Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-617/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeće i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Schneider & Juchem, Bauwerksinstandsetzung GMBG, Im Wiesengrund 10, Niederworresbach, OIB:81303714727, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih: 1.Lovačkog društva "Jastreb", Jastrebarsko, Zdihovo 30, OIB: 94525992277, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu i 2.Hrvatskih autocesta d.o.o. OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-292/2019 od 15. svibnja 2023. ispravljene rješenjima suda prvog stupnja od 16. svibnja 2023. i 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-292/2019 od 15. svibnja 2023. u točkama II., III. i V. izreke, a koja presuda je ispravljena rješenjima suda prvog stupnja od 16. svibnja 2023. i 19. svibnja 2023.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev I-tuženika Lovačko društvo "Jastreb" iz Jastrebarskog za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 155,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. veljače 2017. do isplate.

1.1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je 2.tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. da isplate tužitelju iznos od 7.807,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2023. do isplate u roku od 15 dana.

2. Presudom suda prvog stupnja u točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim od 2. tuženika traži zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14. veljače 2017. do 14. svibnja 2023. (ispravljeno rješenjem suda prvog stupnja od 16. svibnja 2023.) na način da umjesto "do 8. svibnja 2023. treba stajati do 14. svibnja 2023.).

3. U točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od 1.tuženika Lovačkog društva "Jastreb" tražio isplatu iznosa od 7.807,59 eur sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 14. veljače 2017. do 14. svibnja 2023.

4. U točki IV. izreke naloženo je 2. tuženiku Hrvatskim autocestama da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.177,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

5. U točki V. izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi 1.tuženiku Lovačkom društvu "Jastreb" iz Jastrebarskog troškove parničnog postupka u iznosu od 2.895,02 eur u roku od 15 dana, dok je u točki VI. izreke odbijen u cijelosti zahtjev 2.tuženika za naknadom troškova postupka.

6.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj u odnosu na točke II., III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje -ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima i da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, ili da se presuda ukine te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

7.U odgovoru na žalbu tužitelja 1.tuženik Lovačko društvo "Jastreb" u cijelosti osporava navode iz žalbe tužitelja navodeći da lovačko društvo nije gospodarilo divljim svinjama što proizlazi iz dokaznog postupka i dostavljene lovnogospodarske osnove i da divlje svibnje u vrijeme štetnog događaja nisu bile zabilježene u lovištu 1.tuženika te da su se divlje svinje našle u ograđenom prostoru autoceste i da je ostalo nedokazano iz čijeg lovišta su potekle. Traži i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

8.Žalba nije osnovana.

9.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu koju je pretrpio udarom osobnog vozila u divlje svinje na autocesti A1 Zagreb- Karlovac tj. sporno koji od tuženika je odgovoran za nastalu štetu i da li postoji solidarna odgovornost tuženika, te je sporna i aktivna legitimacija tužitelja.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da postoji aktivna legitimacija tužitelja jer da iz službene bilješke Druge Policijske postaje Zagreb od 14. veljače 2017. proizlazi da je predmetno vozilo u vlasništvu tužitelja, da se radi o ispravi koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te da sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a ta isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi te da je na tuženima teret da dokažu suprotno kako je to propisano u čl. 230. st. 3. ZPP-a. Stoga utvrđuje da 1.tuženik je paušalno osporio da je tužitelj vlasnik spornog vozila pa stoga smatra dokazanim da je vozilo u vlasništvu tužitelja.

11.Sud prvog stupnja smatra da 1.tuženik nije odgovoran za nastalu štetu jer da ne gospodari divljim svinjama jer da iz lovnogospodarske osnove zajedničko lovište I/122 Jastrebarsko je utvrđeno da I-tuženik gospodari glavnim vrstama obične srne, običnog zeca, fazana, jazavcem, divljom mačkom, kunom, malom mlaticom, dabrom, velikim puhom, lisicom, čagljem, trčkom, skvržuljom, prepelicom, pućpurom, šljukom, benom, golubom divljim grivnjašem, divljom patkom, sivom vranom, svrakom i šojkom kreštalicom. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbe čl. 2. toč. 8. i čl. 41. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05, 75/09 , 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16 – dalje ZL) u kojim odredbama je propisano da je lovoovlaštenik pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju tog Zakona, dok je prema čl. 2. toč. 4. ZL-a pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite lova i korištenja divljači i njezinih dijelova, dok da sukladno čl. 41. st. 1. ZL-a pravo lova u lovištu izvršava kao pravo i dužnost lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i sklopljenog ugovora o zakupu odnosno koncesiji. Isto tako čl. 2. toč. 18. ZL-a lovnogospodarska osnova definira se kao planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje određenom divljači i lovištem za određeno razdoblje u skladu sa mogućnošću staništa te brojnosti i populacije divljači koja se uzgaja i prisutnosti zaštićenih vrsta. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika i utvrđuje da postoji odgovornost 2.tuženika Hrvatskih autocesta temeljem čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje ZC), jer za štetu koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak prvi), a po stavku drugom pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za stan iz st. 1. navedenog članka ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12.Sud prvog stupnja smatra da je štetni događaj nastao iz razloga što 2.tuženik nije održavao prometnicu način da zaštitna ograda spriječi dolazak divljači na autocestu jer da sama činjenica da su se divlje svinje našle na kolniku autoceste upućuje na zaključak o postojanju propusta u održavanju te ceste. Utvrđuje da je zaštitna ograda bila pravilno postavljena i da nije bilo rupa ili procjepa u njoj ne bi se dogodio štetni događaj, i da su prema tome neodlučni navodi II-tuženika da su radnici izvršili ophodnju dijela autoceste i kontrolirali ogradu, jer da su to učinili do štetnog događaja ne bi niti došlo.

13.Prihvaćajući u cijelosti nalaz prometnog vještaka utvrđeno je da nema suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, da je na vozilu nastala totalna šteta u iznosu od 7.807,59 eur i da tužitelj tu štetu nije popravio pa da je stoga sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO dosuđen naveden iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

14.Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je sud prvog stupnja naložio 2.tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.177,48 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a budući da je odbijen tužbeni zahtjev 1.tuženika naloženo je tužitelju da nadoknadi 1.tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.895,02 eur u roku od 15 dana.

15.Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

16.Isto tako, ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

17.U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženika lovačkog društva "Jastreb", jer da prema sudskoj praksi postoji odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti i da je odgovornost objektivna, jer da je divljač u takvim okolnostima izlaskom na autocestu opasna stvar, navodi se da postoje slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu propisanih u čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 - dalje ZOO) prema kojoj odredbi vlasnik opasne stvari se oslobađa od odgovornosti ako je šteta nastala između ostalog isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti.

18. Međutim, utvrđenje suda prvog stupnja da ne postoji odgovornost 1.tuženika za nastalu štetu iz razloga što 1.tuženik ne gospodari divljim svinjama ne može se prihvatiti jer šteta koja je na lovnoj površini i u vezi korištenja divljači na toj površini nastala od divljači kojom lovačko društvo ne gospodari, odgovara to lovačko društvo neovisno o tome što tom divljači ne gospodari.

19.Identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3803/93.

20. Međutim, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je uslijed propusta 2.tuženika u održavanju zaštitne ograde što je uzrokovalo prometnu nezgodu odgovoran 2.tuženik kao pravna osoba koja je odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste koja je bila dužna voditi brigu i poduzeti primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti u pogledu održavanja zaštitne ograde ceste, sve sukladno čl. 50. st. 1. ZC-a.

21. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divlje svinje. Identično pravno shvaćanje navodi se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-429/2023 u kojem je dopuštena revizija pod posl. brojem Revd- 32/2023 u kojoj se raspravlja o oslobođenju od odgovornosti lovačkog društva.

21.1. Pravilno je sud prvog stupnja da 2.tuženik nije održavao prometnicu na način da zaštitna ograda spriječi dolazak divljači na autocestu jer da sama činjenica da su se divlje svinje našle na kolniku autoceste upućuje na zaključak o postojanju propusta u održavanju te ceste. Utvrđuje da je zaštitna ograda bila pravilno postavljena i da nije bilo rupa ili procjepa u njoj ne bi se dogodio štetni događaj, i da su prema tome neodlučni navodi II-tuženika da su radnici izvršili ophodnju dijela autoceste i kontrolirali ogradu, jer da su to učinili do štetnog događaja ne bi niti došlo.

22. S obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da su za nastalu štetu solidarno odgovorni tuženi.

23. S obzirom na gore navedeno nisu relevantni žalbeni navodi tužitelja kojim se poziva na utvrđenje u presudi Županijskog suda u Splitu pod posl. brojem Gž- 1572/2016 jer ovaj sud je prihvatio shvaćanje koje je sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-3803/93.

24.Tužitelj u žalbi navodi da osporava i točku II presude prvostupanjskog suda ali ne navodi razloge zbog kojih pobija navedenu točku. Međutim ispitujući po službenoj dužnosti na pravilnost primijenjenog materijalnog prava sud prvog stupnja je na pravilno dosuđenu imovinsku štetu u iznosu od 7.807,59 eur, koju tužitelj nije popravio te dosudio zakonske zatezne kamate od donošenja sudske odluke, a sve pravilnom primjenom čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

25.Tužitelj u žalbi navodi da su i troškovi parničnog postupka obračunati na pogrešan način, pa da je izreka presude o troškovima parničnog postupka nezakonita i neosnovana.

26.Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja (toč. V) naložio tužitelju da nadoknadi 1.tuženiku troškove parničnog postupka budući da je I-tuženik u ovom postupku uspio te se odluka temelji na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27.Troškovi koji su priznati 1.tuženiku odnose se na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak obrazloženih podnesaka od 26. studenoga 2021. i 3. svibnja 2022. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za troškove za zastupanje na ročištima po procesnim pitanjima održanim 3. rujna 2019. u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, za troškove za zastupanje na ročištima od 17. listopada 2019., 17. veljače 2021., 21. travnja 2021., 9. lipnja 2021., 10. veljače 22., 9. lipnja 2022., 23. siječnja 2023. i 31. ožujka 2023. za svako po 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Uzimajući u obzir vrijednost boda i troškove PDV-a tuženiku je priznat ukupan trošak u iznosu od 2.861,83 eur, te troškove vještačenja, slijedom čega je 1.tuženiku dosuđen ukupan trošak od 2.895,02 eur.

28.Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. 1. izreke ove presude.

29.Presuda suda prvog stupnja u toč. I., IV. i VI. izreke ostaje neizmijenjena, kao i rješenje suda prvog stupnja kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 1.173,72 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

30.Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa stoga mu nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka te primjenom odredbe čl. 166 st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. 2. izreke ove presude.

31.Isto tako odbijen je zahtjev 1.tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u toč. 2.izreke ove presude.

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić