REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-733/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ĐR iz [adresa], Yeosa, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba NR, radi otkaza kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko- baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir BROJ: 511-07-32-24-2, KLASA: NK UP/I-216-04-24-04/345 od 14. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika BROJ: 511-07-32-24-2, KLASA: NK UP/I-216-04-24-04/345 od 14. travnja 2024. je pod točkom 1. riješeno da se tužitelju, rođenom **.**.1993. u mjestu Yeosu, Republika Koreja, državljaninu Republike Koreje, nositelju putne isprave Republike Koreje serijskog broja: M936F9089 izdane 30. studenoga 2022. otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 (tri) mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske. Pod točkom 2. je riješeno da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, a ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti (točka 3.). Tužitelj je ujedno dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske se prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik stava kako je tužitelj zatečen na području Gornje Sige, te je postojala sumnja da svoj kratkotrajni boravak neće koristiti u namjeravanu svrhu, već da će radi promoviranja tzv. “Liberlanda”, teritorij Republike Hrvatske koristiti za činjenje prekršaja, “rad stranca bez potrebne dokumentacije, kampiranje izvan kampa i zauzimanje šumskog područja, paljenje vatre u šumskom području i dr.”. Nadalje, navodi da je tuženik zaključio kako je tužitelj postupio protivno odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) jer kratkotrajni boravak neće koristiti u turističke svrhe, odnosno da mu je cilj promoviranje virtualne države “Liberland”, ali tvrdi da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da se odredba članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljene namjeravane svrhe boravka u Republici Hrvatskoj, a što tuženik nije učinio. Osporava i tuženikovo prejudiciranje tužiteljevih budućih radnji kao “sljedbenika Liberlanda” te iznosi navode u vezi teritorijalne pripadnosti područja Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” za koje tvrdi da ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država, već se radi o području čiju teritorijalnu pripadnost tek treba utvrditi. Predlaže Sudu provesti očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika bez da navodi na koje okolnosti, izvršiti uvid u međunarodne ugovore i propise koji uređuju državnu granicu te prostorni plan, kao i saslušati tužitelja i svjedoke DR, IR, RR, OR, ĐRV bez da pojašnjava na koje okolnosti. Traži održavanje rasprave te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima jer je postojanje opravdane sumnje da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u namjeravanu svrhu utvrđeno na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu zatjecanja tužitelja. Namjera tužitelja je dolaskom u Republiku Hrvatsku bila odlazak na područje Gornje Sige, gdje se od 2015. okupljaju sljedbenici virtualne, nepostojeće države zvane “Liberland”. Kao razlog odlaska tamo je naveo da je zajedno s drugim aktivistima htio proslaviti godišnjicu tzv. države „Liberland“. Navodi da je tužitelj izjavio kako je u Republiku Hrvatsku ušao zrakoplovom 12. travnja 2024., sletio u Zračnu luku Osijek te autobusom otišao u Zmajevac gdje je prenoćio i susreo se s drugim aktivistima tzv. „Liberlanda“, pa se biciklom uputio na područje Gornje Sige gdje je kontroliran od strane policijskih službenika. U Republici Hrvatskoj je planirao boraviti oko mjesec dana, a za koje vrijeme bi obavljao razne poslove na području Gornje Sige, kao košnju trave, uređivanje kampa i dr. iako za to nije ishodio radno pravnu dokumentaciju. Izjavio je i da je prilikom ulaska u zemlju pri graničnoj kontroli naveo da je svrha dolaska turistička.

3.1. Tuženik ističe da sljedbenici nepostojeće države “Liberland” na području Gornje Sige od 2015. smišljeno i planski provode razne provokativne aktivnosti na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti, kao i sigurnosti susjednih država, ignoriraju i osporavaju službena rješenja hrvatskih institucija, otežavaju redovne poslove policijskim službenicima te uznemiruju lokalno baranjsko stanovništvo. U razdoblju od 2015. je samo od strane policije evidentirano i procesuirano preko 130 raznih vrsta prekršaja, a tijekom 2023. i 2024. preko 70 raznih protupravnih radnji zbog koji su sljedbenici tzv. “Liberlanda” procesuirani od strane policijskih službenika, inspekcija Državnog inspektorata, Lučke kapetanije te Službe šumarske i lovne inspekcije. Stoga navodi da je osnovano zaključeno da tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, odnosno da postoji opravdana sumnja da boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe.

