedlog.
13. Odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito je propisano:
„Ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe“.
14. Iz prethodno citirane zakonske odredbe, jasno je da prvostupanjski sud nije dužan, a zapravo ni ovlašten, pozvati tužitelja na ispravak donosno dopunu optužnog prijedloga kada, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji, prema citiranoj zakonskoj odredbi, prvostupanjski sud je dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe. Pojednostavljeno rečeno, čl. 161. st. 6. (a i čl. 161. st. 5.) Prekršajnog zakona ima prednost pred čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona odnosno primjena čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona može eventualno doći u obzir ako prvostupanjski sud ne donese odluku na temelju čl. 161. st. 5. ili st. 6. Prekršajnog zakona.
15. Slijedom navedenog, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitujući navedeni optužni prijedlog, donio presudu kojom je okrivljenika oslobodio optužbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
