REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NA, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 25. ožujka 2022., broj: DU2. Pp-2358/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. NA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. NA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 25. ožujka 2022., broj: DU2. Pp-2358/2021, okr. NA je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 500,00 kuna (protuvrijednost 133 DEM), koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe vidljivo da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi da u potpunosti negira iskaz svjedoka policijskog službenika EA i odgovorno tvrdi da je isti dao lažan iskaz, konkretizira slijed događanja inkriminiranog dana, ističe da njegovu obranu može potvrditi drugi policijski službenik UA koji je, uz EA bio na intervenciji, ističe da nitko drugi od susjeda, pa čak ni oni koji žive u istoj kući kao i LA nije podnio prijavu.
6. Suprotno tim tvrdnjama, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iskaz svjedoka policijskog službenika EA, koji je događaj utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja službenih radnji, ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, jer je jasno i bez ikakvih proturječnosti opisao da je, dolazeći na mjesto događaja povodom dojave o počinjenom prekršaju, čuo preglasnu glazbu i, kada je došao do mjesta odakle je puštana glazba, da je zatekao okr. NA koji je putem radio prijamnika, kojeg je pojačao na najveću moguću glasnoću, puštao glazbu. U spisu predmeta nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Osim toga, u spisu nema podatka da bi postojali razlozi zbog kojih bi svjedok EA neosnovano teretio okrivljenika, a niti to okrivljenik tvrdi u žalbi. Kod takvog stanja stvari, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da u žalbi obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka EA paušalno navodeći da je ovaj svjedok lažno iskazivao. U odnosu na tvrdnju da obranu okrivljenika i nevjerodostojnost iskazivanja svjedoka EA može potvrditi policijski službenik UA, koji je zajedno s EA uredovao inkriminiranog dana, treba navesti da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao izvođenje dokaza ispitivanja svjedoka policijskog službenika UA, pa se, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren, predlaganje izvođenja ovog dokaza ne može s uspjehom isticati u žalbi.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove presudu preinačavati u tom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