3.2. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj netočno navodi kako nije koristio kratkotrajni boravak protivno svrsi, s obzirom da radnje koje su rezultirale otkazom kratkotrajnog boravka nisu dovršene. Navodi kako je svrha boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi proslave godišnjici virtualne, nepostojeće države „Liberland“ s ciljem promoviranja iste, a da tuženik prilikom kontrole boravka državljana trećih država utvrđuje sve razloge predviđene člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima, a stoga i opravdanost svrhe i uvjeta ulaska i kratkotrajnog boravka. Pri tome navodi kako je dovoljno da postoji opravdana sumnja kako netko neće koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu, a za tužitelja je utvrđeno da se njegov boravak ne može smatrati turističkim, već da postoji sumnja da će činiti prekršaje (nezakonito kampiranje na području Gornje Sige, obavljati rad bez dozvole i dr.).

3.3. U vezi tvrdnji tužitelja koje se odnose na područje Gornje Sige, a na kojem bi tužitelj obavljao sve prethodno navedene radnje, odnosno u vezi tužbenih navoda o jurisdikciji Republike Hrvatske na tom području, tuženik navodi da tužitelj anakronim i netočnim tumačenjem međunarodnog prava želi područje Gornje Sige prikazati kao ničiju zemlju (lat. terra nullius), odnosno stvaranje novog međunarodnog subjekta "Slobodna Republika Liberland". Međutim, tuženik smatra kako takvo tumačenje ne odgovara stvarnom međunarodnopravnom teritorijalnom statusu te lokacije zato što je ona (pored još nekoliko lokacija uz obale Dunava) predmet pregovora o točnom i konačnom razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije te ujedno i zato što dvije susjedne države nikada nisu smatrale tu lokaciju ničijom zemljom. Ujedno naglašava da do okončanja postupka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije navedeno područje, u skladu s bilateralnim dogovorom između dvije države, je pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti (nota Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske broj 4513/2023 i nota Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije broj 83-2/23 u prilogu).

3.4. Tuženik zaključuje kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, a odluka vezano uz povratak je donesena na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, te su u obzir uzete i sve okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 28. siječnja 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći kako uz isti nije primio spis upravnog postupka te poziva Sud da u skladu s člancima 48. stavkom 4., člankom 113. stavkom 1. te člankom 114. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), mu isti dostavi te da mu omogući razgledavati ga. Ponavlja navode tužbe u vezi turističkog boravka tužitelja te jurisdikcije na području Gornje Sige, a u vezi nadležnosti hrvatskih upravnih i pravosudnih te drugih tijela na tom području, dostavlja dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: ND-92/2024 od 30. kolovoza 2024. te dopis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: R2-21/2024-2 od 9. rujna 2024.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 29. siječnja 2025. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao u cijelosti kod svih navoda iz tužbe, te kod dokaznih prijedloga iz iste. Istaknuo je da u osporavanom aktu izostaje obrazloženje tuženika u dijelu koji se odnosi na okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima te da je tuženik propustio provesti test razmjernosti, pa da su stoga povrijeđena konvencijska prava tužitelja. Okolnost na koju predlaže saslušati svjedoke je namjera korištenja kratkotrajnog boravka tužitelja u skladu s odobrenim razlogom.

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima, a u vezi navoda i primjene članka 182. Zakona o strancima je izjavio da su sve okolnosti uzete u obzir. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

4.3. Sud je odbio zahtjev tužitelja za dostavu spisa upravnog postupka budući da prema članku 113. stavku 1. ZUS-a, na koju odredbu se i sam tužitelj pozvao, ali ju je pogrešno protumačio, se stranke imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis. Stoga je tužitelj, odnosno njegov opunomoćenik imao mogućnost pristupiti Sudu i izvršiti uvid u dostavljeni spis upravnog postupka, kao i spis ovog spora. Nadalje, tužitelj se u vezi zahtjeva za dostavom spisa pogrešno pozvao i na propisano člankom 48. stavkom 3. ZUS-a, prema kojem u odgovoru na tužbu se tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Iz navedenog proizlazi obveza tuženika na dostavu odgovora na tužbu i svih dokaza Sudu, a ne proizlazi obveza Suda da spis upravnog postupka dostavlja tužitelju.

4.4. U vezi predloženog saslušanja tužitelja i svjedoka TR, CR, RR, OR i ĐRV, tužitelj u tužbi nije pobliže obrazložio na koje okolnosti bi isti trebali iskazivati, već je na raspravi naveo da bi isti trebali iskazivati da je tužitelj svoj kratkotrajni boravak namjeravao koristiti i koristio u skladu s odobrenim razlogom. Sud je odbio izvesti predložene dokaze, budući da je tužitelj tijekom postupka saslušan, a isti je bio obvezan napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 7 dana od primitka osporavanog rješenja te bi daljnje odgađanje rješavanja ovog spora bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, uzrokovalo bi nepotrebne troškove, a iz dokumentacije u spisu moguće je izvući zaključak o svim odlučnim okolnostima predmetne upravne stvari. K tome, tužitelj je izjavio kako mu je cilj dolaska u Republiku Hrvatsku proslava godišnjice tzv. države Liberland s drugim aktivistima te obavljanje raznih poslova na teritoriju Gornje Sige, pa nije svrsishodno ponovno utvrđivati već iznesene razloge boravka tužitelja, a posebno ne po drugim svjedocima.

4.5. Sud je odbio kao nepotreban i dokazni prijedlog za provođenjem očevida uz vještaka mjernika na spornom području Gornje Sige budući da predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa je razvidno da je tuženik osporavanim rješenjem od 14. travnja 2024., donesenim po službenoj dužnosti otkazao kratkotrajni boravak tužitelju, pozivom na propisano člankom 56. stavkom 1. točkom 5. i člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima.

6.1. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

6.2. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (članak 184. stavak 3. Zakona o strancima).

7. Prilikom nadzora zakonitosti kretanja i boravka stranca u skladu s člankom 239. Zakona o strancima, tužitelj je 14. travnja 2024. saslušan, što je razvidno iz zapisnika KLASA: NK UP/I-216-04/24-04/345, BROJ: 511-07-32-24-1. Tužitelj je državljanin Republike Koreje, te ima važeću putnu ispravu, a izjavu je dao na engleskom jeziku kojeg govori i razumije. Izjavio je u bitnome da je 12. travnja 2024. doputovao avionom iz Londona, Velike Britanije u Osijek, Republiku Hrvatsku. Tijekom boravka u Zmajevcu se susreo s drugim aktivistima „Liberlanda“ te je 14. travnja 2024. se biciklom uputio na područje tzv. „Liberlanda“ gdje bi s drugim aktivistima slavio godišnjicu osnutka „Liberlanda“, a istog dana je kontroliran od strane hrvatske policije. Kao svrhu boravka u Republici Hrvatskoj je naveo prisustvovanje obljetnici osnutka države „Liberland“ te je planirao ostati oko mjesec dana, a planirao je obavljati razne poslove na područje Gornje Sige kao košnju trave, uređivanje kampa i sl. Na poseban upit je odgovorio da je prilikom granične kontrole policijskim službenicima izjavio da je u Republiku Hrvatsku doputovao turistički, da planira posjetiti Osijek i okolna područja te znamenitosti grada. Nema odobrenje boravka u drugoj državi članici niti članova obitelji u Republici Hrvatskoj niti drugih sveza. Na zapisnik nije imao primjedbi, te ga je potpisao.

8. Prije svega, a imajući u vidu tužbene navode i dokazne prijedloge, predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske, na koje okolnosti tužitelj neosnovano predlaže provođenje očevida. Ali, s obzirom na tvrdnje tužitelja iz tužbe da na području Gornje Sige na kojemu se nalazi tzv. "Slobodna Republika Liberland" ne postoji jurisdikcija Republike Hrvatske i zbog okolnosti radi kojih je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak, Sud je izvršio uvid u spisu dostavljenu notu broj: 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

8.1. Iz iste je razvidno da se njome Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije obavještava o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je k znanju tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (Terra Nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice. Iako se ne radi o bilateralnom sporazumu dvije države jer diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, radi se o prihvaćenom način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području.

8.2. Nadalje, u vezi spornog razgraničenja, dvojba je treba li se granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina, a s obzirom na današnji tok rijeke Dunav. Pri tome Republika Hrvatska smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava, što će biti ili predmet sporazuma ili međunarodne arbitraže. Stoga netočno tužitelj tvrdi da je područje Gornje Sige slobodno, odnosno “terra nullius - ničija zemlja” na koju nitko ne polaže pravo i ne želi preuzeti nadzor, već je to područje sporno s obzirom na različita viđenja razgraničenja dvije države.

8.3. Stoga tzv. "Slobodna Republika Liberland" koju je tužitelj boravkom u Republici Hrvatskoj namjeravao „posjetiti“ i proslaviti s drugim aktivistima godišnjicu njenog „osnutka“, nije međunarodno priznata država, nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi, već je područje Gornje Sige pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske.

9. Nadalje, prema članku 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

9.1. Republika Hrvatska je u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije dužna provoditi odgovarajući nadzor vanjske granice Republike Hrvatske, jer je od 1. srpnja 2013. vanjska granica Republike Hrvatske ujedno granica Europske Unije, a koja je od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora.

10. Tužitelj je prema vlastitom iskazu prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku prilikom granične kontrole, izjavio da je svrha njegovog dolaska turistička, obilazak Osijeka i njegovih znamenitosti, dok protivno toj svrsi se uputio u Zmajevac i na područje Gornje Sige radi proslave osnutka nepostojeće države te obavljanja raznih poslova na tom području, a što je sam potvrdio prilikom saslušanja 14. travnja 2024. i izjavljeno potpisao bez primjedbi. Stoga radi činjenice da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj nije koristio isti u turističke svrhe, već je jasno i nedvosmisleno izjavio što je stvarni razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj, prisustvovanje obljetnici osnutka države „Liberland“ te obavljati razne poslove na područje Gornje Sige kao košnju trave, uređivanje kampa i sl., odnosno promoviranje nepostojeće države tzv. “Liberland” kroz proslavu osnutka i rad, Sud smatra nespornim da svoj boravak u Republici Hrvatskoj tužitelj nije i ne bi koristio u skladu s izrečenom namjerom, odnosno u turističke svrhe.

10.1. S obzirom na cilj promoviranja nepostojeće države, opravdana je sumnja na mogućnost činjenja prekršaja (nezakonito kampiranje na području Gornje Sige, obavljanje rada bez dozvole i dr.), a što je potrebno prevenirati, imajući u vidu višestruko zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland” koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

10.2. Stoga, iako se tužitelj poziva na gramatičko tumačenje odredbe članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima koja predviđa opravdanu sumnju da se kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, u konkretnom slučaju je s obzirom na iskaz tužitelja i njegove namjere koje nisu turističke prirode, navedenu odredbu potrebno tumačiti u skladu s ciljem iste, a to je onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj koji za isti ne ispunjava potrebne uvjete.

10.3. S obzirom da je ova preventivna mjera kratkotrajna te je tužitelju zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj određena na samo 3 mjeseca s obzirom na sporne namjere, nema zapreke da tužitelj istekom iste, a radi odmora i upoznavanja Republike Hrvatske, ponovno ostvari svoje pravo kratkotrajnog boravka.

11. Slijedom iznesenoga, tuženik je opravdano otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od 3 mjeseca u Republici Hrvatskoj. Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

12. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 12. veljače 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku